– Psi su društvene životinje i ne vole biti sami, no u današnje vrijeme vlasnici ih često moraju ostavljati kod kuće. Pse je moguće naučiti da bez problema čekaju povratak vlasnika, tako da ovo ne bi trebalo obeshrabriti ljude s normalnim radnim vremenom da nabave psa. Osim toga, lakše je u obiteljima gdje ima više članova – kaže dr. sc. Irena Petak, dipl. ing. biol., koja se već više od 20 godina bavi ponašanjem i dobrobiti životinja. Na svojoj stranici ARGOS nudi i savjete kako prepoznati i kako pomoći psu koji pati od anksioznosti zbog odvajanja od svog vlasnika.
– Za pse ćemo reći da su anksiozni zbog odvajanja od vlasnika (engl. separation anxiety) ako laju, cvile, uništavaju po kući, ili uriniraju po kući kada vlasnik nije doma. Takvi psi pokazuju i druge znakove pretjerane vezanosti, kao što je praćenje vlasnika po kući kada je doma, ili pre-intenzivno veselje kada se vlasnik vrati doma jer im pri tome pobjegne mokraća (popišaju se). Da bi smatrali da pas pati od ovoga potrebno je da ima više simptoma! Međutim, posebno je zabrinjavajuće da i neki psi koji to ne pokazuju ponašanjem, pate čim vlasnik ode iz kuće, što se pokazalo u znanstvenom istraživanju u kome su mjerili fiziološke pokazatelje stresa: brzinu otkucaja srca i razinu kortizola. Separacijska ankioznost je poremećaj koji se može javiti i kod ljudi, i kod drugih životinja. U novije vrijeme prepoznat je i kao problem u ponašanju mačaka koje stalno borave u kući – kaže dr. Petak i objašnjava zašto se kod pasa javlja separacijska anksioznost.
– Kao i kod drugih poremećaja u ponašanju, tu postoji utjecaj genetike, epigenetike i okoliša u kome pas odrasta. Nije dovoljan jedan čimbenik da bi se poremećaj javio. Kakva će biti epigenetika šteneta ovisit će u uvjetima u kojima se nalazila mama kuja dok je nosila štence (bila skotna), te čemu su ona i štenci bili izloženi nakon što se oštenila. Osim toga, ovisit će o tome koliko je kuja dobra majka, jer njena briga može štencima olakšati loše uvijete. Jedan od razloga koji potaknu ovo ponašanje je kada se štene prerano odvoji od mame kuje, i druge štenadi iz legla. Naime, štene mora stvoriti odgovarajuću emocionalnu vezu s majkom, kako bi kasnije bilo u stanju razvijati zdrave emocionalne odnose s ljudima i drugim psima. Dakle, štene mora ostati u leglu minimalno osam tjedana, a poželjno je 10 tjedana – ističe I. Petak i dodaje:
– Kada štene dođe u dom novog vlasnika, trebalo bi ga postepeno učiti da ostaje sam, ostavljajući ga samog pomalo sve duže vrijeme. To znači da bi vlasnik trebao nekoliko dana biti sa štenetom, te ga zatim ostavljati samog po nekoliko minuta, pa zatim sve više minuta, i onda sati,… No, male štence se ne može ostavljati više sati ako ih se želi naučiti da obavljaju nuždu vani, tako da se preporuča da vlasnik uzme godišnji odmor kako bi svoje štene naučio svemu što treba na ispravan način. Ukoliko se udomi odraslog psa, također je potrebno ostavljati ga kod kuće postepeno! Nikako nije dobra odluka uzeti psa u petak, u ponedjeljak već otići na posao i ostaviti psa više od osam sati. No, što je pas stariji ovaj postupak ostavljanja vjerojatno će ići brže i s manje problema. Upravo zato se ljudima koji dugo ostaju na poslu preporuča da uzmu odraslog psa, odnosno seniora (psa starijeg od sedam godina). Osim toga, kada štene ili odrasli pas dolazi u novi dom, moguće je nabaviti DAP (Dog Appeasing Pheromone) ili neki drugi prirodni pripravak koji djeluje na pse opuštajuće. Kod odraslih pasa ovaj problem se može javiti ako ih se trenira uz fizičko kažnjavanje. Takav rad sa psom (često se naziva dresura, uključuje korekcije) narušava emocionalni odnos psa i vlasnika, i zbog toga vodi k ovom poremećaju – objašnjava biologinja i nudi i savjete kako pomoći psu i spriječiti separacijsku anksioznost te posebno ističe što ne bi trebalo raditi..
– Ako imate psa s ovim problemom u ponašanju, prvo organizirate nekoga tko će psa obilaziti kada niste doma – ili uzmite godišnji odmor kako bi mogli početi s postepenim ostavljanjem psa. Moja je preporuka da potražite stručnu pomoć za psa jer on/ona istinski pati bez vas. Izgrađujte svoj emocionalni odnos sa psom kroz igru, trening temeljen na pozitivnom poticanju i maženje. Pas mora znati koliko ga volite i da ćete se vratiti doma. Nikada, baš nikada ne kažnjavajte fizički takvog psa (tzv. „korekcije“ vrsta su fizičkog kažnjavanja). Kod izlaska iz kuće ne smijete se posebno opraštati od psa. Vlasnik koji se oprašta i smiruje psa djeluje psu zabrinuto, što psa potiče da se još više brine. Stoga je potrebno da vlasnik izađe iz kuće/stana bez da se oprašta od psa, bez da mu nešto govori i tješi ga. Pas će znati da vlasnik izlazi, no neće misliti da je to toliko bitno ako nema opraštanja – objašnjava Irena Petak i dodaje kako je važno da psi koji ostaju sami imaju dostupne igračke, i to one koje su im zanimljive.
– Najbolje su interaktivne igračke, kao što je na primjer kong, šuplja gumena igračka koju je moguće ispuniti hranom. Kada pas treba duže vrijeme ostati sam kod kuće, kong bi trebalo napuniti psećom hranom i nečim što će hranu zadržati unutra zato da se pas duže bavi s tom igračkom. Igračka s hranom trebala bi psa zaokupiti neko vrijeme pa će manje žalovati za ljudskim društvom. Moguće je primijeniti DAP (Dog Appeasing Pheromone) i druge prirodne pripravke. DAP je vrsta feromona koja se otpušta u prostor gdje pas boravi, a djeluje opuštajuće. DAP nije lijek, i kao takav nije dovoljan za rješenje problema. Konačno, ne ljutite se na psa kakvo god stanje pronašli kod kuće kada se vratite! Vaša ljutnja pogoršat će njegovo emocionalno stanje. Prihvatite situaciju i radite na rješenju problema. Naravno, psa možete voditi u pseći vrtić i tako mu ne dati priliku da laje i uništava u stanu/kući. No, to neće promijeniti kako se on/ona osjeća kada nije uz vas. Najgora opcija je zatvarati psa u boks, a može biti i opasno za psa ako nije naučen na boravak u boku – savjetuje dr. Petak.
Savjeti koje daje su vrlo općeniti i nisu zamjena za individualne konzultacije! Svaki pas ima svoju osobnost, a svaki dom i vlasnik svoje specifičnosti.
blokiran