U petak je u studiju Večernjeg lista gostovao Vlatko Cvrtila, rektor Sveučilišta Vern i stručnjak za vanjskopolitičku sigurnost.
Analizirao je uzroke, posljedice i geopolitičke okolnosti ruske invazije u Ukrajini.
POGLEDAJTE INTERVJU
Kako su Rusi tako brzo uspjeli doći do ukrajinskog glavnog grada Kijeva?
Dva su razloga. Prvi je razlog taj što Ukrajina očito cijelo vrijeme dok su trajale diplomatske tenzije situaciju nije shvaćala toliko ozbiljno. Politički vrh Ukrajine išao je za tim, da i ako dođe do invazije da će se ona dogoditi na krajnjem istoku zemlje u pokrajini Donbas. Međutim, Rusija ih je iznenadila i nadmudrila napavši cijeli ukrajinski teritorij, čak i s područja Bjelorusije. Drugi razlog očituje se u očitoj spremnosti ruske vojske, a iz toga proizlazi da je ova akcija bila itekako planirana i uvježbana te se ne radi tek o sporadičnoj invaziji. Rusi su naprosto uhvatili Ukrajince nespremne, bez obzira što na papiru Moskva ima daleko moćniju vojsku.
Jesu li se i na koji način uopće Ukrajinci branili i je li se ruski prodor u Kijev dogodio prelako?
U ovom trenutku svijet uopće ne raspolaže informacijama o naoružanju, tehnici i strategiji ukrajinske vojske. Mislim da Ukrajina uopće nije koncentrirala vojsku u Kijevu nego istočne, rubne dijelove države, a to se sada pokazalo kao strateška greška. U pozadini takve promašene odluke krije se ono što sam već rekao - naprosto nitko nije vjerovao da će doći do rata.
Je li Putinov krajnji cilj svrgnuti ukrajinsku vlast i postaviti sebi odane, proruske političare?
Da, to je cilj. To se može iščitati i iz reakcija Kremlja ali i raspoređenosti ruske vojske koja je okupirala cijelu Ukrajinu. Putinov cilj je iz temelja promijeniti politički smjer Ukrajine. On naprosto želi jamac da Ukrajina postane demilitarizirana, neutralna država koja nema ambicije pristupanja NATO-u.
Koliko su realni Putinovi zahtjevi?
On je agresor i napadač, očito je spreman na sve. Međutim, i Rusiji i Ukrajini je u interesu da se rat što prije završi. Svaki dan rata je iznimno mučan i skupocjen proces. Obnoviti državu nakon rata nije lako, to barem Hrvati najbolje znaju.
Mišljenja analitičara su podijeljena. Jedni smatraju da će ovo biti dugačak i iscrpljujuć rat, a drugi misle da će rat završiti kroz pet dana. Koji je vaš stav?
Ruski cilj trenutno nije dugotrajno ratovanje. Oni što brže, uz male žrtve i što jeftinije žele političke promjene u Ukrajini. Rat će brzo završiti ako dvije strane stanu za isti stol i vrate se pregovorima i odluče potpisati određene uvjete. Međutim, ako se to ne dogodi, u Ukrajini će još dugo tinjati oružani sukobi koji možda neće biti intenzivni kao sada ali pribjegavat će se partizanskom ili gerilskom načinu ratovanja. To bi bilo iscrpljujuće. Pitanje je je li Rusija spremna na to i koliko im se to isplati.
Je li Putin trenutno potpuno ovisan o Kini budući da mu je Zapad nametnuo oštre sankcije?
Nema uopće dileme da će sankcije kroz dogledno vrijeme baciti Rusiju na koljena u ekonomskom i financijskom smislu. Povijest je pokazala da kad Zapad nekome odredi sankcije da se one ne brišu baš lako. To pak znači da će se Rusija silom prilika okrenuti Kini i njihovom velikom tržištu. Tu će onda cvasti robna razmjena, investicije, tijek novca i slično. Međutim, rekao bih da su sankcije ipak promašaj Zapada. Što sankcije budu izraženije i što budu dulje trajale, to će se Rusija više približavati Kini, a što znači da će Zapad onda protiv sebe kroz određeni broj godina imati još jači vojno-politički savez. Kina i Rusija već sada jesu saveznici ali deklarativni, a kroz suradnju zbog sankcija mogli bi postati stvarni partneri. Treba gledati način da se Rusija kazni, ali bez da kroz dogledno vrijeme ojača kroz neki eventualni savez.
Što bi Zapad onda trebao napraviti?
Zapad treba sankcijama ali i političkim i međunarodnim pritiscima Rusiju odvratiti od invazije. Američki predsjednik Joe Biden jasno je kazao da vojnike neće slati u rat. Zapad se može samo nadati da će ukrajinska vojska polučiti dobar rezultat ili kroz iscrpljujući rat oslabiti Rusiju. To je pak malo licemjerno od Zapada, ali to je realnost. Stvara se novi međunarodni poredak.
