Bajkovito je ovo mjesto; zrači mirnoćom, pozitivom, ne znate koje je doba godine ljepše od kojega. Mene je kao Dalmatinku, Splićanku, ovaj raj na zemlji oduševio i nisam jedina – kaže nam Laura Nazor, jedna od osam suvlasnika Integral hotela Bjelolasica u Jasenku, svega nekoliko kilometara udaljenog od nekadašnjeg Hrvatskog olimpijskog centra Bjelolasica kod Ogulina.
Gusta, nepregledna tamnozelena masa šume koja vas okružuje, svjež zrak, bez trunke smoga, izmaglica, čak i oblaci koji se “puše” iza visokih borova, sve je to doista motiv koji oduzima dah na putu prema Jasenku, mjestu kamo ste još do prije pet-šest godina mogli doći na skijanje i prespavati u HOC Bjelolasici. Nakon stečaja tvrtke 2014. godine, kada je 200 ljudi koje je radilo u sklopu osam paviljona, velike centralne zgrade s restoranom, skijalištu, dobilo otkaz, život i vrijeme stali su u Jasenku.
U početku je vladao entuzijazam; nitko nije očekivao da godinama nitko neće kupiti HOC, ali s vremenom sve je stagniralo; u mjestu nema kafića, restorana, nema pošte, nema ni toliko ljudi pa se i odvoz smeća prorijedio, cijena nekretnina je pala, turizam je zamro, mladi nisu imali razloga ostati u tom malenom mjestu.
Prekrasne drvene kuće za odmor koje su nastale tik uz paviljone HOC-a koje su investitori iz čitave Hrvatske gradili kao mjesto gdje će uživati u zimskoj idili više su prazne nego pune.
Na putu prema HOC-u vidjet ćete i brojne velike zidane kuće, gotovo poput manjih hotela, kako nezavršene, bez krovova, s napola završenim etažama, propadaju i zarastaju. Pred nekima su velike ploče na kojima piše “Na prodaju”.
No Jasenak je danas, zapravo, mjesto koje je, izgleda, “odžalovalo” HOC Bjelolasicu; turobni dani žalovanja, kada samo plačete, zatvoreni od svijeta, potišteni zbog nepravde, polako prolaze.
U zadnjih pet godina niknule su i brojne nove kuće za odmor. U oči upada prekrasna drvena kuća kao iz bajke u blizini skijališta koju je napravila obitelj iz Pule kako bi mogla uživati u prirodi i miru Gorskoga kotara. Iz sve više dimnjaka malenih kućica za odmor vijori se dim, a na putu prema HOC-u zapravo vas obuzme oduševljenje kada ugledate neonski natpis uz cestu, pa onda i na kući na kojoj piše Integral hotel Bjelolasica. Upravo je to čarobno mjesto dokaz da je turizam na Bjelolasici nebrušeni biser hrvatskog kontinentalnog turizma koji može živjeti čitavu godinu.
– Mi smo pokazali da se može, ne vidim razloga da netko ne napravi još daleko bolji posao s HOC-om. Garantiram da je HOC potencijal i da bi se sva ulaganja, ma kakva bila, isplatila. Mi i kolege koji imaju apartmane i sobe za iznajmljivanje po Jasenku imamo posla, a imali bi i novi vlasnici HOC-a – kaže nam Laura Nazor koja je na Bjelolasicu sasvim slučajnu došla sa suprugom Dujom prije 15-ak godina. On je pomorac, ona vodi obiteljski posao u turizmu na Jadranu gdje su im i djeca.
