Ria Glas je vaterpolistica Mladosti i članica hrvatske ženske vaterpolske reprezentacije, jedna od sportašica nove generacije, koja sa svojom ekipom ispisuje važne stranice hrvatskoga ženskog vaterpola. Otkako je, prije samo deset godina, hrvatska reprezentacija počela igrati na velikim natjecanjima, povijesno šesto mjesto na Europskom prvenstvu na Madeiri ogroman je napredak, ali ne i slučajnost.
Obiteljska atmosfera uz bazen
– To je povijesni rezultat za nas i dokaz da se trud, odricanje i svakodnevni rad na kraju isplate. Iza toga stoji puno treninga, puno priprema i velika želja cijele ekipe da napravimo iskorak – rekla je Ria Glas.
Napredak reprezentacije vidi se iz godine u godinu. Od osmog mjesta do plasmana među šest najboljih u Europi ova generacija jasno pokazuje da hrvatski ženski vaterpolo ide prema gore.
– Puno nam znače kvalitetne pripreme i utakmice s drugim reprezentacijama. Upravo kroz takve susrete najviše napredujemo, uigravamo se i gradimo ono što je najvažnije – povjerenje i timski duh.
U razgovoru je posebno istaknula kako rezultat nije plod samo jedne kvalitete, nego spoj svega — rada, discipline, taktike i međusobne povezanosti.
– Rekla bih da je pomalo od svega, ali timski duh stvarno nam je jako važan. Bliske smo, slušamo jedna drugu, poštujemo dogovor i taktiku, i to se na kraju vidi i u bazenu.
Upravo se ta povezanost često spominje i kada se govori o ovoj reprezentaciji.
– Ta obiteljska atmosfera jako je važna. I izvan bazena i u njemu moramo biti povezane. Uvijek će doći dan kada je netko umoran, kada mu je teško ili nije u svom najboljem izdanju, ali zato su tu druge cure da ga podignu. Mislim da nas upravo to krasi.
Iako danas djeluje sigurno i zrelo, njezin sportski put nije bio lagan. U Zagreb je došla sa samo 16 godina, odvojivši se od obitelji, doma i prijatelja.
– Bilo je jako teško. Prvi put sam se odvojila od roditelja, kuće i svega poznatoga. Živjela sam u učeničkom domu i išla u sportsku gimnaziju. Bilo je trenutaka kada sam se pitala je li to za mene, ali sada, kad pogledam unatrag, nije mi nimalo žao.
Prije vaterpola okušala se u drugim sportovima. Najprije u odbojci, kojom su se bavili i njezini roditelji, a zatim i u plivanju.
– U odbojku sam krenula stopama mame i tate, a na plivanje sam otišla zbog leđa. Poslije sam probala vaterpolo i odmah sam se u njemu pronašla.
Posebno mjesto u njezinoj sportskoj priči ima izbornica Mija Šimunić, s kojom je prošla put od mlađih reprezentativnih selekcija do seniorske reprezentacije.
– Značile su mi jako njezine riječi. Poznajemo se godinama i ona je u meni nešto prepoznala još dok sam bila djevojčica. Na neki način bila je dio našeg odrastanja, ne samo sportskog nego i ljudskog. Jako mi je drago što je toliko dugo uz nas.
Ria vjeruje da ova mlada reprezentacija tek dolazi do svojih pravih granica.
– Mi smo zapravo vrlo mlada ekipa i to gledam kao veliki plus. Ako ostanemo zajedno i nastavimo ovako raditi, vjerujem da možemo napraviti još veće stvari.
Uz vrhunski sport, Ria studira i sportski menadžment, a priznaje da nije uvijek jednostavno uskladiti sve obveze.
– Nije lako, ali uz dobru organizaciju sve se može. Zadovoljna sam i fakultetom i uvjetima koje imam u klubu. To mi puno znači jer mogu kvalitetno trenirati i istovremeno graditi obrazovanje.
Danas u Zagrebu igra za Mladost i kaže da je zadovoljna uvjetima koje ima.
– Klub mi omogućuje dobre uvjete za život i trening, a to je za sportašicu i studenticu jako važno. Kad imate podršku i stabilnost, puno je lakše fokusirati se na napredak.
Voljela bi otići u inozemstvo
Sport joj nije donio samo rezultate nego i iskustva koja će, kako kaže, pamtiti cijeli život. Putovanja s reprezentacijom posebno su joj ostala u sjećanju.
– Prošle smo godine stvarno puno putovale. Bile smo u Kini, Singapuru i Brazilu, i to su iskustva koja se ne zaboravljaju. Upoznaš druge kulture, vidiš svijet, a sve to prolaziš sa svojim suigračicama koje su ti ujedno i prijateljice.
Iako je fokus trenutačno na Mladosti, reprezentaciji i fakultetu, ne skriva da jednog dana želi osjetiti i inozemni sportski izazov.
– Voljela bih iskusiti kako je igrati vani, u nekoj jačoj ligi i potpuno se posvetiti vaterpolu. Mislim da bi to bilo veliko iskustvo, i sportski i životno.