Otkako su se dogodile misteriozne bolesti u Splitu, ljudi masovno izbacuju ptice iz stanova na ulicu, navodno ne samo u tome gradu. Žalosno je što to postaje masovna histerija, sve veća što se bliži dan konačna završetka analize Veterinarskog instituta, a vjerujem i Veterinarskog fakulteta u Zagrebu. Ta histerija prelazi granice zdravog razuma.
Gospodin koji je umro u Splitu bio je, ako se ne varam, stariji čovjek, a na žalost opće je poznato da neki stariji ljudi imaju slab imunitet pa ih i najmanja prehlada ili gripa može stajati života. Ljudi koji su godinama imali ptice sada na njih gledaju s nepovjerenjem, u paničnu strahu opsjedaju Veterinarski fakultet u Zagrebu, a vjerujem i u Splitu, te pitaju što sada. U to sam se osobno uvjerio prije nekoliko dana na Veterinarskom fakultetu.
Za pticu navodnog krivca navedeno je, ako se ne varam, da je kupljena mlada i da je tek poslije počela pokazivati neku slabost. No, kakve to veze ima s drugim pticama koje godinama žive u drugih vlasnika u drugim stanovima i koje su zdrave? Jedna je bolesna, znači bolesne su sve u Hrvatskoj pa ćemo možda sad kao Kinezi potamaniti sve pernate ljubimce i možda ostalu perad?! To nije ništa drugo nego histerična glupost. U medijima je rečeno da se bolest može prenijeti, ako postoji, s papige na papigu i s papige na čovjeka, ali ne s čovjeka na čovjeka.
Kad se razboli čovjek, odmah se trči svim mogućim liječnicima, pa i u inozemstvu, te ga se liječi, a kad se razboli drvo ili životinja, to se rješava izbacivanjem na ulicu - kao u ovom slučaju - te sjekirama i ubijanjem u drugim slučajevima. Jer, zašto bi se trošilo novce za njihovo liječenje?! A drveće i životinje također su živa bića koja nisu kriva što su živa i što im je čovjek vlasnik. Njima je potrebna naša pažnja i njega. Mrziteljima životinja, za koje je šteta da su uopće imali ptičice kad su ih bili spremni baciti na cestu, bilo bi najbolje da nikad više ne uzmu ni jednu životinju ili da ih sudbina kazni da skončaju svoj jadni život na isti način kao i te jadne ptice koje su izbacili na cestu. Te, sada sporne ptice ne mogu preživjeti na ulici jer nisu naučene, hrana im je prije uvijek bila servirana pa je nisu trebali tražiti. Stoga, ako bar neke ne udomi neki mudar čovjek, pougibat će od gladi, od mačaka...
Dio moje obitelji ima 30 i više godina ptičice različitih vrsta. Znale su većinom doživjeti više od 10 godina, što je za pticu mnogo. Ako se koja razboljela, išli bi na Veterinarski fakultet i liječili bi je. Imamo i mace koje držimo samo u kući već 13 godina, zdrave su, čiste, imaju prostora i ništa im ne nedostaje. Ipak su se tri puta razboljele. Jedanput su imale mačju trakavicu, bezopasnu za ljude, drugi put mikrosporozu. Tada su i moji išli k liječniku jer su i oni postali "obilježeni" tom bolešću. Medicinska je sestra rekla da bi se ona riješila tih mačaka, na što ju je doktor oštro ukorio i upozorio da mačke nisu krive što su bolesne i da bi se puštanjem na ulicu bolest samo proširila. Po mišljenju veterinara, svaki bi put bolest ušla u stan očito na cipelama.
Dakle, onaj tko voli životinje brinut će se za njih i u zdravlju i u bolesti, u dobru i zlu. Vlasnik životinje ima svoja prava i obveze, a obveze su uvijek veće od prava. Možda bi nas nedavan primjer u Americi trebao naučiti pameti. Tamo su farmeri otrovali čvorke koji su i jeli žitarice na poljima. Sada je jedno naseljeno mjesto ili čak grad zasipan mrtvim pticama koje padaju s neba pokošene otrovom i vlasti su na sto muka jer se boje zaraze. Stigla ih je kazna jer ono što čovjek učini drugom živom biću vratit će mu se još teže.
Otvori KEKS Pay
