Moje putovanje je završilo, sa svom boli i zamorom (...). Hvala Bogu, gotovo je. Pobijedila sam rak iako je proces bio mučan, težak i kompliciran – s olakšanjem u glasu kazala je ovih dana prva dama Sirije Asma al-Assad nakon liječenja u bolnici u Damasku gdje je operirana od tumora. Zahvalila je za podršku koju su joj u proteklom razdoblju pružali djeca, roditelji i suprug, sirijski predsjednik Bashar al Assad, istaknuvši da je njezin životni partner “bio uz nju tijekom ovog iskušenja”.
Prva dama Sirije imala je sreće jer je bolest na vrijeme otkrivena i uspješno izliječena. Ovako javno otkrivanje i priznavanje ozbiljnog zdravstvenog problema rijetkost je za bilo koju zemlju Bliskog istoka jer tamo se gotovo sve drži u tajnosti. Otvorenošću o svojoj bolesti pokazala je svoj zapadnjački način razmišljanja i orijentaciju. Primjerice, dugo se skrivala bolest predsjednikova oca Hafeza, čak i posljednjih mjeseci života, kad je slabost bila toliko očita da to više nisu mogli skrivati od javnosti. Asmu al-Assad zovu “Pustinjska ruža”, a neko vrijeme zvali su je “Prva dama pakla”, naročito mediji iz neprijateljski nastrojenih zaljevskih zemalja. Pred kamerama se pojavila u bijeloj haljini ukrašenoj čipkom, kratke kose obojene u plavo. Opušteno je sjedila na terasi, okružena raskošnim vrtom, a na velikom platnu iza nje pisalo je “Putovanje jednog života”. Teško je i zamisliti da bi supruga nekog drugog arapskog lidera ovako otvoreno govorila o svojoj malignoj bolesti. Assadov ured na društvenim mrežama objavio je fotografiju na kojoj Asma, odjevena u traperice i tenisice, sjedi u bolničkoj prostoriji za kemoterapiju s intravenskim dripom u ruci, dok pokraj nje sjedi suprug Bashar. Kako tvrde analitičari, ta je fotografija ukazala na praznine u američkoj, turskoj, zaljevskoj i zapadnjačkoj medijskoj propagandi, koja od početka Arapskog proljeća iz 2011. nastoji uvjeriti svoju javnost da je Assadova Sirija mračno diktatorsko carstvo. Međutim, kakav je to diktator čija žena, sunitska muslimanka, na svaki Božić i Uskrs odlazi u kršćanske crkve u Damasku i tamošnjim kršćanima čestita blagdane?
Simbol sekularne Sirije
Zapadni i zaljevski mediji uvijek su kritički pisali o Asmi, posebno ističući kako je 2001. godine osnovala sirijski Trust for Development, široku dobrotvornu mrežu dajući joj dobrotvorni monopol jer tada drugim nevladinim organizacijama nije bilo dopušteno djelovati. Mediji su isticali kako su se “tijekom rata širili njeni pipci tako da sada kontrolira 15 “centara zajednice” u nekoliko uprava. Danas je njezina diskretna moć u porastu, neslućena, možda čak i pojačana, godinom borbe protiv raka dojke. Njezin je potpuni oporavak najavljen u kolovozu 2019. godine i sada se čini odlučnijom nego ikada prije da osigura svoje nasljeđe, napominjući kako su “UNHCR i UNDP godinama surađivali s Asminom sirijskom zakladom i predali joj milijune dolara”.
Indikativno je da, dok je zapadni kršćanski svijet radio sve da sruši režim Bashara al-Assada, pa čak su naoružali i financirali islamističko-terorističke skupine koje su proganjale, ubijale i razapinjale kršćane na kolce, odrubljivale im glave, jedini tko je u Siriji branio kršćane upravo je predsjednik. Pravi primjer je grad Maloula koji je nakon oslobođenja od islamista i terorista odmah posjetila Asma. Drevni grad Maloula prije rata imao je više od dvije tisuće stanovnika. Premda je stanovništvo u njemu danas religijski raznovrsno, poznat je kao simbol kršćanskog prisustva u Siriji i jedno od tri preostala mjesta u svijetu u kojima se govori gotovo iščezla verzija novoaramejskog jezika. Smatra se da se na staroj inačici tog jezika prije dvije tisuće godina sporazumijevao Isus Krist. U Malouli se nalaze i najstariji kršćanski manastiri u Siriji. Baš zbog takvih “sličica iz života”, mnogi analitičari Asmu al-Assad drže jednim od najvećih simbola sekularne Sirije.
