Već više od dva desetljeća Hrvatska bira najuzorniju seosku ženu. Od Slavonije preko Podravine i Zagorja do Istre, Dalmacije i Like, žene sa sela predstavljaju ponos svojih županija, promovirajući život u ruralnim sredinama, očuvanje obitelji, kulturne baštine i ulogu žene kao pokretačice razvoja i opstanka sela. Kandidatkinje koje se svake godine natječu dolaze iz svih dijelova Hrvatske. To su žene koje obrađuju zemlju, uzgajaju stoku, proizvode sireve, likere, džemove, zimnice, vode OPG-ove, pišu projekte, uključene su u kulturni i društveni život zajednice. One su višestruke akterice – domaćice, poduzetnice, ekonomistice, čuvarice tradicije i nadasve – inspiracija.
Znanje, upornost i tradicija
Dragica Vučković, dopredsjednica udruge Uzorne seoske žene Hrvatske i članica žirija, jasno poručuje da se u ovom izboru ne traži žena koja je "najviše propatila", već ona koja znanjem i entuzijazmom oplemenjuje život na selu: – Svake godine ljestvica se diže. Poštujemo trud i požrtvovnost, ali ne biramo najveću paćenicu, već ženu koja može oplemeniti svoj OPG i postati primjer – kaže Dragica. – Prošlogodišnja pobjednica Aleksandra Berić visokoobrazovana je žena koja svinjogojstvom unaprjeđuje gospodarstvo, sama piše projekte, a svojim djelovanjem potiče i druge žene da se osnaže i ostanu na selu.
Vučković podsjeća da Brodsko-posavska županija dugo nije imala pobjednicu – posljednji put to se dogodilo 2010. – i ističe koliko je izbor važan za motivaciju žena u ruralnim sredinama. – Nekima je to bio najljepši dan u životu. Ako možemo uljepšati jedan dan takvim ženama, onda je to velika stvar. Međutim, Vučković ne skriva da još uvijek postoje predrasude o izboru i uopće o ulozi žene na selu. Organizatori se, naime, često suočavaju s mišljenjem da je ovo natjecanje za "najbolju domaćicu" ili da žene izlažu kao žrtve patrijarhata. – Šteta je što i same žene ponekad nemaju povjerenja u sebe. Rijetko se koja sama prijavi. Kao da ih prati osjećaj srama. Skromne su, samozatajne i nikad ne kažu – ja sam ta. A jesu! Sve su one uzorne, svaka bi zaslužila priznanje – ističe Vučković.
Ipak, u novije vrijeme, dodaje, vidi se promjena – žene su sve obrazovanije, samosvjesnije i sve češće aktivne u javnom i poslovnom životu sela. – Vidi se da žele ulagati u sebe i u svoj OPG. I to je naša vjera u bolju budućnost sela. Prošlogodišnja pobjednica izbora, Aleksandra Berić iz Ljupine kod Nove Gradiške, pravi je primjer moderne uzorne seoske žene. Obrazovana, poduzetna i angažirana, vodi OPG, bavi se svinjogojstvom, sudjeluje u projektima ruralnog razvoja i aktivna je u očuvanju lokalne kulture. – Izazovi su veliki. Danas žene na selu rade, vode menadžment, brinu se za kuću i djecu. No sav taj trud na kraju se isplati, jer netko to prepozna – poručila je tada Aleksandra. Posebno je ponosna na svoj projekt "Kuća moje baštine", mali objekt ruralnog turizma u kojem je s obitelji prikupila i izložila starine, ruho i predmete iz slavonske prošlosti.
– Važno je čuvati tradiciju, jer toga ima sve manje. Naša mala etno postava vrlo je dobro prihvaćena. Čar sela je nešto što morate osjetiti. Selo nudi drukčiji, ali itekako kvalitetan život, pogotovo danas kad postoji infrastruktura, a imate i zdravu hranu. Aleksandra govori engleski i njemački, što joj pomaže u komunikaciji sa stranim gostima, a za mlade žene ima jasnu poruku: – Selo treba promovirati više nego ikad. Neka se žene više eksponiraju, neka se uključe. Jer kad žena odluči ostati na selu, onda cijela obitelj ostaje. A to je ključ opstanka.
Koje selo krije pobjednicu?
Završnica jubilarnog, 25. izbora najuzornije hrvatske seoske žene održat će se 11. listopada u Novoj Gradiški, u Brodsko-posavskoj županiji. Cilj natjecanja nije samo dodjela titule, već i društveno priznanje ženama čiji rad često ostaje nevidljiv, nedovoljno vrednovan i premalo prepoznat. Svi se sada pitaju koje će selo ove godine dati najuzorniju hrvatsku seosku ženu. Iza kulisa izbora stoje žene koje znaju kako je to nositi se s odgovornostima, ali i pronalaziti ljepotu u seoskoj svakodnevici. Sela ne žive samo od rada, već i od duha. A upravo taj duh – neponovljiv, srčan i samozatajan – svake godine iznjedri lice koje će biti simbol svih onih koje tiho, ali moćno čuvaju i grade budućnost ruralne Hrvatske.