Kako će taj poredak izgledati?
To će biti Hladni rat 2.0. Imat ćemo visoko tenzije i konflikte u međunarodnim odnosima koje su opasne za cijeli svijet. Tu ne pričam o oružanim sukobima već o geopolitičkim igrama. Ilustracije radi, moguće je da Rusi preko svojih prijatelja i saveznika u određenom dijelu svijeta blokiraju važne projekte i tako dalje. Vrlo je opasna situacija i u BiH koja je nestrukturirana država u kojoj predsjednik RS-a Milorad Dodik s Vladimirom Putinom njeguje dobre odnose.
Tko je glavni krivac za situaciju u Ukrajini?
Teško je pričati o krivcu kad se agresija dogodi. U međunarodnom odnosima postoji nepisano pravilo da je krivac onaj koji započne agresiju, a to je u ovom slučaju Rusija. Ja bih govorio radije tko od ovoga ima koristi, a to je nesumnjivo SAD i Zapad. Zapad je do sada dao Ukrajini samo moralnu podršku. Zapad jako dobro zna zašto nije vojno intervenirao u Ukrajini - iz jednostavnog razloga što mu se to ne isplati financijski niti moralno. Zapad će bez ljudskih žrtava održavanjem tinjajućih sukoba iscrpljivati Rusiju fizički, a zatim sankcijama ekonomski. To na kraju znači da se iza svega krije korist Zapada koja se nastoji postići pragmatično i promišljeno bez naglih poteza. Ali nesumnjivo je da svijet iza ovog rata čeka velika kriza u smislu ekonomske krize i međunarodne napetosti. Naglasio bih samo da će domaća proizvodnja hrane biti najvažnija stvar u budućnosti.
Je li korak spreman otići korak dalje i upotrijebiti nuklearno oružje? Najavio je da će to učiniti ako se itko umiješa u ovaj sukob u Ukrajini.
Kad je Putin održao onaj stravični prijeteći govor nije spominjao eksplicite nuklearno oružje, ali je kazao da ako se itko umiješa da će se suočiti s posljedicama kakve svijet još nije vidio. Mislim da nije toliko nepromišljen da bi upotrijebio nuklearno oružje jer SAD i Rusija imaju nuklearnog oružja toliko da bi cijelu planetu mogli uništiti deset puta. Mislim da je Putin mislio na drugačije, sofisticirane oblike ratovanja s moćnim naoružanjem koji se razlikuje od konvencionalnog.
Zanimljiva je situacija oko Srbije, Aleksandar Vučić se do danas treba izjasniti na čiju stranu staje. Što mislite hoće li se odlučiti za Rusiju ili Zapad?
Vučić je u iznimno, ali iznimno teškoj situaciji. Jedini je europski državnik koji još nije osudio Putinovu agresiju. On je svoju cijelu političku arhitekturu u proteklom desetljeću gradio sjedeći na tri stolice. Šurovao je s Rusijom, Kinom i EU. Suradnja s Rusijom lijepo je zvučala njegovim biračima, a s druge strane uzimao je novac od EU i otvorio je pristupne pregovore. Na njemu je sada da artikulira svoj stav, bit će zanimljivo vidjeti kako će javnosti iskomunicirati da istovremeno osuđuje i podržava Putina odnosno Zapad. U Srbiji se bliže izbori pa je tim više u nezgodnijoj poziciji, a ne zaboravimo i da Srbija od Rusije dobiva relativno jeftin plin.
Može li se konflikt u Ukrajini preliti i na BiH?
Naravno da može, u BiH traju velike tenzije i prije sukoba u Ukrajini zbog izbornog zakona i Dodikovih secesionističkih pretenzija. Jedino rješenje za BiH je unutarnji dogovor, jer ovo oslanjanje svih triju strana na izvanjske faktore ne može riješiti ključne probleme. Vanjske sile gledaju isključivo svoje interese i nije ih pretjerano briga za konstitutivnost naroda. Mislim da Putin upravo u BiH vidi žarišnu točku kojom može poremetiti europske integracije.
Sve o ratu u Ukrajini čitajte OVDJE.
Ako ostanu sankcije i budu li čvršće, Rusiji ostaje samo Kina kojoj trebaju energenti, ali ona će određivati cijenu onda i Kini treba prostor izgleda, a Rusija ga ima, tako da Rusija bi postala ekonomski vazal Kine. A Europa, Njemačka i drugi trebaju opet otvoriti nuklearne elektrane, a ne ovisiti o ruskom plinu i bogatiti ih.