Naslovnica Vijesti Hrvatska

Otkrivamo: Na što se žale banke u slučaju Franak

Temelj žalbe
 - Odvjetnici smatraju da je Dobronić presudio ono što tužitelji nisu tražili
16. srpnja 2013. u 14:35 0 komentara 692 prikaza
odvjetnici banaka
Foto: Borna Filić/PIXSELL

Već na samom početku svoje žalbe jedna od banaka, kojima je u slučaju Franak sudac Dobronić presudio da su obmanule svoje klijente te da im stoga moraju ponuditi kunske kredite s fiksnom kamatom, najavila je da će pravna bitka na višoj instanciji biti žestoka. Poručili su da je Dobronićeva presuda “nezakonita i neutemeljena na činjenicama i pravilnoj primjeni prava”. Odvjetnici banke poručuju da je presuda štetna jer “ne zadire samo u dosadašnji način poslovanja banaka nego se njome potencijalno mijenjaju odnosi u svim segmentima života i poslovanja i to na način koji je neživotan, dakle u praksi nemoguć i neprovediv, i koji može dovesti do nemogućnosti ili do bitno otežanog odvijanja poslovanja na svim razinama društva”.

Obračun sa sucem

Jedna od ključnih zamjerki odvjetnika jest to što je sudac “počinio apsolutno bitnu povredu parničnog postupka budući da je presudom prekoračen tužbeni zahtjev” te zaključuju da “sud mora suditi u okviru i granicama postavljenog tužbenog zahtjeva” jer tako piše u članku 2 Zakona o parničnom postupku. Ukratko, jedan je od ključnih argumenata u žalbi da je sudac Dobronić presudio nešto što dužnici u francima koji su tužili banke nisu ni tražili. Tvrde da je sud naložio bankama “sklapanje ugovora uz fiksnu kamatnu stopu, što je apsolutno prekoračenje granice postavljene Zakonom o parničnom postupku”. Time se, tvrde, sud stavio u poziciju da sam traži i primjenjuje mjerodavnu normu za konkretan slučaj, a to je, smatraju, bitna povreda parničnog postupka s teškim posljedicama za pravilnost suđenja.

“Zadatak suda svodi se na ispitivanje osnovanosti one zaštite koju traži tužitelj, ne na traganje za zaštitom na koju tužitelj po zakonu ima pravo”, poručuju odvjetnici.

U nizu detalja odvjetnici su, pojednostavljeno prepričano, prozvali sud za pristrano pomaganje tužiteljima, povredu postupka, onemogućavanje obrani da svojim svjedocima i dokazima ospori teze koje su plasirali tužitelji te za niz kontradiktornosti u presudi.

“Gotovo je skandalozno da se u pobijanoj presudi u kontekstu ovako senzibilizirane situacije sud bavi razmatranjem problema na, kolokvijalno rečeno, “što bi bilo kad bi bilo” način. Pritom se sud reflektira na rješenja bivše Jugoslavije, a ne na propise RH koji uređuje pitanje poslovanje banaka”, poručili su odvjetnici upozorivši da HNB nije upozoravao banke da rade bilo što ilegalno.

Obrušili se na Libor

Iz materijala koje je Večernji list dobio na uvid nameće se zaključak da su odvjetnički timovi banaka složni da se praksa i zaključci suca Dobronića ne smiju prihvatiti kao buduća pravna norma.

Za to su naveli jako puno primjera. Ilustracije radi, obrušili su se na reakcije suca Dobronića kad je riječ o Liboru – vaganoj kamatnoj stopi banaka koja se koristi za ugovore u međubankarskom i drugom poslovanju. Zbog nedavne afere s namještanjem Libora sudac je zaključio da je Libor kompromitiran, a odvjetnici su zaključili da je takav komentar potpuno neprimjeren. Valja objasniti da je Libor i dalje cijenjen prosjek kamatnih stopa koji se koristi u ugovorima te će se i dalje koristiti, a afera oko izračuna Libora izbila je upravo zato što je riječ o vrlo cijenjenu instrumentu. Sumnjalo se, naime, da su ga pojedine banke pokušale namještati, ali to ne znači da se Libor i dalje neće koristiti kao cijenjen.

>>Udruga Franak: Banke nezakonito lobiraju kod izvršne vlasti

>>'Nagodba banaka i korisnika kredita najbolje je rješenje'

Neke od ključnih teza odvjetnika tuženih

Neke od ključnih teza odvjetnika tuženih banaka u slučaju Franak

Razdoblje tužbe nije dobro utvrđeno - Posebnu pozornost u žalbi odvjetnici su posvetili razdoblju na koje se odnosi tužbeni zahtjev. Tvrde da je “razdoblje u cijelosti neosnovano i neprecizno specificirano tužbenim zahtjevom”, ali je bez obzira na to tužbeni zahtjev usvojen. Ističu da banka koju zastupaju nije odobravala ugovore u francima u 2004. niti je takve ugovore zaključivala nakon veljače 2008., a sud te činjenice nije smatrao relevantnima.

