Europa je početkom 20. stoljeća činila četvrtinu svjetskog stanovništva, a danas je njezin udio samo 7,5% dok EU čini 5,5% svjetskog stanovništva. Istodobno, populacija Afrike je u deset godina narasla za 300 milijuna ljudi te će prema projekcijama do 2050. imati 2,5 milijardi stanovnika. Demografska politika postaje ključna za položaj EU u odnosu na druge kontinente i središta moći i utjecaja diljem svijeta, kazao je premijer Andrej Plenković na forumu Grand Continent u Italiji. I politika je shvatila da nema dugoročnog razvoja i opstanka bez vlastitog stanovništva. Kako u Europi tako i u Hrvatskoj. Europa ima 744 milijuna stanovnika, gotovo dvostruko manje od najmnogoljudnije države svijeta Indije, koja je s trona skinula Kinu.
Rast Azije i Afrike
Prema UN-ovim projekcijama više od polovine predviđenog porasta svjetskog stanovništva do 2050. bit će koncentrirano u osam afričkih i azijskih zemalja: Kongu, Egiptu, Etiopiji, Indiji, Nigeriji, Pakistanu, Filipinima i Tanzaniji. Svijet ima 8,3 milijardi ljudi, a EU 450 milijuna stanovnika. Može li se unatoč svemu Europa, a i Hrvatska demografski oporaviti? Akademik i demograf prof. dr. sc. Anđelko Akrap govori da od 1960-ih i 1970-ih godina prošlog stoljeća Europa ima silazne demografske trendove, što je spontani proces ako nema odgovarajuće populacijske politike.
– Kad je Europa 1970-ih godina bila u silaznim demografskim trendovima, neomaltuzijanci su širili strah od rasta svjetskog stanovništva, a europske zemlje nisu poduzimale mjere da zaustave ili ublaže negativne demografske trendove radi vlastite budućnosti. Svi se mi stariji sjećamo halabuke o rastu svjetskog stanovništva 1960-ih i 1970-ih i neomaltuzijanskih terorija kako to treba spriječiti iako prosječna stopa rasta svjetskog stanovništva od 1973. pada. Europa je malobrojna u odnosu na ostatak svijeta i tek sad kad se ispraznila govori se o problemu. Imat će sve manji udio stanovništva u svjetskoj populaciji jer nije provodila dugoročnu populacijsku politiku kojom bi zaustavila pad broja rođenih. U Europi je sve bilo u službi profita, nije se vodilo računa o najvažnijem čimbeniku rasta i razvoja, a to je stanovništvo. Europa još nije pronašla način da uspostavi ravnotežu između zaposlenosti roditelja i odgoja djece u vremenu kada su obitelji prelazile s jednog na dva hranitelja. Danas stari kontinent gubi svoj identitet, iako je globalno bogatstvo upravo u tome da svaki kontinent očuva svoje posebnosti i raznolikosti, umjesto da se svijet unificira – kaže Akrap.
Pogrešan odnos europskih politika prema demografiji, s iznimkama skandinavskih zemalja koje su dugo i bez useljavanja imale dobre rezultate, iskoristio je kapital koji gleda svoje kratkoročne interese, a sam ne vidi da će mu to na dugi rok donijeti gubitak. Kapital je, kaže, imao iluziju da će manjak radnika bezbolno riješiti uvozom radne snage.
– Države EU danas se suočavaju s izazovima integracije imigranata, a društvo pritom prolazi kroz promjene. Demografi su ranije upozoravali na moguće društvene posljedice velikog priljeva imigranata, kako za same imigrante tako i za domaće stanovništvo, no njihova su upozorenja često bila zanemarena zbog vođenja problematičnih politika. Nitko nije govorio protiv useljenika, nego se upozoravalo na probleme u integraciji u slučaju velikog priljeva useljenika, kao i da se ne smije zbog profita zanemariti briga za vlastito stanovništvo – ističe Akrap. Unatoč svemu, drži da Europi mogu pomoći dugoročne demografske mjere čiji se rezultati ne mogu očekivati u kratkom roku. Isto to vrijedi i za Hrvatsku. No, napominje, ne može se donijeti općevažeća demografska politika na razini EU jer svaka zemlja ima svoje specifičnosti. Afrika danas, kada ima 1,5 milijardi ljudi i suočena je sa siromaštvom, proživljava, kaže, ono što je Europa proživljavala u 19. i dijelu 20. stoljeća kada je imala jaki pad mortaliteta i veliki prirodni prirast.
