Udruga paraplegičara daje punu podršku Vladi Republike Hrvatske, Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, kao i svim stručnjacima, organizacijama i predstavnicima osoba s invaliditetom koji su sudjelovali u izradi Zakona o osobnoj asistenciji. Istaknuo je to predsjednik Udruge Danijel Blažić u svom osvrtu na aktualna zbivanja vezana uz odluku Ustavnog suda i reakcije dijela organizacija civilnog društva.
Kao dugogodišnji korisnik usluge osobne asistencije te predstavnik pružatelja te usluge, koji u sustavu aktivno sudjeluje još od 2006. godine, Blažić naglašava kako donošenje Zakona o osobnoj asistenciji 2023. godine predstavlja povijesni iskorak u priznavanju prava osoba s invaliditetom na neovisno življenje. Prema njegovim riječima, velik dio zakonskih rješenja utemeljen je na europskim praksama i višegodišnjem zagovaranju civilnog sektora.
Istodobno, Blažić upozorava da je osobna asistencija u novijem razdoblju proširena izvan svoje izvorne svrhe. Smatra kako je ta usluga prvenstveno zamišljena kao alat neovisnog življenja za aktivne, punoljetne osobe s invaliditetom koje same upravljaju svojim životom, donose odluke i jasno definiraju kada, kako i u kojem opsegu im je pomoć potrebna.
„U trenutku kada se osobna asistencija počela koristiti kao široka zamjenska usluga za različite oblike skrbi, njege i podrške, došlo je do razvodnjavanja same ideje osobne asistencije, ali i do realnog opterećenja sustava“, ističe Blažić. Kao posljedice takvog pristupa navodi nedostatak osobnih asistenata, administrativno zagušenje te sve izraženiju zabrinutost za dugoročnu održivost sustava.
Posebno naglašava potrebu jasnog razgraničenja između korisnika osobne asistencije i korisnika kojima je primarno potrebna njega, skrb ili zdravstvena podrška. Prema njegovu mišljenju, ti pojmovi nisu istoznačni i ne bi trebali biti obuhvaćeni istom uslugom. Osobna asistencija, kako navodi, ne bi smjela biti zamjena za njegu, institucionalnu ili profesionalnu skrb, već podrazumijeva aktivnog korisnika koji vodi proces, a ne osobu nad kojom se skrb provodi.
Blažić se pritom slaže s dijelom upozorenja iznesenih u priopćenju Zajednice saveza osoba s invaliditetom Hrvatske, osobito u dijelu koji se odnosi na brisanje dobne granice i dodatno širenje kruga korisnika. Smatra da bi takve promjene mogle dovesti do preklapanja usluga, neujednačenog korištenja resursa te do situacije u kojoj bi korisnici s najvećim i najzahtjevnijim potrebama, posebice starije osobe s teškim invaliditetom, mogli ostati u nepovoljnijem položaju.
Dodatnu zabrinutost izaziva i stanje na tržištu rada. U uvjetima nedostatka radne snage, postoji realna opasnost da će se osobni asistenti usmjeravati prema lakšim i bolje plaćenim oblicima rada, dok će korisnici kojima je asistencija fizički i psihički najzahtjevnija biti dodatno marginalizirani.
Predsjednik Udruge pritom naglašava kako njegov osvrt nije kritika ideje inkluzije djece s teškoćama u razvoju niti umanjivanje njihovih potreba. Međutim, smatra da djeca i odrasle osobe s invaliditetom ne mogu i ne trebaju biti obuhvaćeni istim modelom usluge, s obzirom na bitno različite razvojne, odgojne i životne potrebe. Hrvatska već raspolaže nizom specifičnih usluga namijenjenih djeci s teškoćama u razvoju, a njihovo jačanje i unaprjeđenje vidi kao učinkovitije rješenje od daljnjeg širenja osobne asistencije izvan njezine temeljne svrhe.
Na kraju, Blažić podržava najavu Ministarstva o provedbi evaluacije Zakona o osobnoj asistenciji početkom 2026. godine. Smatra kako će upravo ta evaluacija biti ključna prilika da se, na temelju stvarnih iskustava korisnika i pružatelja usluge, dodatno dorade i preciznije definiraju granice, kriteriji i ciljevi osobne asistencije, kako bi sustav dugoročno ostao održiv, pravedan i funkcionalan.
„Ovaj osvrt upućujem s iskrenom namjerom da doprinesem konstruktivnoj raspravi i daljnjem razvoju sustava, u interesu svih osoba s invaliditetom, a osobito onih kojima je osobna asistencija ključna pretpostavka dostojanstvenog i neovisnog života“, zaključuje Blažić.
Otvori KEKS Pay
