Gotovo svako kućanstvo ima barem jedan par cipela čiji je miris nemoguće ignorirati. Pomnožite to s obućom cijele obitelji, posložite na policu – i dobijete problem uređenja doma koji je jednako sveprisutan koliko i neugodan. Dvojica indijskih istraživača zaključila su da ovo nije samo pitanje smrada, nego i znanosti, piše BBC.
Krenuli su proučavati kako neugodan miris obuće oblikuje naše iskustvo korištenja police za cipele – i pritom su dospjeli u zabavne, ali prestižne, hodnike Ig Nobelove nagrade, priznanja koje slavi znanstvena otkrića istodobno „smiješna i domišljata“.
Vikash Kumar (42), docent dizajna na Sveučilištu Shiv Nadar pokraj Delhija, predavao je Sarthaku Mittalu (29) još tijekom preddiplomskog studija. Upravo tamo rodila se ideja: istražiti smrdljive cipele. Mittal se prisjeća kako su hodnici studentskog doma bili puni obuće ostavljene pred sobama. Prva misao bila je jednostavna – osmisliti elegantnu policu za cipele. No ubrzo su shvatili da problem nije bio nered, već smrad.
- Nije nedostajalo prostora ni polica. Problem je bio u znojenju i stalnom nošenju cipela, što ih je činilo smrdljivima - kaže Mittal, danas zaposlen u softverskoj tvrtki.
Pokrenuli su anketu među 149 studenata (80 posto muškaraca) i dobili potvrdan odgovor na ljudsko, ali neugodno pitanje: kvare li nam smrdljive tenisice cijelo iskustvo korištenja police za cipele?
Više od polovice ispitanika priznalo je da ih je bilo sram zbog vlastite ili tuđe obuće, gotovo svi su kod kuće imali policu, a malo tko je čuo za postojeće dezodorirajuće proizvode. Kućni trikovi poput čajnih vrećica, sode bikarbone ili dezodoransa jednostavno nisu pomagali.
Rješenje su potražili u znanosti. Krivac je, pokazala su prethodna istraživanja, bakterija Kytococcus sedentarius, koja buja u znojnoj obući. Njihovi pokusi otkrili su da kratko izlaganje ultraljubičastom (UVC) svjetlu ubija mikrobe i uklanja smrad.
- U Indiji gotovo svaka kuća ima policu za cipele. Ako bi ona ujedno uklanjala neugodan miris, to bi bilo sjajno iskustvo - zapisali su autori u svom radu. Drugim riječima, vidjeli su „smrdljive cipele kao priliku za redizajn klasične police – radi boljeg korisničkog doživljaja“. Rezultat nije bio tipičan rad iz ergonomije, nego prototip police s UVC svjetlom koja ne samo da sprema cipele nego ih i sterilizira.
Za pokuse su koristili sportsku obuću sveučilišnih atletičara – s osobito izraženim mirisom. Bakterije se najviše nakupljaju kod prstiju, pa je svjetlo fokusirano upravo tamo.
Mjerenja su pokazala da je 2–3 minute UVC tretmana dovoljno da se bakterije unište i smrad nestane. No nije bilo tako jednostavno: predugo izlaganje stvorilo bi previše topline i spržilo gumu cipela.
Istraživači su zato pratili svaku nijansu mirisa: na početku „jak, oštar, poput pokvarenog sira“, nakon dvije minute „vrlo slab, poput lagano spaljene gume“. Nakon četiri minute smrad je nestao, ostao je tek prosječan gumeni miris. Šest minuta kasnije cipele su bile bez mirisa i hladne. Ali ako bi tretman trajao 10–15 minuta – opet bi zaudarale po spaljenoj gumi. Na kraju su predložili policu za cipele s ugrađenom UVC lampom. Projekt bi možda i ostao nezapažen da ga nije otkrila američka Ig Nobelova nagrada i kontaktirala autore.
Dodjeljuje je časopis Annals of Improbable Research, uz pokroviteljstvo harvardskih udruga, a već 34 godine godišnje nagrađuje 10 radova koji „najprije nasmiju, a onda natjeraju na razmišljanje“.
- Nismo ni znali za tu nagradu. Rad je bio iz 2022., nikad ga nismo nigdje poslali. Ig Nobelovci su nas sami našli i nazvali – i to vas samo po sebi nasmije i natjera na razmišljanje. Ova nagrada nije potvrda znanstvene vrijednosti, nego slavlje zabavne strane znanosti. Većina istraživanja ionako je mukotrpan posao iz strasti, a ovakva priznanja pomažu da se približi ljudima - rekao je Kumar.
Ove godine društvo Indijcima čini šarolika ekipa dobitnika: japanski biolozi koji su krave obojali da otjeraju muhe, togoanski gušteri koji vole pizzu s četiri sira, američki pedijatri koji su otkrili da češnjak čini majčino mlijeko privlačnijim bebama, nizozemski istraživači koji su dokazali da alkohol poboljšava govor stranih jezika (ali voćnim šišmišima remeti let), povjesničar koji je 35 godina mjerio rast nokta na palcu, pa čak i fizičari koji su proučavali tajne umaka za tjesteninu.
Dobitak zbog smrdljivih cipela, čini se, samo je podigao ljestvicu indijskim istraživačima. - Osim priznanja, sada imamo i obavezu – moramo raditi još više istraživanja o stvarima o kojima ljudi obično ne razmišljaju. Postavljati pitanja - kaže Kumar. Drugim riječima: današnje smrdljive tenisice mogu postati sutrašnja revolucionarna znanost.