Romantizirqnje NDH je na folklornoj, pučkoj, soradičnoj razini, dok je idealiziranje socijalizma i Jugoslavije na političkoj, institucionalnoj, kulturološkoj i medijskoj razini. Tako da se intenzitet veličanja ta dva totalitarna režima ne može uspoređivati jer je veličanje i idealiziranje socijalističke Jugoslavije gotovo službeni narativ, a veličanje ili samo objektivan prikaz NDH neoprostiv grijeh u Hrvatskoj. Hrvatska je odabrala srednji put, put demokracije, slobode i nezavisnosti. To je jedini ispravni put za Hrvatsku, jednaka distanca od NDH kao i od SFRJ jer su oba sustava u svojoj srži bila nedemokratska, neslobodna,, totalitarna i bez hrvatskog državnog suvereniteta.

Ne posoji nikakvo romantiziranje niti itko želi neki NDH. Ali lijevo podmetanje da smo svi ostali usta še je odvratno i njihovi laži gdje svoje bestijalne zločine podmeću drugima je samo za nekoga tko ne koristi svoj mozak ili tko mrzi Hrvate i želiim nametnuti neku kolektivnu krivnju jer ne želimo biti ljevičari, ni jugoslaveni, ni 4nici.

Na žalost nama u medijima (a posljedično i u svim porama društva) i dalje kolo vode djeca funkcionera iz bivše države. Njihov proizvod je i ova Ivona Juka koja nam servira film o gey partizanima kao nešto relevantno. Takve suu u ono doba slali na Goli otok ili ih je pojeo mrak.