Ured predsjednika Zorana Milanovića reagirao je nakon što je ministar obrane Ivan Anušić optužio predsjednika da je otkrio "klasificirani podatak" o broju pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske, a iz MORH-a su se potom neslužbeno pojavile i optužbe o "izdaji". S Pantovčaka poručuju da su podaci o broju pripadnika OSRH javni te da se nalaze u Godišnjem izvješću o obrani za 2024. godinu koje je pripremilo Ministarstvo obrane i koje je potpisao sam ministar. "Ako ministar obrane i njegovi službenici ne znaju što piše u Godišnjem izvješću o obrani, a očito ne znaju, upućujemo ih da pročitaju što piše na stranici 23 i 24 u stavku 1.4.1. Da im olakšamo potragu za 'klasificiranim podacima', u javno objavljenom Godišnjem izvješću o obrani ministar obrane je napisao: 'Brojno stanje Ministarstva obrane, koje uključuje Hrvatsku vojsku na dan 31. prosinca 2024., bilo je 15.558 osoba: 13.814 djelatnih vojnih osoba, od toga 1989 žena i 1744 državna službenika i namještenika, od toga 899 žena", piše u priopćenju.
Iz Ureda predsjednika poručili su i da su MORH-u dostavili poveznicu na dokument koji je objavljen na službenim stranicama Hrvatskog sabora. "Ukratko, nakon što je MORH sastavio, a ministar obrane potpisao Godišnje izvješće o obrani u kojemu su i podaci o broju pripadnika OSRH, isti je dokument prihvatila Vlada RH na sjednici 2. svibnja 2025., a onda raspravio i 6. lipnja 2025. prihvatio Sabor. Godišnje izvješće o obrani, dakle, javan je i svima dostupan dokument, ni na koji način nije klasificiran kao tajan, pa stoga ni podatak o broju pripadnika OSRH, koji se nalazi u tom izvješću, nije tajan ni 'klasificirani podatak', kao što tvrdi ministar obrane", navode s Pantovčaka. U priopćenju su se osvrnuli i na neslužbene optužbe iz MORH-a o izdaji: "Čekamo da hrabri MORH-ovi prokazivači javno istupe nakon što, valjda, dobiju argumente i dokaze od svojih strateških partnera s Bliskog istoka kojima, zanimljivo, ne smeta razgovarati o vojnim tajnama pred stranim osobama bez certifikata sigurnosne provjere".
Sukob između Pantovčaka i Ministarstva obrane dodatno je eskalirao nakon informacija da je Srbija nabavila kineske rakete CM-400. Napetosti je dodatno podigao srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić, koji je nabavu opravdao tvrdnjama da Hrvatska, Albanija i Kosovo navodno planiraju napasti Srbiju. Ministar obrane Ivan Anušić izjavio je kako MORH već sedam do osam mjeseci raspolaže informacijom da Srbija posjeduje takve rakete. Predsjednik Milanović potom je otvorio pitanje različitih izjava premijera i ministra obrane o tome kada je Hrvatska zapravo saznala za tu informaciju. Upitao je i zašto hrvatski plan nabave nije prilagođen činjenici da Srbija posjeduje ofenzivno oružje srednjeg dometa kakvo, kako tvrdi, nema nijedna druga europska država.
Predsjednik Sabora Gordan Jandroković upozorio je da informacije o supersoničnim raketama u Srbiji ne bi smjele biti predmet političkih obračuna. "Pozvao bih sve koji sudjeluju u političkom životu da se malo uozbilje, da o tim temama ne vodimo ovakve javne, bezvezne rasprave, nego da zaista sjednemo ili na Vijeću za nacionalnu sigurnost i obranu ili u nekoj drugoj formi, i ozbiljno porazgovaramo o tome kakav je najbolji mogući način zaštititi prvo hrvatsku državu i građane", rekao je Jandroković. U obranu ministra obrane Ivana Anušića stao je ministar Branko Bačić, istaknuvši da svoju dužnost obavlja savjesno. Osvrnuo se i na izjave srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića, poručivši kako ne zna na čemu temelji takve tvrdnje te naglasio da Hrvatska ne destabilizira Srbiju niti se miješa u njezina unutarnja pitanja. Sličan stav iznio je i ministar unutarnjih poslova Davor Božinović, koji smatra da javne polemike između institucija koje bi trebale surađivati nisu dobre.
