Dok je u razvijenim zemljama često djeci i sama pomisao na školu tlaka, mnogim njihovim vršnjacima u Tanzaniji ona je nedostižan san. Uobičajenu bezbrižnost dječjih lica kod njih je zamijenila zabrinutost za sutrašnji dan, a igru i učenje teški poslovi koje obavljaju kako bi pomogli roditeljima ili jednostavno prehranili sami sebe. Upravo zbog neobrazovanosti stanovništva nastao je začarani krug jer je to jedan od temeljnih problema i uzroka siromaštva u tim zemljama.
– Bez znanja o tome kako promijeniti svoj život i okruženje nabolje, stanovništvo nema mogućnost utjecaja na stanje u kojem se nalazi, a koje je često vrlo teško i čini se bezizlazno – objašnjavaju u udruzi Zdenac koja je, kako bi omogućila djeci siromašnih zemalja izlazak iz tog začaranog kruga siromaštva i dala im uvjete za školovanje, pokrenula projekt kumstava pod imenom "Zdenac znanja".
Kumovi pomažu
Projekt uključuje dobrotvore-kumove iz Hrvatske i susjednih zemalja koji financijskim prilogom omogućuju školovanje djece iz Afrike i Južne Amerike. Uplatom iznosa od 120 eura omogućuju se svi potrebni uvjeti za školovanje jednog djeteta za godinu dana – školarina, školska oprema i pribor knjige te jedan obrok dnevno. Nakon uplate novac se prosljeđuje osobi odgovornoj za projekt u zemlji u kojoj djeluje – to su uglavnom hrvatski katolički misionari te volonteri Zdenca. Koliko sreće ovaj projekt donosi mnogima, potvrdila nam je i Nikolina Babić, volonterka Zdenca u Tanzaniji.
Jedan obrok dnevno
– Najveća se razlika vidi nakon što se ta djeca upišu u školu. Postaju "živa", vesela, otvorena – kaže Nikolina te objašnjava da djeca koja ne uspiju dobiti sredstva za školovanje moraju nastaviti zarađivati za život te se već na prvi pogled razlikuju od svojih vršnjaka jer djeluju previše odraslo za svoje godine.
– Djeca koja nemaju mogućnost ići u školu najčešće rade na poljima okopavajući ili sadeći povrće u vrijeme kišne sezone ili rade poslove za druge ljude poput čuvanja i brige za domaće životinje. Za vrijeme sušne sezone, koja traje veći dio godine, teško je pronaći bilo kakav posao, pa su ta djeca uglavnom prepuštena sama sebi igrajući se na cesti. Kad odrastu, život im se nastavlja jednako – za vrijeme kišne sezone uspiju pronaći posao na poljima i od onoga što zarade žive cijelu godinu. No koliko zarade, vidljivo je iz činjenice da većina ljudi u Tanzaniji jede jedanput dnevno – govori mlada volonterka, koja je u svom radu u Tanzaniji pronašla neopisiv osjećaj sreće i ispunjenje.
– Svaki je dan izazov i nikad ne znamo što će se dogoditi. Sve ovisi o okolnostima. Prvih smo šest mjeseci podučavali engleski jezik u vrtiću i osnovnoj školi kao i djecu koja ne idu u školu čitanju i pisanju. Uz te svakodnevne poslove, najviše je obveza vezanih uz program kumstava. Na neki smo način odgovorni za tu našu malu kumčad, što se odnosi na brigu o njihovu uspjehu u školi, svim teškoćama s kojima se suočavaju, zatim pronalaženje djece koja žive u teškim okolnostima i ne idu u školu te njihovo uključivanje u program kumstava i upis u školu, nabavu potrebnog pribora – opisuje Nikolina uobičajeni dan volontera u Tanzaniji te poručuje kako svi koji žele mogu pomoći spomenutom programu kumstva udruge Zdenac, i to već u vlastitom domu:
– Samom promjenom odnosa prema drugima možemo učiniti mnogo u nastojanju da učinimo ovaj svijet ljepšim mjestom, osobito za svoje najbliže, koje najčešće uzimamo "zdravo za gotovo".
- Svaka humanitarna okcija je pohvalna ali tko će omogučiti školovanje i obroke hrvatskoj djeci?