Nije htjela ostaviti zemlju
Asma je jedna od najljepših prvih dama, ali svoju je ljepotu posljednjih godina uglavnom skrivala u ratom opustošenoj Siriji. Sve ove godine bezrezervno je podupirala svoga muža, koji se suočio prvo s pobunom, a onda i otvorenim ratom protiv svoje vlade, kojem se još uvijek ne nazire kraj. Mnogi su je uspoređivali s princezom Dijanom zbog njezine mladosti, ljepote i socijalnog angažmana. Osim što je tijekom svih ovih teških i turbulentnih razdoblja čvrsto stajala uz svog muža, štitila je i svoju kćer Zein i svoja dva sina Hafeza i Karima. I ako se u proteklim godinama često nagađalo da je napustila muža i vratila se u Veliku Britaniju čija je državljanka, uvijek bi se pojavila u javnosti kad bi glasine postajale ozbiljnije. U više je navrata odbacila ponude da napusti zemlju zajedno sa svojom djecom i ostavi supruga. Kaže kako nikada nije ni pomislila da bi mogla biti negdje drugdje. Uvijek je isticala da ne bi mogla učiti djecu da vole svoju zemlju Siriju, a da u isto vrijeme žive u nekoj drugoj zemlji.
Unatoč tome što su te ponude uključivale sigurnosna jamstva i zaštitu za njezinu djecu, pa čak i financijsku sigurnost, Asma je istaknula kako se iza tih ponuda skrivala druga namjera te kako nije bilo teško shvatiti što su zapravo time željeli i kako se nikad nije uistinu radilo samo o dobrobiti ili o njezinoj djeci. Asma je tvrdila kako je bio to pokušaj da se njezinim odlaskom od Bashara i iz Sirije razbije povjerenje naroda u predsjednika. Asma je bila uvjerena da bi njezin odlazak negativno utjecao i na samog predsjednika jer u očima sirijskog naroda oni su bili sirijski Romeo i Julija. Iako nikada nije govorila s koje strane dobiva ponude za odlazak, u javnost su procurile informacije da je jedna od ponuda došla od katarskog emira Hamida bin Khalife al Thanija. Naime, preko svoje kćeri koja je bila u kontaktu s Asmom, katarski emir nudio im je azil u Dohi. No ona je ipak cijeli rat provela aktivno na terenu. Za Asmu, kažu njezini bliski suradnici, dan je prekratak da napravi sve što si je zacrtala u glavi. Njezin dan počinje vožnjom djece u školu i nikada nije taj zadatak prepustila nekom drugom. Nakon toga odlazi na teren obavljajući razne humanitarne djelatnosti. Asma često obilazi domove umirovljenika, škole, ranjene u bolnicama, izbjegličke kampove, centre za djecu s posebnim potrebama, a kako kaže, najveće zadovoljstvo joj je kad ode u vojnu kuhinju i s kuharicama kuha ručak za vojnike. Sudjeluje i u berbi voća i povrća, a najomiljenije joj je sadnja i branje maslina.
Vogue uklonio tekstove o njoj
Mnogi smatraju da je zapravo Asma jedna od glavnih poluga vlasti sirijskoga predsjednika i uvjereni su da je Bashar al-Assad i opstao na vlasti zahvaljujući njoj. Naime, ne samo da ga je kao obrazovana i vjerna supruga dobro savjetovala i davala mu snagu, nego i samom činjenicom da je po vjeroispovijesti muslimanski sunit odvratila je mnogo sirijskih sunita da se pridruže pobuni protiv njezina supruga koji je manjinski alavit.
