Papa Lav XIV. danas je u patrijarhalnoj crkvi svetog Jurja na Fanaru u Istanbulz zajedno s ekumenskim patrijarhom Bartolomejem I. sudjelovao u svečanoj doksologiji i potpisivanju dokumenta koji bi mogao definirati budućnost kršćanskog jedinstva. Ovaj susret, koji se odvio uoči blagdana svetog Andrije Prvopozvanog, zaštitnika Ekumenske patrijaršije, nije bio tek ceremonijalna gesta, već snažan odgovor dvojice vjerskih poglavara na turbulentna globalna zbivanja. U središtu njihove Zajedničke deklaracije stoji beskompromisna osuda svakog oblika nasilja koje se pokušava opravdati religijskim motivima, uz dramatičan apel svjetskim civilnim i političkim vođama da učine sve što je u njihovoj moći kako bi se tragedija rata odmah zaustavila. Papa i patrijarh, suočeni s činjenicom da sukobi i dalje razaraju živote u mnogim regijama svijeta, naglasili su da istinski međureligijski dijalog nije izvor konfuzije, već nužan preduvjet za suživot naroda različitih tradicija, pozivajući sve ljude dobre volje da se odupru ravnodušnosti, želji za dominacijom i ksenofobiji.
Deklaracija, koja započinje riječima psalmista "Zahvaljujte Gospodinu, jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova", duboko je ukorijenjena u teološkom nasljeđu i obljetnicama koje su obilježile 2025. godinu. Dvojica poglavara posebno su se osvrnula na 1700. obljetnicu Prvog ekumenskog sabora u Niceji, opisujući ga kao providonosni događaj jedinstva čija važnost nadilazi puku povijesnu memoriju. U tekstu se ističe da kršćane povezuje vjera ispovjeđena u Nicejskom vjerovanju – ispovijest Isusa Krista kao "pravoga Boga od pravoga Boga, istobitnog s Ocem". Ovo zajedničko primanje Vjerovanja omogućuje Crkvama da se s međusobnim poštovanjem i istinskom nadom suoče s današnjim izazovima, naglašavajući da potraga za punim zajedništvom nije stvar ljudske diplomacije, već poslušnosti Kristovoj molitvi "da svi budu jedno". Osim toga, deklaracija obilježava i 60. obljetnicu povijesnog čina iz 1965. godine, kada su papa Pavao VI. i patrijarh Atenagora ukinuli međusobna izopćenja iz 1054. godine, otvorivši time put dijalogu utemeljenom na povjerenju i ljubavi, što Vatikan i danas ističe kao temelj svojih ekumenskih napora.
Jedan od najkonkretnijih i najiščekivanijih dijelova deklaracije odnosi se na pitanje zajedničkog datuma Uskrsa, teme koja već stoljećima dijeli kršćanski Istok i Zapad. Izražavajući duboku zahvalnost što su ove godine svi kršćani slavili Uskrs na isti dan, papa Lav XIV. i patrijarh Bartolomej opisali su tu podudarnost kao dar božanske providnosti i obnovili svoju spremnost da nastave razlučivanje kako bi se taj "Blagdan nad blagdanima" trajno slavio zajedno. U dokumentu se navodi kako je Prvi nicejski sabor još 325. godine pružio kriterije za određivanje datuma Uskrsa te da postoji zajednička želja da se proces usklađivanja nastavi "u svoj mudrosti i duhovnom razumijevanju". Uz teološka pitanja, deklaracija snažno naglašava i ekološku dimenziju, podsjećajući na 60. obljetnicu deklaracije Nostra Aetate i pozivajući na brigu za stvoreni svijet koji je Bog povjerio ljudima, što je tema u kojoj je Ekumenski patrijarhat već desetljećima globalni lider.
Tijekom svog boravka u Turskoj, papa Lav XIV. pokazao je i određene promjene u protokolu u odnosu na svoje prethodnike, što je posebno bilo vidljivo tijekom posjeta Plavoj džamiji. Za razliku od pape Benedikta XVI. i Franje, koji su se zadržali u trenucima tihe molitve uz muslimanske vjerske službenike, trenutni Papa je odlučio proći kroz džamiju u duhu kontemplacije i slušanja, ali bez eksplicitne molitvene geste, što su vatikanski izvori opisali kao čin poštovanja prožet promatranjem. Ranije istog dana, Papa se susreo s vođama kršćanskih zajednica u Turskoj u sirijskoj pravoslavnoj crkvi Mor Ephrem, prvoj crkvi izgrađenoj u Turskoj od osnutka republike. Tamo je pozvao sve kršćane da zajedno krenu na duhovno putovanje prema Jubileju otkupljenja 2033. godine, s pogledom usmjerenim prema Jeruzalemu, mjestu Posljednje večere i Pedesetnice, nagovještavajući time moguće buduće korake prema vidljivijem jedinstvu.
Unatoč preprekama koje još uvijek sprječavaju puno euharistijsko zajedništvo, a koje se rješavaju kroz rad Mješovite međunarodne komisije za teološki dijalog između Katoličke i Pravoslavne Crkve, ton deklaracije ostaje nepokolebljivo optimističan. Papa i Patrijarh potiču sve vjernike – kler, monahe i laike – da radosno prihvate dosad postignute plodove dijaloga. Naglašavaju da podjela među kršćanima predstavlja prepreku njihovom svjedočenju u svijetu te da je autentično jedinstvo dar odozgor za koji se treba moliti i raditi. U završnom dijelu dokumenta, unatoč "dubokoj uznemirenosti trenutnom međunarodnom situacijom", dvojica čelnika izražavaju kršćansku nadu, povjeravajući svakog čovjeka, posebno one koji pate od gladi, usamljenosti ili bolesti, Božjem milosrđu, uz poruku da "Bog neće napustiti čovječanstvo".
Otvori KEKS Pay
Ta komična inicijativa je na nivou jaslica i dječjeg vrtića, a u narodu bi se nazvala "račun bez krčmara". Čista, i realno besmislena utopija.