Kaže se: tako ti je grah pao! Ivanu je grah tako pao da mu je majka, kad je bila sedmi mjesec trudnoće, doživjela tešku prometnu nesreću. Završila je u komi, na svijet su Ivana donijeli carskim rezom, vjerojatno u neredu i mimo svih procedura. Premda se rodio kao zdrav dječak, zbilo se oštećenje u mozgu. Neki pišu tromb, drugi pišu voda, odavno više nije važno što se to prije dvadeset i šest godina dogodilo, ali rezultat je bio teški oblik cerebralne paralize.
Mladunci su, životinjski kao i ljudski, pripadnicima vlastite vrste, ali i drugih vrsta, tako mili i slatki, mladunci su lijepi i dragi zato što ne mogu da se brinu sami za sebe. Milina i dragost jedina su njihova moć. Njome se brane da ne budu pojedeni. U tome jedva da ima razlike između čovjeka i životinje. Ljubav, odistinska, prava ljubav započinje kad mladunac zbog bolesti ili defektnosti nije više mio i drag. To je ono kad neke ženke proždiru svoj porod, to je ono kad neki roditelji svoju bolesnu djecu ostave u sanatorijima, pa pobjegnu da više nikad za njih ne čuju. Tu je početak one prave i bezuvjetne ljubavi none Jele Zucalo za svog unuka Ivana. Po toj se ljubavi, i skoro ni po čemu drugom, ljudi razlikuju od svih ostalih divljih i pitomih zvjerčica, koje milosrdno prožderu svoj bolesni i defektni porod.
Nona Jele za svog unuka radi isto ono što je Ante Kostelić radio za svoje dvoje djece. I pritom, njezini su rezultati impresivniji nego Gipsovi. Istina, Ivan nije osvojio Svjetski kup u alpskom skijanju, niti je postao svjetski i olimpijski pobjednik, a vjerojatno je i da neće. Ali on i njegova baka sudjeluju u jednom mnogo ozbiljnijem natjecanju od onih u kojima su pobjeđivali Janica i Ivica
Otvori KEKS Pay