– Išli smo s jednoga putovanja, ja nisam ni znala za Bjelolasicu, suprug je znao i svratili smo da prespavamo. Ja sam tada potpuno “kliknula” s ovim mjestom. Kupili smo kasnije i svoju vikendicu i od tada stalno dolazimo ovdje. Skijali smo, družili se u restoranu HOC-a, uvijek je bilo puno ljudi, zabava, druženja, sve opušteno, vani zimska idila. Ovdje smo upoznali jako puno ljudi iz čitave Hrvatske. Kada se sve ovo dogodilo s HOC-om, nismo odustali. Prije nekoliko godina osnovali smo Udrugu iznajmljivača koja ima 50-ak članova, a onda se nas osam obitelji udružilo. Nismo htjeli gledati kako sve propada i čekati da se nešto pokrene. Svi smo dali novce koje smo imali, kupili smo ovu kuću i sami je uređivali. Sve što smo mogli napravili smo sami; ukrašavali i bojili namještaj, ličili zidove, gradili pregrade, popravljali krov, bojili drvo i ukrasne grade, sami smo zidali veliku peć u restoranu, jer među nama ima ljudi raznih profesija, svatko je nešto znao. Godina dana nam je trebala da sve uredimo.
Želja nam je bila urediti mjesto koje će izgledati kao dom, kao da ste u vlastitom dnevnom boravku i mislim da smo to postigli. Imamo i šest soba, a do kraja godine planiramo riješiti svu dokumentaciju kako bismo i naše kuće za odmor integrirali u ovaj hotel i tako osigurali smještaj za 50 ljudi. Integral hotel nas je osam suvlasnika otvorilo lani u ovo vrijeme i zadovoljni smo. Nama i nije cilj zarada, već samoodrživost. Naš je restoran jedino mjesto gdje nešto možete pojesti i popiti. To je važno vikendašima koji ponekad dođu kasno u svoju kuću i ne stignu kuhati. I domaći nam ljudi dolaze na kavu, ručak, organizirano i rođendanske zabave, bude nas pun restoran, družimo se, razgovaramo. Dolaze i gosti iz Zagreba, čitave Hrvatske, ali i iz inozemstva. Nađu nas na Bookingu i svrate prespavati, ali često ostaju i dulje – kaže nam Laura. Iz restorana puca prekrasan pogleda na šumu. Imaju još ideja za budućnost; bazen, wellness...
Nenad Janjanin, voditelj Integral hotela Bjelolasica, koji je član udruge, ali nije suvlasnik hotela, svoj je zagrebački dom zamijenio kućom u Drežnici.
– Supruga je iz ovoga kraja pa smo odlučili preseliti se iz Zagreba ovamo i prije otvorenja hotela i nismo požalili. Ja radim ovdje, ona je profesorica u Ogulinu. U Zagrebu smo stalno bili u uredima, u gradskoj vrevi, a ovdje je život potpuno drugačiji, smireniji, ugodniji, ispunjeniji. U ovom hotelu gostiju ima stalno i zadovoljni su; kako ugođajem tako i jelima koja imamo. To su domaća, tradicionalna jela poput gulaša, sarme, kobasica sa zeljem, palačinke, štrudli i sve namirnice kupujemo od domaćih ljudi koji imaju OPG-ove tako da je sve svježe i domaće. I ljudi su se počeli pomalo vraćati; vidim da ima nekoliko obitelji mojih godina u okolici koji sada žive ovdje – kaže nam Nenad Janjanin.
Gosti koje smo sreli u hotelu kažu nam da je ova lokacija bajkovita i da dugo nisu imali gdje odsjesti.
– Naša su djeca odrasla na skijalištu HOC-a. Išli smo na skijanja i u inozemstvo, ali u HOC smo išli svake godine. Iz Rijeke smo, imamo kuću u Drežnici i jedva smo dočekali da netko otvori ovako nešto. I kada nam prijatelji dođu, dovedemo ih ovamo na ručak, tu mogu i prespavati. Ovo je odlično, ali tužni smo zbog Bjelolasice kamo su nekada dolazile tisuće i tisuće ljudi na skijanje i druženje – prisjećaju se sugovornici.
I oni nam upiru prstom u mjesto Zrnići u blizini gdje su izgrađene vikend-kuće zaljubljenika u prirodu iz čitave Hrvatske.
– To je naselje s najljepšim vikend-kućama koje sam vidjela, prekrasno mjesto kamo dolaze ljudi koji vole ovaj kraj – kaže nam Laura. Ona i njeni prijatelji već godinama, kada ima snijega, urede malu skijašku stazu na području HOC-a, čak organiziraju i doček Nove na skijalištu.