Asma i Bashar al-Assad zapravo predstavljaju multikulturalnu i multietničku Siriju u kojoj vjera nikada nije bila prepreka za ljubav i život. Pustinjska ruža, kako ju je nazvao magazin Vogue 2011. u jednom tekstu punom hvalospjeva, koji su kasnije uklonili sa svojeg web-izdanja, kraljica je mode i zaraznog osmijeha, jedinstven primjer supruge jednog arapskog lidera koja se otkrila svijetu u sekularnom sjaju. Bila je najbolja moguća podrška svim naprednim i progresivnim muslimankama koje smisao svoje vjere i života nisu crpile iz burke i bespogovornog klanjanja muškarcima, već u svojoj osobnosti, samosvijesti i odluci da same kreiraju svoju budućnost. Asma je rođena u Londonu. Njezina majka umirovljena je sirijska diplomatkinja, a otac joj još uvijek radi kao kardiolog. On je 1970-ih došao u Veliku Britaniju iz grada Homsa da bi nastavio svoju medicinsku izobrazbu. Unatoč tome što je Asma postala prva dama Sirije i jedna od najmoćnijih žena na Bliskom istoku, njezini roditelji još uvijek žive u skromnoj kući u kojoj je i sadašnja supruga Bashara al-Assada odrasla, u zapadnom londonskom okrugu Acton, u kojem žive brojni drugi doseljenici iz srednjeg sloja. Školovala se u Engleskoj gdje su je prijatelji od milja znali zvati Ema, bila je obična učenica, ali izrazito duhovita i prijateljski nastrojena, iako povremeno s kratkim fitiljem. U Londonu je išla i na fakultet, studirala je francuski te je kratko radila kao investicijska bankarica u New Yorku. Završila je francusku književnost i računalne znanosti, a osim arapskog i engleskog, tečno govori španjolski i francuski jezik.
Bashar radio s njezinim ocem
Supruga Bashara upoznala je dok je bio na specijalizaciji iz oftalmologije u Londonu od 1992. do 1994. U tom razdoblju Bashar je radio u bolnici s Asminim ocem Fawazom i često su se družili, iz čega se izrodila ljubav. Ponovno su se sreli 2000. godine i vjenčali se godinu dana kasnije bez velike pompe i u tajnosti nedugo nakon što je Bashar postao predsjednik nakon očeve smrti. Ona je tada imala 25 godina. Zanimljivo je da je Bashar predsjednikom postao sasvim slučajno. Naime, on je bio doktor medicine koji se specijalizirao za očnu kirurgiju u Londonu kada je 1994. njegov stariji brat Basil poginuo u prometnoj nesreći. Bashar, mladić finih i blagih manira, pozvan je da se vrati kući u Damask i pripreman je za očeva nasljednika. Da Basil nije poginuo, Bashar al-Assad danas bi vjerojatno liječio ljude u nekoj od londonskih bolnica.
U tim prvim godinama nakon vladavine Basharova oca postojala je velika nada da će mladi liječnik, obrazovan na Zapadu, i njegova supruga koja je rođena u Engleskoj otvoriti put slobodi i promijeniti Siriju. Mladi i atraktivni par smatrao se zapadno orijentiranim, ali i dobro umreženim u Siriji i mnogi su ga vidjeli kao simbol nade za tu zemlju. Ljudi su uistinu bili uvjereni da je stiglo “sirijsko proljeće” i osjećali su da je novi predsjednik otvoreniji i bliži narodu. Pokrenuli su društvene i političke reforme, a s obzirom na to da su oboje živjeli na Zapadu, smatrali su uvođenje interneta, koji je do tada bio zabranjen, jednim od važnih faktora za prosperitet sirijskog društva. Ubrzo nakon što je preuzeo vlast, Bashar je potpuno promijenio i strukturu i način vladanja te Siriju doveo do stanja da je postala jedina zemlja na svijetu bez ikakvog vanjskog duga. Umjesto vladavine čvrstom rukom, kako je vladao njegov otac Hafiz, Bashar je bio mekši i otvoreniji, što kao zaslugu mnogi pripisuju upravo njegovoj supruzi Asmi. Mnogi vojni dužnosnici i obavještajci, koji su bili bliski Basharovu ocu Hafezu tvrde kako je upravo Basharovo meko vladanje dovelo do pobune jer, da je njegov otac bio živ, kako tvrde, to se ne bi dogodilo. Poznato je kako je 1992. Hafez alAssad u roku od mjesec dana ugušio veliku pobunu u gradu Hama koju su pokrenula Muslimanska braća s ciljem rušenja vlasti. Sve Basharove reforme zaustavio je rat koji je počeo sredinom ožujka 2011.