Sigurnosni stručnjaci ističu da se pritom otvara i pitanje je li Hrvatska trebala drugačije prilagoditi svoju obrambenu nabavu, što je spomenuo i predsjednik države, piše 24sata. Sigurnosni analitičar Marinko Ogorec upozorava da za takve rakete trenutačno ne postoji učinkovita obrana. "Ove rakete nemaju odgovor. Za ove rakete ne možemo kupiti ništa što bi ih zaustavilo. To su rakete koje su tako koncipirane da trenutačno za njih u svijetu ne postoji odgovor. Bilo kakvi sustavi proturaketne obrane ili protuzračne obrane koji danas postoje nisu protiv njih učinkoviti. Jedino što bi se moglo, ako bi hipotetski došlo do toga da mi budemo meta takvih raketa, jest da se sruši zrakoplov koji takve rakete nosi prije nego što one budu ispaljene. To je jedino, a vjerujem da do toga neće doći", rekao je stručnjak.
Dodao je da Hrvatska jedino može nastaviti s jačanjem vlastitih obrambenih kapaciteta: "Hrvatska to radi intenzivno zadnjih nekoliko godina. Moramo maksimalno jačati i opremati svoje Oružane snage, nabavljati slične sustave, ali i brojčano ih povećati, jer to zahtijeva sigurnosna situacija u svijetu. Morate imati Oružane snage koje mogu odvratiti bilo kakav pokušaj agresije". Ministar obrane Anušić ranije je poručio da Hrvatska ne ignorira potencijalne prijetnje, već radi na razvoju odgovarajućih protumjera te da je potrebno koristiti iskustva država koje se suočavaju sličnim prijetnjama, poput Izraela i Ukrajine.
"Evo, predsjedniče. Pošto vi imate ogradu da mi ne razgovaramo s Ukrajincima koji se bore protiv takvih raketa te imaju način obrane i znaju iskustveno kako se od toga obraniti, a i ista stvar je s Izraelcima koji u ovom trenutku skidaju iranske balističke rakete, s kime da mi razgovaramo, s kime da podijelimo iskustva? Osim te dvije države koje praktički ratuju 30-40 godina i četiri godine te se bore s tim. Evo, volio bih čuti da on meni kaže s kim bih trebao sjesti i razgovarati o sigurnosti Hrvatske", rekao je ranije Anušić. Na pitanje može li Hrvatskoj pomoći iskustvo tih država, sigurnosni stručnjak Ogorec odgovorio je negativno: "Ne, Ukrajinci su razvili najbolje odgovore za borbu protiv dronova. Ove rakete nisu dronovi".
Otvori KEKS Pay
Ljudi, nema potrebe za panikom. Srbija gotovo sigurno nema CM‑400AKG rakete. Evo zašto: Kina ne dopušta preprodaju svojih najnaprednijih raketa. Priča da je Srbija to ‘uzela od Pakistana’ nema nikakvog smisla. Pakistan bi time izgubio vojnu suradnju s Kinom. Te rakete mogu nositi samo kineski JF‑17 ili J‑10C. Srbija nema te avione. Nemoguće je integrirati CM‑400 na MiG‑29 bez kineskih inženjera i službenog ugovora. Nema nikakvog dokaza da Srbija posjeduje te rakete. Nema slika, nema satelitskih snimaka, nema objava — ništa. Kina ne želi da takva tehnologija završi okružena NATO državama. To je prevelik rizik za njih. Zato opušteno — ovo je samo još jedna Vučićeva politička priča. Srbija te rakete nema.