– Rast afričkog stanovništva nije prijetnja državama EU ako će voditi računa o tome da iniciraju gospodarski rast u afričkim zemljama. Da Europa primi i milijardu ljudi iz Afrike, ne bi riješila problem siromaštva tog kontinenta, koji se može riješiti samo razvojem. Udio stanovništva Afrike u svjetskoj populaciji i dalje će rasti iako je Azija populacijski jača, ali dugoročno će i u Africi s razvojem pasti prirodni prirast – procjenjuje Akrap.
Podsjeća da je još 1970–ih pokojna akademkinja Wertheimer-Baletić govorila da Hrvatska mora intervenirati u demografske procese, zaustaviti iseljavanje stanovništva i stvoriti uvjete da obitelji imaju željeni broj djece. To se nije dogodilo, a Domovinski rat samo je ubrzao negativne procese.
– Tek sada, kada se veliki broj ljudi iselio i kada bilježimo ogroman pad broja novorođenih, počinje se govoriti o priuštivom stanovanju za mlade – o čemu su demografi upozoravali još od 1990-ih. Sada pokušavamo osmisliti populacijsku politiku, ali bolje ikad nego nikad. Neobično je da se oporba uopće na bavi problemom demografije, a istodobno se naše demografski staro društvo sve više bavi prošlošću – kaže Akrap. Nisu bez razloga demografi isticali da nam je nužna populacijska politika uz selektivnu imigracijsku politiku.
– Nije dobro što neki danas u većini građana traže ksenofobe zaboravljajući da smo i bez stranih useljenika u prošlosti imali međusobne sukobe. Od Drugog svjetskog rata građani Zagreba prvo su se suprotstavljali doseljavanju ljudi iz Hrvatskog zagorja, nazivajući ih dotepencima, onda se ta retorika proširila na Slavonce, Dalmatince, pa na Hercegovce. No oko toga se nije dizala halabuka. Ne može se govoriti da su Hrvati netrpeljivi prema strancima bez pogleda u vlastitu prošlost. Zagreb je imao najveći rast stanovništva između 1921. i 1931. Tada su nicala prigradska naselja, sadašnji Bukovac, Maksimir, Trnje... i uvijek su postojali sukobi između središta i novih, tada siromašnih naselja. Stoga je društveno štetno širiti uopćene primjedbe da su građani ksenofobi, bez tog šireg pogleda, i tvrditi da je na Zapadu sve ružičasto – kaže Akrap. Kao student radio je i sam više ljeta na baušteli u Njemačkoj i svjedočio odnosu Nijemaca prema strancima. Naši znanstvenici vani, kaže, znaju da moraju biti dvostruko bolji od domaćih da bi uspjeli.
Što čeka RH?
I demograf doc. dr. sc. Stjepan Šterc govori da je i politika konačno shvatila ono što su demografi davno najavljivali u projekcijama, a s obzirom na reprodukciju stanovništva po kontinentima.
– Danas je jasno da je broj i sastav stanovništva temelj ukupnog razvoja pa i sigurnosti. Premijerova izjava potvrdila je samo ono na što je znanost i upozoravala. Stanovništvo, njegova brojnost i sastav temelj su svih djelatnosti oko nas, temelj ukupnog razvoja i nacionalne sigurnosti. Hrvatsku čeka niz strateških odluka u vezi s demografskom problematikom i usvajanje oba revitalizacijska modela, klasične populacijske politike i racionalne selektivne imigracijske politike – kaže Šterc. To, dodaje, čeka i cijelu Europu.
Otvori KEKS Pay
Haha...Podredili profitu?A Ameri socijalna država?