Asma je često na meti zapadnih medija i sirijske opozicije koji je optužuju da, dok u Siriji bjesni građanski rat, ona na Instagramu pokušava svijetu pokazati potpuno drugačiju sliku te zemlje. Između ostalog, na profilu Syrianpresidency Asma objavljuje slike svog humanitarnog rada diljem Sirije. Zapadni mediji i sirijska opozicija tvrde da fotografije pokazuju zapravo da je Asma postala sirijska Marija Antoaneta, žena koja je potpuno izvan onoga što se zbiva u zemlji. S druge strane, poput većine Sirijaca, nakon osam godina šutnje, Asma je u intervjuu za Russian Today otvorila svoje srce i priznala da osjeća bol i tugu kada se susretne sa sunarodnjacima koji su ranjeni ili su ostali bez svojih bližnjih. Između ostalog, potvrdila je da će unatoč svim nedaćama ostati uz supruga te poručila: “Ovdje sam, moj suprug i djeca su u Siriji (…) ovdje sam danas i ostat ću sutra.” Za svog supruga Asma ima samo lijepe riječi. Tvrdi kako se, unatoč tome što je postao predsjednik Sirije i jedan od najmoćnijih ljudi u regiji, nije ništa promijenio te da se prema njoj danas ponaša jednako kao i prvog dana kada su se upoznali. Pažljiv, osjetljiv, osjećajan. Isto tako tvrdi kako ratna razaranja nisu promijenila njegov karakter te da je ostao smiren, stabilan i sabran. Ono što je najvažnije, kako kaže Asma, voli slušati tuđe mišljenje i uzeti u obzir ako je argumentirano. Iako je Bashar al-Assad taj koji vodi zemlju, Asma priznaje kako u kući i u odgoju djece ona vlada suvereno, kao pravi diktator te da se tu njezin suprug Bashar ne smije umiješati. S obzirom na takvu njezinu čvrstoću, karizmu, dosljednost i odlučnost, mnogi analitičari ne sumnjaju da bi nakon završetka rata u Siriji i ostane li živa i zdrava, u slučaju da Bashar al-Assad odustane od kandidature za predsjednika države, upravo Asma koja uživa veliku potporu i simpatije Sirijaca, bila ta koja bi mogla postati nova predsjednica.
Veze s Hrvatskom
Asma al-Assad jako utječe na dnevnu politiku i na moral sirijske vojske, kojima je znala kuhati i šivati i nerijetko ih posjećivati na prvim crtama bojišta. Ipak, najviše je bila potpora svom suprugu što mi je i sam predsjednik Al-Assad priznao u intervjuu koji sam s njim radio u travnju 2017. kazavši kako njegova supruga radi veliki posao i puno mu pomaže. Koliko je ona važna karika, pokazao je i američki državni tajnik Mike Pompeo koji je, uvodeći sankcije Siriji, posebno spomenuo ime Asme al-Assad nazvavši je “jednim od najpoznatijih sirijskih ratnih profitera”. Asma se sada vratila u punoj snazi i ponovno obavlja sve dužnosti kao i prije, a prioritet su joj domovi za siročad i djeca poginulih sirijskih vojnika kojih ima desetak tisuća i žive s teškim traumama. S jednim od tih domova surađuje i Hrvatska koja već nekoliko godina, u organizaciji udruge Hrvatska pomaže koju vodi Đurđa Adlešič te pod pokroviteljstvom Skupštine grada Zagreba i Styria Media Groupa, ugošćava grupe djece siročadi i dovodi ih na ljetovanje u Hrvatsku u ljetovalište Crvenog križa u Novi Vinodolski. U realizaciji projekta dolaska djece iz Sirije pomogla je i Vlada Republike Hrvatske. – Nisam htjela ići u Rusiju ni u Iran na liječenje, pod cijenu života. Htjela sam se liječiti u našim bolnicama. Nisam htjela biti iznimka. I ja sam dio sirijskog naroda i ne bi bilo fer ni korektno da se liječim negdje vani, a moj narod u Siriji – kazala je Asma.
Najprije bih jednu malu ispravku napisao. Nije zapadni krščanski svijet želio srušiti Assada, već neke vlade i "poslušni psići" Isto tako ih ne mogu nazvati ni krščanskim, jer mi se gade. Ja osobno nisam nikada navijao za rezače glava. Nitii ikoga znam iz moje okoline tko je to podržavao. Nije mi poznato u kojoj drugoj muslimanskoj državi krščani imaju (ili su imali do ovog sukoba) donekle dostojanstven život, bez straha od odlazaka u crkve pa sve do svakodnevnog života. Možda bih tu ubrojio Iran. Uglavnom, koliko god se to nekima ne sviđalo, ostanak Assada je jako dobra stvar za puno stvari u Siriji ali i u regiji.