Iako selidba u drugu zemlju sama po sebi nosi brojne izazove, osobito za ljude u zreloj životnoj dobi, često se isprepliće s osjećajem radosti – posebice kada je motiv spajanje obitelji. Tako je i D. A., Hrvatica iz Bosne, stigla u Njemačku s nadom u novi, bolji život, pridružujući se sinu koji tamo već živi i radi. Odmah je krenula tražiti posao. Bez znanja njemačkog jezika, činilo se da je ponuda koju je dobila preko ljudi s Balkana u Münchenu – savršena prilika. Posao je bio u njemačkoj firmi, ali posrednica je bila agencija iz Bosne i Hercegovine, koju je vodio G. M., piše Hercegovka.net.
Bez mnogo razmišljanja prihvatila je jedan od najtežih poslova u firmi. Znala je da kao novozaposlena i bez znanja jezika nema luksuz biranja. Željela je samo pošteno raditi i biti za to pravedno plaćena. No realnost se brzo pokazala surovijom nego što je mogla zamisliti. Od prvog dana suočila se s neprijateljskim okruženjem. Kolege su je ismijavali i ponižavali, ona se nadala da će to proći – ali nije. Naprotiv, uvrede i poniženja postajali su svakodnevica, a prekovremeni sati sve češći. Svaki dan pred vratima firme stajala bi, prekrižila se i u tišini molila snagu da izdrži. Kod kuće se nije žalila, a njezini ukućani su primjećivali njezinu iznemoglost i drastično mršavljenje, no nisu sumnjali kad bi im govorila da se samo još privikava na novu sredinu.
„Ne mogu ni pobrojiti koliko i kakve uvrede i poniženja sam doživjela. Posao koji smo trebale obavljati moja kolegica i ja od 7 do 9 i 30, ostavili su da radim sama ja, i sve to da završim sat ranije. Kolegica koja je trebala pomagati mi, hodala je za mnom i samo ponavljala: "Schnell, schneller, schneller...'”, prisjeća se D. A. Situacija se nije popravljala, a dodatni šok došao je kad je počela obavljati dodatni posao za osobu koja nije dolazila na posao – bez ikakve naknade. Novac je i dalje išao na račun druge žene, dok je D. A. danima radila bez prestanka. Kod kuće su svi bili zauzeti, pa nitko nije ni znao da ona gotovo ne dolazi s posla.
Nakon godinu dana iscrpljujućeg rada izgubila je 15 kilograma i završila na infuziji. Tada je napokon skupila snagu priznati obitelji što se događa. Bili su šokirani, odmah su reagirali i otišli u firmu. Nakon što su iznijeli istinu, glavni šef i voditeljica dobili su otkaze, a ostali radnici opomene. D. A. je dala otkaz i odlučila krenuti ispočetka. I u toj tami pojavilo se svjetlo. Svako jutro, dok je išla na posao, prolazila je pored ureda gdje ju je godinama promatrao B. V. Primijetio je kako svakim danom izgleda sve slabije, ali mu se posebno urezalo u sjećanje kako bi zastala, prekrižila se i pogledala u nebo prije ulaska u zgradu. Kad je čuo njezinu priču, odlučio joj je pomoći. Ponudio joj je posao u svojoj firmi, gdje i danas, pet godina kasnije, s poštovanjem i dostojanstvom obavlja svoje dužnosti. Tamo je cijenjena, pošteno plaćena i prvi put – sretna. I dalje se, kao i nekada, zaustavi pred vratima nove firme i prekriži. Ali sada – iz zahvalnosti.
Otvori KEKS Pay
I što je pjesnik htio ovime reći?