Za dva mjeseca iz glasačkih će kutija izaći na vidjelo istine i laži hrvatske politike; razočaranja bi moglo biti na svim stranama, budući da svi najavljuju pobjede, kao da su u ratu. Lokalni izbori igraju se, međutim, na više od 500 terena pa je nemoguće proglašavati pobjednika prije kraja utakmice. Svi će izgubiti, ne pobijede li na strateškim točkama, ne samo u najvećim gradovima, nego i na periferiji, u samome Vukovaru; tamo se lomi sudbina vladajuće koalicije. S predsjedničkim izborima je jasnije, oni se odvijaju na jednom igralištu, semafor pokaže tko pobjeđuje, a tko gubi, i s kojom razlikom, što i nije nebitno. Nakon toga ništa se ne promijeni u državi; vlast nije na Pantovčaku. Parlamentarni izbori su, pak, druga vrsta političkog nadmetanja, održavaju se na deset terena i na nekoliko pomoćnih igrališta, po posebnim pravilima, da se pobjednik poslije berbe glasova katkad slaže od jabuka i krušaka. Nekad to ispadne nejestivi kompot, na što sve više nalikuje sadašnja vlast u državi, a nekad kašeta brokava, što također nije daleko od trenutnih odnosa među vladajućim strankama. Hrvati se mogu tješiti time da Amerikanci žive u većem neredu.
PIŠE MIRKO GALIĆ
Da je Možemo, kad je trebalo, nadvladao sebičnost, ljevica je mogla ugroziti HDZ
Da su uloge bile obrnute, nije sigurno da bi Sandra Benčić i društvo odustali u korist SDP-ova kandidata; njihov osjećaj solidarnosti nije došao do izražaja ni u Varaždinu gdje je SDP u sudsko-političkim neprilikama, ni u Puli gdje je isturio dojučerašnjeg predsjednika, ni u Rijeci gdje vlada od početka demokracije.
Otvori KEKS Pay