– Suradnja s gradonačelnikom Ogulina, ali i sa stečajnim upraviteljem je odlična. Što god smo ga tražili, od toga da možemo koristiti dječju skijašku stazu i okolni prostor, on je uvijek objeručke prihvatio naše ideje i izlazio nam u susret. Vidi se da i on želi da sve to oživi i podržava sve naše aktivnosti na području HOC-a. Ako bude snijega, i ove ćemo godine organizirati doček i skijanje – dodaje Laura. Od njihova Integral hotela Bjelolasica do samog HOC-a ima pet minuta vožnje automobilom. Uz sam HOC još je šest-sedam iznajmljivača s prekrasnim drvenim, bajkovitim kućama. Jedna od njih je i “štala” obitelji Ljubanović. Štalu na starom imanju preuredili su u svoj dom, a okolne kuće iznajmljuju gostima. Imaju mogućnost smjestiti 20-ak osoba, a posebnost je što se može iznajmiti kuća s prizemljem gdje su kuhinja i blagovaonica.
– Ovdje smo doselili i iznajmljujemo godinama, još iz vremena kada je HOC radio. Imali smo posla tada, ali imamo ga i sada, a imali bi ga i novi iznajmljivači – kaže nam Ivan Ljubanović. S njima smo, i stečajnim upraviteljem HOC-a Tomislavom Đuričinom, lanjskog proljeća obišli i neke apartmane u HOC-ovim paviljonima kako bismo se uvjerili u kvalitetu i urednost soba u kojima je vrijeme stalo; namješteni kreveti, uredne kupaonice čekaju goste da napokon dođu. No protok vremena sve im više šteti.
– Dolaze ulagači i to ozbiljni ljudi iz turizma, raspituju se za HOC, više o tome zna stečajni upravitelj, ali onda ipak ne kupe lokaciju. Doista nam nije jasno zašto. Otvoreni sportski tereni i sada su mjesto gdje treniraju, primjerice naši paraolimpijci, a i neki sportaši iz okolnih zemalja dolaze ovdje trenirati; odspavaju u kućama za odmor, a treniraju u prirodi.
Dolaze nam grupe ljudi, obitelji s djecom od svuda, čitave Hrvatske i izvana; većina gostiju za nas dozna na preporuku i uvijek nam se vraćaju. Oduševljeni su prirodom, mirom. Ljetovanja na Jadranu dobrom su dijelu ljudi postala preskupa pa često gosti ljetni odmor provedu kod nas; nema tako jakih vrućina, cijena je prihvatljiva, a more im je na pola sata do sata vožnje odavde – kaže nam Ivan Ljubanović koji sa suprugom planira uređenje i dodatnih zanimljivih sadržaja na svom imanju od kojega možete odšetati do HOC-a.
Svi naši sugovornici suglasni su u tome da čitavoj priči koju razvijaju u Jasenku kao šlag na torti nedostaje uređenje HOC-a. Smatraju da pravom ulagaču nikako nije prepreka cijena čitavog zemljišta s obzirom na to da se svi paviljoni i skijalište, procijenjeni nekada na više od 40 milijuna kuna, sada mogu kupiti za nešto više od devet milijuna kuna. Dakle, 80 hektara zemljišta sada je moguće kupiti po cijeni od svega desetak kuna po kvadratu. I višemilijunska ulaganja i rješavanje imovinskih odnosa, smatraju, za pravog ulagača nisu problem.
Uvjereni smo da svatko tko se razumije u turizam i ima kapital ovdje može napraviti čudo. Uređenjem skijaške staze, za što se mora svakako osigurati umjetni snijeg, mi bismo ovdje dobili vrhunsku turističku ponudu zimi i sigurno bi puno ljudi došlo ovdje skijati. Garantiramo to. No zašto se to ipak ne događa, mi stvarno ne možemo dokučiti. Nije nam jasno ni zašto država kao vlasnik jače ne lobira u potrazi za novim vlasnikom – dodaju naši sugovornici.
Video: HOC Bjelolasica
Jeli Bandić tajni vlasnik i ovdje? Cijeli Zagrebački Advent je praonica za Milanov kasica prasica.