Uskoro izlazi knjiga "Seizmičke obnove i rekonstrukcije", koja donosi dvadeset primjera seizmičkih obnova i rekonstrukcija iz hrvatske projektantske prakse. Riječ je uistinu o pravoj bibliji obnove nakon zagrebačkog i sisačkog potresa u kojoj se na čak 688 stranica temeljito opisuju inženjerski radovi na pojedinim građanskim i sakralnim objektima, a priložene su fotografije i projektantski nacrti.
– Sretni smo što su knjigu podržala ministarstva graditeljstva i kulture, pa smo je mogli napraviti u ovakvom obliku. Tiskana je u 600 primjeraka, neki kažu da je to puno, no mislimo da se radi o zapisu koji koncentrira cjelokupno znanje koje smo stekli u obnovi nakon dva potresa, a koje danas nema nitko u Europi – kaže nam Dragan Kovač, jedan od autora knjige koja će biti objavljena u izdanju Hrvatskog centra za potresno inženjerstvo. Kako stoji u predgovoru, koji potpisuju četvorica urednika – Juraj Pojatina, Krešimir Tarnik, Mario Todorić i sam Kovač, kaže se kako je glavni cilj bio prikazati 20 stvarnih primjena i tema seizmičke obnove i rekonstrukcije građevina različite tipologije, konstrukcijskih sustava i razina oštećenja, pri čemu su autori gotovo isključivo projektanti iz prakse.
– U tom smislu, ovo izdanje želi dati jasan odgovor na sve češće primjedbe da recentna stručna literatura dobro pokriva teoriju, dok se praktične primjene i konkretna inženjerska iskustva rijetko dokumentiraju. Svaka obrađena građevina u knjizi priča je za sebe, inženjerska, tehnička, ali i osobna – navodi se. Da je ovo točno, vidljivo je već i na naslovnici knjige na kojoj je prikazan jedinstveni projekt obnove nacrtan na samoj ruševini sisačke katedrale. A potom je taj crtež nacrtan na oštećenom zidu pretočen u djelo, odnosno izvedena je obnova građevine koja je i prikazana na pratećim fotografijama.
Iz ove se knjige najbolje vidi koliko je obnova nakon potresa bila zahtjevna, i inženjerski i graditeljski, ponajviše zato što su i na jednoj i na drugoj lokaciji potresa postojale građevine starijeg datuma koje nisu napravljene prema protupotresnim pravilima koja su nastupila tek 1964. godine nakon potresa u Skopju.
– Čak ni nakon Drugog svjetskog rata, kada se također dosta obnavljalo i gradilo, nije se obraćala pozornost na ta pravila. Dapače, te su zgrade zbog nekih svojih osobina stečenih tadašnjom gradnjom nakon potresa bile i izuzetno opasne. Tek su zgrade podignute nakon 1964. građene tako da izdrže potrese koji su se dogodili u Sisku i Zagrebu. Većina oštećenih zgrada građena je za vrijeme Austro-Ugarske, pa su i originalni nacrti koji su korišteni bili na njemačkom jeziku – kaže Kovač. Osim toga, u ovim je potresima stradalo i puno objekata koji su pod konzervatorskom zaštitom što je obnovu činilo složenijom i izazovnijom.
– Pravila očuvanja, odnosno konzervacije zgrada, kod nas su i dalje vrlo stroga pa je stoga bilo dosta zahtjevno obnavljati ih, pogotovo ako se u toj obnovi nastojalo dati zgradi dodatnu vrijednost, postaviti na nju lift, urediti prostore koji se nisu koristili što bi ih učinilo atraktivnijima i za ulagače, a time i financijski održivijima. U obnovi je na kraju ipak riječ o financijama, to je novo ulaganje u objekt – kaže Kovač.
Obiteljske kuće, tako, imaju jednu zajedničku karakteristiku. Građevine koje inicijalno imaju izvorne nedostatke, navodi se, koje su slabije održavane ili nestručno nadograđene/rekonstruirane, u pravilu su teže oštećene u potresu. Ističe se još jedan problem pri obnovi takvih zgrada, a to je da su one često vlasnički prenošene s generacije na generaciju unutar jedne obitelji, uz adaptacije i rekonstrukcije, što je u velikom broju slučajeva dovelo do toga da je unutar jedne obiteljske kuće zastupljen miješani sustav nosive konstrukcije iz navedenih tipova.
U knjizi su opisani i postupci obnove nekoliko zagrebačkih fakulteta oštećenih u potresu, poput Arhitektonskog, Građevinskog i Geodetskog, zatim Fakulteta strojarstva i brodogradnje, pa Političkih znanosti, ali obuhvaćena je i obnova sadašnjih novih mjesta za okupljanje, poput kina Urania na Kvaternikovu trgu. Ta zgrada nije u potresu pretrpjela oštećenja, ali uzeta je kao primjer dobrog ojačanja strukture koja je to spriječila. Jer, zgrada nekadašnjeg kina temeljito je obnovljena između 2017. i 2019. godine. Potresi su, međutim, upozorili i na još nešto.
– Zapravo do tada nije postojao egzaktan podatak o tome koliko zaista ima zgrada, primjerice, u središtu Zagreba. Tako nije ni bilo moguće točno procijeniti koliko bi obnova stajala. Kako je nastupio veliki pritisak javnosti, mogli ste reći bilo koju cifru. I tu je situaciju potres, na svoj žalostan način, popravio – kaže Kovač. Ova knjiga, iako je ponajprije bila zamišljena kao stručno izdanje, zapravo udžbenik obnove, svakako nadilazi te okvire postajući dokument vremena i svojevrsna monografija konstrukcijske obnove nakon potresa 2020. u Zagrebu i Petrinji. Riječ je o i u tom smislu jedinstvenom izdanju u području potresnog inženjerstva, ne samo u Hrvatskoj već i u širim regionalnim okvirima.
Otvori KEKS Pay
