Bio je 8. rujna 1991. godine kada je fotoreporter Mišo Lišanin iz Vinkovaca stigao u vukovarski krizni stožer. On i još dvojica kolega, novinar Nedžad Haznadar i Dejan Car htjeli su vidjeti silos Đergaj, jednu od ključnih točaka u ratu. Iako je mogao poslati i nekog drugog da im pokaže silos, do tamo ih je odlučio odvesti sam Blago Zadro.
– Da bismo došli do silosa, morali smo prijeći prugu gdje su naši dečki postavili vlak koji je bio štit pri pretrčavanju jednog dijela gdje nas je neprijateljska vojska imala na dlanu. Prvi je pretrčao Zadro, pa tek kad se uvjerio da je sigurno, pretrčali smo nas trojica. U povratku je bio zadnji pa sam imao vremena snimiti ga u šprintu – riječi su Miše Lišanina kojima opisuje kako je nastala jedna od najpoznatijih fotografija heroja obrane Vukovara.
On je u Vukovaru fotografirao tijekom kolovoza i rujna 1991. godine, a impresivna je priča kako je uopće došao tamo. Imao je tada, naime, samo 24 godine i studirao je novinarstvo. Jednom od svojih profesora rekao je da želi ići u Vukovar te ga je on spojio s tadašnjim Večernjakovim urednikom kako bi dobio iskaznicu.
– Moram priznati da tada nisam previše razmišljao o opasnosti i bilo je situacija kada sam bio prilično nesmotren. Dva puta uletio sam u minsko polje, hodao sam gradom u kojem su pucali snajperisti… Da sam bio stariji, možda bih se bojao, no ovako sam samo fotografirao. Moram reći da ja tada nisam imao praktički nikakvog iskustva, nisam planirao biti ratni reporter. No rat nam je došao doma – rekao nam je lani Lišanin koji je inače rodom iz Nuštra.
Hrabrost,vođa,legenda, kad bi bar političke elite otvorile oči i vidjele koje su strahote morali preživjeti vukovarski branitelji da na kraju izdaju i rasprodaju cijelu zemlju i ugled poginulih ratnika i civila, razorenih gradova i sela