Vlada Zorana Milanovića svoj je mandat započela opterećena velikim očekivanjima čak i onih koji nisu glasovali za njih. Tomu je doprinio i državnički upečatljiv inauguracijski govor premijera u kojem se obratio svima, a ne samo svojima, s porukom da neće u prošlosti tražiti opravdanje za nerad i neuspjehe. Ali ubrzo je netko ugasio svjetlo i tri godine svjedočili smo svemu što se može očekivati da se događa u polumraku.
Umjesto da se Vlada bavila životima građana, potratila je prvu godinu do posljednjeg daha spašavajući, uz sushi i sashimi, karijeru Radimira Čačića, "prvog" iza prvog na dvoru. Mađari su nas spasili te agonije, a vladajuću koaliciju od valjanja u blatu političkog amorala, što je bitno utjecalo ne samo na gubitak tako potrebne podrške već i na spuštanje letvice odgovornosti. Pokazalo se da i ovi, kao i oni, ne kadroviraju ništa bolje, da im je jednako stalo do statusnih simbola i da se jednako nehajno odnose prema javnom dobru, pa im nije strana ni ozbiljna korupcija.
K tomu, premijer Milanović na slučaju Josipa Perkovića političkom i poslovnom svijetu pred sam ulazak u EU predstavio nas je kao zemlju koja je u stanju pogaziti ugovoreno, a i autoritetom svoje funkcije potaknut osobnim porazom poljuljao je povjerenje u pravnu sigurnost u Hrvatskoj, osobito u očima stranih investitora. Javnost je iscrpljivana političkom isključivošću, netolerantnošću i posve nepotrebnom ideološkom polarizacijom vezano za seksualni odgoj, ustavnu definiciju braka i ćirilicu u Vukovaru, teme kojima su vladajući, čak i kad bi bili u pravu, pristupali konfliktno, a ne koncilijantno. Zakon o strateškim investicijama razvlačili su kao žvakaću, s predstečajnim nagodbama su se kompromitirali... I onda su premijeru ne samo birači u više navrata rekli da uguši tu svoju inatljivu prirodu, počne raditi i spusti se među ljude jer je to bit socijaldemokracije. I sad tulumari s građanima. Uz to, Vladi i koaliciji stigao je i populistički dar s neba zvani Boris Lalovac, hrvatska verzija Robina Hooda, zaštitnika malih potrošača od velikih banaka.
>>Milanović: Kako bi bilo da ja kažem Austriji i Mađarskoj "Pustite Hrvatsku na miru"
Molim lijepo, o kakvom se tu mandatu, premijeru i vladi radi? Zar se premijerom, vladom i državom može zvati ekipa kojoj je najveći projekt u 4 godine dijeljenje vaučera za struju i 800 kuna za frižidere? To nije vlada, to ne funkcionira kao vlada, to je posao za jednog referenta u pola radnog vremena. Imamo premijera, 20 ministara, 200 tisuća uhljebljenih kukurikavaca, a u 4 godine su u državi proveli manje projekata nego što ih jedan seljak provede u svom dvorištu. Gdje su autoceste, ceste, plinovodi, naftovodi, dalekovodi, termoelektrane, hidroelektrane, mostovi, tuneli, bolnice, škole, fakulteti, kazališta...ničeg nema, ništa nisu napravili u četiri godine. Bilo bi 100 puta bolje da smo prije 4 godine ukinuli cijelu državnu upravu i ostavili samo neki ured od 5 referenata koji bi napravio više posla od cijele kukuriku vlade, a uštedjeli bi bar 50 milijardi kuna na njihove plaće i privilegije. Ovo ne da je najgora vlada na svijetu ikada, ovo zapravo uopće ni nije bila vlada.