Plan upravljanja migracijama i azilom ne polazi od ideje da bi Hrvatska trebala osiguravati smještaj za 10 ili 20 tisuća tražitelja međunarodne zaštite. Cilj nije gomilanje kapaciteta, nego učinkovito upravljanje migracijskim kretanjima. Plan je zato sveobuhvatan – od jačanja suradnje sa susjednim i tranzitnim državama, do povećanja fleksibilnosti nacionalnog sustava prihvata i integracije. Pakt o migracijama i azilu nastoji izbalansirati odgovornost i solidarnost među članicama jer ispitivanje zahtjeva za međunarodnu zaštitu nije i ne smije biti isključivo teret država na vanjskim granicama EU, već zajednička obveza – diplomatski je odgovor MUP-a koji se odnosi na stupanje na snagu Pakta o migracijama i azilu u lipnju 2026.
Hrvatska se u Prijedlogu plana za upravljanje migracijama i azilom do 2030. nije obvezala da će primiti određeni broj tražitelja azila, nego uopćeno, da će proširiti kapacitete, pa MUP očekivano nije odgovorio koliko bi RH, koja sada ima 902 kreveta u dva prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite, mogla primiti najviše tražitelja međunarodne zaštite. Kako brojke tražitelja azila znatno variraju ovisno o migracijskim pritiscima, geopolitičkim kretanjima i mehanizmima na granicama, Plan, drže, naglašava potrebu za fleksibilnim kapacitetima umjesto procjene “maksimalnog broja” koji bi država trebala primiti. Većina osoba koje su transferirane u Hrvatsku u okviru dublinskih postupaka smještena je privremeno u prihvatilištima u Zagrebu i Kutini. Inače, u Planu se navodi da je od 2023. do svibnja 2025. u RH iz drugih članica transferirano nešto manje od 3300 osoba, no to ne znači da su sada u RH.
– Osobe koje su nakon povratka po dublinskom postupku u statusu tražitelja međunarodne zaštite imaju pravo slobode kretanja koja im omogućava da napuste Hrvatsku i odu u druge članice. Migrantima za koje se utvrdi da bi mogli predstavljati opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje, što uključuje i počinitelje kaznenih djela, ograničava se sloboda kretanja smještanjem u prihvatni centar za strance MUP-a. Nakon okončanja postupka međunarodne zaštite MUP provodi mjere povratka (dobrovoljne i prisilne) kao i za druge državljane trećih država koji nezakonito borave u RH – migranti se vraćaju u zemlje podrijetla ili druge treće države te nemaju mogućnosti kretanja unutar EU – ističe MUP.
Broj migranata vraćenih u RH na temelju dublinskog postupka zanemariv je, kažu, u odnosu na broj vraćenih u treće zemlje. U 2024. prisilno je udaljeno 2016 migranata, a na temelju readmisijskih sporazuma vraćeno je 3069 migranata, dok ih je 2457 dragovoljno napustilo EGP, od čega 402 u okviru FRONTEX-ova EU Reintegracijskog programa. U 2025. je po svim osnovama u treće zemlje vraćeno 4788 migranata, navodi MUP. Kako je Paktom o azilu predviđena relokacija osoba, ističu da se za svaku osobu koju neka država preuzme osigurava 10 tisuća eura potpore iz proračuna EU te je naglasak na podjeli odgovornosti i rasterećenju vanjskih članica. Nužno je, drže, osigurati smještajne kapacitete i ljudske resurse kako bi se ubrzali postupci međunarodne zaštite te zato Plan predviđa niz mjera za jačanje sustava kako bi se spriječilo zadržavanje velikog broja osoba i rizik da Hrvatska postane tzv. “hot spot” te povezuje nacionalne mjere s europskim instrumentima potpore i solidarnosti.
Otvori KEKS Pay
nije mi nikak jasno kak Hrvatska može biti "prva zemlja traženja azila" kad svaki migrant koji uđe u RH već je bil u nekoj zemlji EU?