Sud se pozivao 
na zakon koji 
nije postojao - Sudac se u presudi pozivao na povrede Zakona o zaštiti potrošača koje se nisu mogle dogoditi jer taj zakon nije postojao u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu koji je tužitelj priložio uz tužbu.

Sud ne samo da nije obustavio postupak nego je pronašao način da “riješi” određene očite nedostatke tužbe što je protivno odredbama Zakona o parničnom postupku jer su navedena razdoblja i pravni temelji bili pogrešno navedeni.

Sudac je na sebe preuzeo i ulogu tužitelja - Iako je i sud pitanje uređenja i dopuštenosti tužbenog zahtjeva smatrao ključnim, nastavio je postupak iako tužitelj nije precizirao tužbeni zahtjev. “Svjedočili smo izravnoj pomoći suda tužitelju jasnim uputama kako da precizira tužbeni zahtjev te upravljanju postupkom na način prema kojem se moglo zaključiti da je sud preuzeo i ulogu tužitelja u smislu predlaganja dokaznih prijedloga...”

Držao monologe koje nije unio u zapisnik - U više navrata odvjetnici su u žalbi, pojednostavljeno prepričano, napali čudno ponašanje suca Dobronića. Primjerice, upozorili su da je držao lekcije o izvješću MMF-a i radu nobelovca Krugmana, a da se stranke o tome nisu mogle očitovati, monologom je preporučivao strankama nagodbu te tezu potkrepljivao sporom trgovaca iz vremena izraelsko-egipatskog rata, a da to nije unio u zapisnik, itd.

Nije se smio pozivati na doktrinu SFRJ - Naglasak su odvjetnici stavili i na nerazumljivost te kontradiktornost presude. Posebno je prema njihovu mišljenju sporno pozivanje na “jugoslavensku praksu i doktrinu u smislu ugovaranja valutne klauzule s obzirom na to da je notorna činjenica kako su pozitivna zakonska rješenja RH drukčija, odnosno da je valutna klauzula dozvoljena i dopuštena”. Uz to je štednja u RH u devizama te je negiranje valutne klauzule i stoga neosnovano.

Nagovoreni na franak: Austrijski Vrhovni

Nagovoreni na franak: Austrijski Vrhovni sud srušio ugovor o kreditu u švicarcima

Austrijski Vrhovni sud nedavno je potvrdio presudu Trgovačkog suda u Beču kojom je ugovor jedne klijentice s bankom za kreditiranje u švicarskim francima proglasio ništetnim. Kako je jučer objavio dnevni list Die Presse, ugovor o kreditiranju u francima proglašen je ništavnim jer je financijska savjetnica klijenticu nagovorila da svoj kredit iz domaće prebaci u stranu valutu, odnosno iz eura u švicarski franak.

“I banke – unatoč jasnoj nesigurnosti klijentice – u ugovoru nisu objasnile rizike”, piše Die Presse.

Osobni bankar 2005. godine nagovorio je jedan bračni par da kredit iz eura prebaci u franak. Dogovoren je kredit od 155.000 eura u francima, ali je na kraju 2008. njegov iznos skočio na čak 201.000 eura. Financijski savjetnik tješio je zabrinute klijente riječima da je nastupila financijska kriza, ali da je ona samo “kratkoročni problem nakon kojeg će svima biti još bolje”, piše Die Presse. A kriza se oduljila i franak je odletio u nebo, a bankari koji su ljude uvjeravali da je izlazak iz krize samo pitanje vremena sada se počeli igrati na kartu – zastare!

Međutim, zastara u ovom austrijskom slučaju ne dolazi u obzir. Naime, po austrijskom zakonu do zastare dolazi u roku od tri godine, ali vrijeme počinje teći tek onda kada su obje strane – i oštećeni i onaj koji je imao korist – svjesne štete. Profesor prava Georg Graf sa sveučilišta u Salzburgu kaže da je problem složen, a sve one koji imaju kredite u francima upozorava da više nemaju vremena za gubljenje.

– Tko se želi žaliti, trebao bi to učiniti odmah – kazao je profesor Graf, koji objema stranama savjetuje da se pokušaju dogovoriti. (am)

VIP izdvaja za Vas

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.