Puni sastav Ustavnog suda u danom roku od 30 dana odbio je zahtjev gradskog vijeća Grada Vrgorca, iza kojeg je politički stajao Most, za ocjenu ustavnosti lex šerif, odnosno dviju ključnih odredbi. Jedne, prema kojoj su izmjene lex šerif stupile na snagu prvog dana od objave u Narodnim novinama, te članka 69a izmjena i dopuna Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuje što se događa ako načelnik općine, gradonačelnik ili župan ne predlože proračun ili povuku prijedlog prije glasovanja o njemu te ne ponudi novi prijedlog u roku koji omogućuje donošenje proračuna.
Na snazi dan nakon objave
Lex šerif stupio je na snagu 13. prosinca 2017. te je, među ostalim, izmijenio postupak predlaganja i donošenja proračuna jedinica lokalne i područne samouprave. Prema Ustavu, “zakon stupa na snagu najranije osmi dan od dana njegove objave”. Taj rok, tzv. vacatio legis, samo iznimno dopušta zakonodavcu da drukčije odredi “zbog osobito opravdanih razloga”. Zakon je stupio na snagu u tijeku procesa donošenja proračuna koji započinje 15. studenoga. Vlada je u svome očitovanju Ustavnom sudu odgovorila kako su odredili najkraće dopušteno vakacijsko razdoblje uz obrazloženje: “važnost primjene toga Zakona prije nastupanja završne faze donošenja lokalnih proračuna i sprečavanja moguće blokade predstavničkog tijela povlačenjem prijedloga proračuna od izvršnog tijela”. Taj argument da je zakon trebao stupiti na snagu u što kraćem roku Ustavni sud je prihvatio kao “osobito opravdan razlog” za iznimno određivanje drukčijeg roka.
Što se tiče druge odredbe, Gradsko vijeće Vrgorca tvrdilo je da je članak 69a protivan odredbama Europske povelje o lokalnoj samoupravi. Smatrali su da je pravo čelnika izvršnog tijela da kao jedini ovlašteni predlagatelj povuče proračun prije glasovanja predstavničkog tijela, suprotno koncepciji lokalne samouprave definirane Ustavom i Europskom poveljom, te da se time onemogućuje da predstavničko tijelo odlučuje o prijedlogu proračuna. Smatrali su i da je kontradiktorno rješenje prema kojem čelnik izvršnog tijela ima obvezu predložiti proračun jer će ga u protivnom Vlada razriješiti, dok mu se s druge strane dopušta da povuče predloženi proračun prije glasovanja. Ustavni sud obrazlaže kako načelnici općina, gradonačelnici i župani, prijedlog proračuna moraju dostaviti predstavničkom tijelu najkasnije do 15. studenoga tekuće godine. A ako to ne učine, propisana je posljedica za sve njih jer su onemogućili predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave u donošenju proračuna, bilo da nisu predložili proračun u zadanom roku, bilo ako nakon povlačenja prijedloga nisu podnijeli novi u roku koji omogućuje donošenje proračuna. Što se tiče rokova za predlaganje i donošenje proračuna, Ustavni sud ističe kako su oni precizno i jasno određeni Zakonom o proračunu te nema prepreka da predstavnička tijela detaljnije propišu postupak predlaganja i donošenja proračuna. Ustavni sud zaključio je kako sporni članak nije protivan načelu vladavine prava i pravne sigurnosti te da nije narušeno pravo predstavničkog tijela da donosi proračun jedinice lokalne odnosno područne samouprave, kako je to tvrdio podnositelj zahtjeva za ocjenu ustavnosti. Sporna se odredba tiče izvršnog, a ne predstavničkog tijela.
Člankom 69.a ZoLPS-a, a kako to navodi i Vlada u svom očitovanju “upravo suprotno nastoji zaštititi predstavničko tijelo od zloupotrebe ovlaštenja koje ima izvršno tijelo (ne predlaganje ili povlačenje prijedloga proračuna) te propisuje sankcija za špekulativno korištenje procedure u sprečavanju predstavničkog tijela u donošenju temeljnog (godišnjeg) financijskog akta”.
Za prof. Koprića neustavan
Navode iz Vrgorca kako je sporna odredba bila suvišna, Ustavni je sud ocijenio ustavnopravno irelevantnom jer Ustavni sud nije nadležan ocjenjivati suglasnost zakona s Ustavom zato što zakonodavac nešto nije uredio ili je propustio urediti. Inače, i prof. dr. sc. Ivan Koprić, predstojnik Katedre za upravnu znanost Pravnog fakulteta u Zagrebu, u svom je znanstvenom radu napisao: “Osim što je protivna Ustavu u materijalnom smislu, izmjena Zakona o lokalnoj samoupravi iz 2017. ima i dvije formalne pogreške, koje je također čine neustavnom. Riječ je o kršenju zabrane povratnog djelovanja zakona (retroaktivnosti) i kršenju načela vladavine prava, pravne sigurnosti te autonomije lokalnih vlasti uskraćivanjem roka za pripremu provedbe zakona (vacatio legis)”.
Danas je sve u skladu s Hrvatskim ustavom, osim - Hrvata!