Premijer Andrej Plenković se pohvalio da će odlukom Vlade iznos minimalne bruto plaće za iduću godinu porasti na 1050 eura. Taj iznos nazvao je "primjerenim", a poslodavci su odmah reagirali tvrdnjom da je to puno. No je li to ne samo malo, nego – premalo?
I premijer i poslodavci zaboravljaju da je ustavno pravo svakog radnika primiti plaću kojom može osigurati dostojanstven život sebi i svojoj obitelji. Prema izračunima Novog sindikata, u suradnji s globalnom mrežom sindikata i udruga Clean Clothes Campaign, plaća kojom bi se osiguralo ustavno pravo bila bi nešto više od 2000 eura neto u 2025.
Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u Hrvatskoj u kolovozu je bila 1446 eura. Je li i to premalo s obzirom na inflaciju, podivljale cijene i nezaustavljivo povećavanje troškova života?
S obzirom na inflaciju i povećanje cijena, siguran sam da je za dostojanstven život radnika sada potrebno barem 2200 eura, što znači da je čak i prosječna plaća daleko premala. Stalnim povećanjem minimalne plaće, što aktualna Vlada i radi, dolazi do poboljšanja standarda hrvatskih radnika. Međutim, Vlada ima loše definirane ciljeve u vezi daljnjeg povećanja minimalne plaće. Premijer je postavio cilj 1250 eura bruto do kraja svog mandata, no to je vrlo paušalan cilj. Nije mi jasno zašto se napokon ne definira dostojanstvena plaća kao konačni cilj, kada već imamo utvrđeno ustavno pravo na dostojanstvenu plaću. Kada bi se minimalna plaća sljedećih 12 godina povećavala po 10%, uz današnju inflaciju došli bismo do dostojanstvene plaće. Konačni cilj tada bi se mogao definirati kao konačno dostizanje do poštivanja ustavnog prava radnika, a ne kao paušalni populistički postavljen apsolutni iznos.
Mogu li političari, pogotovo oni na vlasti, sebi predočiti i uopće shvatiti kako je to živjeti od nekoliko stotina eura mirovine ili nešto malo veće plaće?
Iz pozicije preplaćenih političara s dobrom plaćom i brojnim drugim benefitima, kao i pravom na povlaštenu mirovinu, jako je teško predočiti si život u uvjetima siromaštva, kakve nažalost ima većina umirovljenika, ali i velik broj radnika u Hrvatskoj. Problem je što se mnogi to i ne trude. Čudno je da u saborskim raspravama gotovo nitko niti ne spominje ustavno pravo na dostojanstvenu plaću, što je jedno od najraširenijih, ali za građane najvažnijih kršenja Ustava Republike Hrvatske. A iz Vlade, posebno od ministra rada Marina Piletića, često čujemo o dostojanstvenom životu, ali nikada nisam čuo da o tome govori kao o ustavnom pravu. Pozivam ministra rada da pažljivo pročita članak 56. Ustava Republike Hrvatske, mnoge međunarodne dokumente koji opisuju što znači pojam "living wage", što je uobičajeni naziv za dostojanstvenu plaću u međunarodnoj komunikaciji, i počne se zauzimati za ostvarenje ustavnog prava radnika, a ne samo umjetno utvrđene ciljeve njegova predsjednika.
Otvori KEKS Pay
