Hrvatska ima stroge zakone, no suci izriču blage kazne. Učestalo to govori Davor Božinović, ministar unutarnjih poslova, koji ističe da policija radi svoj posao: lovi počinitelje koje sud onda, tvrdi on, pušta ili blago kažnjava. S druge strane suci, koji rijetko istupaju u javnosti, smatraju da su takve paušalne ocijene nekorektne, pogotovo bez poznavanja materije o kojoj se govori. A ta materija je čovjek od krvi i mesa, koji je optužen za neko kazneno djelo te kojem se u sudskom postupku, vrednovanjem svih dokaza, otegotnih i olakotnih okolnosti, izriče neka kazna.
To što javnost, često neopravdano, smatra, da su izrečene kazne preniske, rezultat je možda i činjenice da suci rijetko javno komuniciraju o svojim odlukama. A još rjeđe objašnjavaju zašto izriču kazne kakve izriču. Nadalje, suci vjerojatno vode računa i o onome o čemu policija ne vodi, a to je da se osuđenici upućuju u zatvore koji pucaju po šavovima. Prema podacima Uprave za zatvorski sustav, tijekom 2024. kroz zatvore i kaznionice je prošlo oko 16.800 osoba, a zadnjim danom 2024. iza rešetaka je bilo 1000 osoba više nego što za njih ima mjesta.
Prenapučenost hrvatskih zatvora stara je stvar jer je Hrvatska u toj kategoriji među vodećim zemljama Europe, a zbog (ne)uvjeta života u zatvorima Hrvatska često plaća odštete po presudama Europskog suda za ljudska prava (ESLJP). I taj problem nije od jučer, jer takve presude donose se već 20 godina i u njima se navodi što država treba napraviti da to promijeni. I nije promijenila gotovo ništa. Kao što nije promijenila ni nakon dvaju ubojstava s početka dvijetisućitih, nakon kojih je ESLJP utvrdio tko je sve od policije preko sudova i socijalnih službi zakazao i nije zaštitio žrtve. I nakon tih presuda, Hrvatska je od ESLJP-a dobila upute što da promijeni. A da nije promijenila ništa, shvatilo se na slučaju Kristijana Aleksića, koji je sada povod za uvođenje kazne doživotnog zatvora, čime će se godinama nagomilani problemi samo dodatno usložiti.
Mnogo je onih koji smatraju da strože kazne neće ništa promijeniti jer praksa je pokazala da će onaj tko želi, počiniti kazneno djelo, bez obzira na posljedice. S druge strane, podatak da su u Hrvatskoj u godinu i pol dana izrečene tri kazne od 50 godina zatvora ne ide baš u prilog zagovornicima teze da sudovi izriču preblage kazne. S tim se tvrdnjama ne slaže ni Sunčana Roksandić, profesorica kaznenog prava, koja je nedavno za N1 kazala da Hrvatska već sada ima odgovarajuće zakonske alate, no napomenula je da su za prevenciju najtežih kaznenih djela ključni organizacija sustava, pravovremena reakcija institucija i individualni pristup počiniteljima. Ovim posljednjim vode se sudovi pri izricanju presuda, a profesorica Roksandić, govoreći o maksimalnim kaznama, rekla je da je u zadnjih pet godina izrečeno 26 takvih kazni koje se analiziraju. To nije mala brojka ako se zna da počinitelji najtežih kaznenih djela u ukupnom godišnjem broju kaznenih djela čine samo dva do tri posto.
Međutim, ministru Božinoviću, sudeći prema njegovu javnom istupu na saborskom Odboru za pravosuđe, sporno je što sudovi izriču uglavnom uvjetne kazne. Kazao je da policija godišnje prijavi više od 27.000 počinitelja kaznenih djela, od čega je optuženo njih 13.962 ili 51 posto, a osuđeno ih je 11.882. Naveo je i da je kazna zatvora izrečena 11.575 osoba, od čega je njih 1954 bilo osuđeno na bezuvjetne kazne, ostali na uvjetne. No ministar Božinović očito zaboravlja da to znači da je u prenapučene zatvore lani došlo još gotov 2000 osoba na izdržavanje kazni. Osim toga, i bezuvjetna kazna može biti opozvana i pretvorena u zatvorsku ako je se prekrši, a ako je uz nju izrečena i visoka sporedna novčana kazna, to puno bolje odvraća počinitelje od počinjenja novih kaznenih djela nego prijetnje strožim zatvorskim kaznama.
Recentni podaci pokazuju da u zatvorskoj populaciji gotovo 26 posto osoba nema pravomoćnu presudu, dok je 2024. broj istražnih zatvorenika iznosio 41 posto. Sve to skupa možda je razlog zašto sudovi, kako tvrdi Božinović, izriču blage kazne. Iako je pitanje je li kazna od dvije, tri, pet ili 10 godina zatvora blaga kazna za onog tko je izdržava. Sukus ove priče je da Hrvatska na papiru ima sve; i dobre zakone, i zaštitne mehanizme, i prijetnju visokim kaznama. No problem je što država ne radi ono što bi trebala. Ne prevenira nasilje koje je postalo normalni način komunikacije niti educira građane od najmanjih nogu da nasilje, kriminal i korupcija nisu rješenje životnih problema. Hrvatska ne provodi ni postojeće zakone već ad hoc donošenjem novih stvara pravni kaos u kojem se nitko ne snalazi. I to je zapravo najveći problem. Imamo nepovezani sustav koji ne funkcionira godinama i u kojem nikoga ne zanima uzrok problema dok ne eskalira do tragične posljedice.
FOTO Gospa od dronova, pola milijuna ljudi na Thompsonovom koncertu: Ovako je izgledao Zagreb prije točno godinu dana
Otvori KEKS Pay
Aha suci ne izriču sramotno male kazne jer "imali smo 3 presude od 50 g. zatvora u godinu i pol". Meni to zvuči nešto kao "hej, nemamo mi male plaće, pa u Hrvatskoj ima 10 ljudi koji mjesečno zarađuju 50000 €" To ti je otprilike to