Europska unija pozvala je zemlje zapadnog Balkana da ulože dodatne napore na poticanju pomirenja i regionalne stabilnosti te za pronalaženje rješenja za regionalne i bilateralne sporove koja proizlaze iz nasljeđa prošlosti, kaže se u deklaraciji država članica EU-a s kojom su se usuglasile sve države jugoistočne Europe osim Srbije.
“Potrebni su odlučni dodatni napori za poticanje pomirenja i regionalne stabilnosti, kao i za pronalaženje i provedbu konačnih, inkluzivnih i obvezujućih rješenja za regionalne i bilateralne sporove partnera i pitanja koja proizlaze iz nasljeđa prošlosti, u skladu s međunarodnim pravom i utvrđenim načelima, uključujući Sporazum o pitanjima sukcesije, te preostale slučajeve nestalih osoba i pitanja ratnih zločina”, kaže se u deklaraciji objavljenoj nakon samita EU-zapadni Balkan.
Na samitu su sudjelovali čelnici svih zemalja zapadnog Balkana, osim Srbije, koja se nije usuglasila s deklaracijom. U tekstu se pohvaljuju one države zapadnog Balkana koje su već u potpunosti usklađene sa zajedničkom vanjskom i sigurnosnom politikom EU-a, uključujući i sankcije protiv Rusije te pozivaju one koje to još nisu učinile da slijede njihov primjer.
Čelnici EU-a potvrđuju “punu i nedvosmislenu posvećenost perspektivi članstva zapadnog Balkana u Europskoj uniji”. “Proširenje je realna mogućnost koju treba iskoristiti”, stoji u tekstu. U deklaraciji se kaže da nedostatak normalizacije odnosa između Prištine i Beograda i dalje usporava Kosovo i Srbiju na njihovu europskom putu.
Pozdravlja se napredak u postupnoj integraciji partnera sa zapadnog Balkana u jedinstveno tržište EU-a te naglašava da je zajedničko regionalno tržište “katalizator za dublju integraciju i odskočna daska prema jedinstvenom tržištu EU-a”. U izjavi se izražava nepokolebljiva potpora i solidarnost s Ukrajinom te za sveobuhvatan, trajan i pravedan mir, zasnovanom na Povelji UN-a i međunarodnom pravu.
Otvori KEKS Pay
Što znači "osim srbije". To znači da srbija počiva na pretpostavkama pobjede Rusije i međunarodnog priznanja otetih teritorija Ukrajini. Kada bi priznalo nasilno oduzimanje teritorija druge države, tada bi srbija ponovo pokušala oduzeti teritorij Hrvatske kao što je to već pokušala i nije uspjela. Dakle, postoji vječni i neostvareni plan "velike srbije", a to i danas javno potvrđuju najviši dužnosnici srpske politike. Zbog toga srbija oteže, razvlači i sjedi na dvije stolice s tobožnjim planom priključenja EU, a drži fige u džepu i moli Boga da Rusija zadrži okupirane teritorije Ukrajine. S druge strane srbija je ostala bez Kosova a ostati će u dogledno vrijeme i bez Vojvodine. Osim toga srbija se ubrzabno naoružava opravdavajući da "opet ne doživi neku agresiju". Bez obzira što nitko nije izvršio agresiju na srbiju, već srbija na ostale narode bivše tvorevine. Osim toga Vučić vidi napredak Crne Gore, što ne može podnijeti a i druge države su više napredovale, pa iz inata neće na sastanak, očekujući da se EU sažali i da srbija sve preskoči, zanemarujući totalni kaos koji je Vučić svojom politikom izazvao u srbiji. Ideja velike srbije živi u glavama ekstremista koji vode njihovu državu i u tome je kvaka srpskih frustracija.