Češki teolog, filozof religije i svećenik Tomáš Halík, jedan od najutjecajnijih suvremenih kršćanskih mislilaca, u razgovoru za DIE FURCHE iznio je niz upozorenja i dijagnoza o stanju Katoličke Crkve i kršćanstva u 21. stoljeću, prenosi polis. Halík, koji je formiran iskustvom života u komunizmu te nagrađivan za svoja djela, naglašava da se današnji problemi Crkve često pogrešno tumače. On smatra da rascjepi unutar Crkve nisu prvenstveno ideološki. Po njemu, najveći je jaz između "površne religioznosti i vjere koja živi iz svoje duboke dimenzije". Ekstremi, i lijevi i desni, zapravo dijele istu zabludu jer, kaže, "precjenjuju ulogu institucionalnih struktura Crkve". Umjesto kulturnih ratova, Halík zagovara povratak duhovnosti i unutarnje dubine. Govoreći o padu vjere u Europi, koji je dijagnosticirao i novi papa Leon XIV., Halík podsjeća da se vjera povijesno uvijek suočava s krizama, ali i s obnovama. "Misija svakog pape… uključuje i ‘oživljavanje vjere iz njezina propadanja’", ističe. Od novog pape očekuje nastavak napora njegova prethodnika u napuštanju klerikalnog modela i okretanje "dubokom katolicitetu".
Halík odbacuje ideju da bi se kršćanske zajednice trebale zatvarati u manjinske enklave. Upozorava da je sekularizacija, koliko god bolna bila, i svojevrsni lijek: "Sekularizacija je jedan od rijetkih Božjih lijekova protiv bolesti trijumfalizma, klerikalizma, površnosti i autoreferencijalnosti Crkve". Franciševa sinodalna vizija, prema njemu, već predstavlja početak "reformacije", iako je prirodno da svaka obnova izaziva otpore. Smatra da je decentralizacija neizbježna i da Crkva mora prihvatiti "jedinstvo u različitosti". No upozorava da sve promjene moraju biti praćene metanojom - dubinskom unutarnjom promjenom. Jedna od najopasnijih pojava današnjice, prema Halíku, jest politizirano kršćanstvo. On upozorava na zloupotrebe religije u populističkim i ekstremističkim pokretima, navodeći i konkretne primjere iz Češke. Ističe da je "Bog na kojeg se pozivaju Trump i njegovi pristaše… blasfemično božanstvo, projekcija težnje za moći". Takve pojave, kaže, nose ozbiljan duhovni rizik i zahtijevaju budno razlučivanje.
Halík također naglašava da Crkva u vremenu populističkih ideologija treba biti "poljska bolnica" koja liječi duhovne rane društva, posebno nacionalizam, populizam i religijski fanatizam. Ako Europa okrene leđa Ukrajini, upozorava, "u toj će se zemlji… probuditi opasan nacionalizam - i rat ondje neće nikada završiti". Strah od "islamizacije" Europe smatra pogrešno usmjerenim. Oni koji ga šire, kaže, trebaju se zapitati o vlastitoj odgovornosti za "dekristijanizaciju Europe". Prazne crkve možda su signal da je Crkva krivo shvatila svoju misiju. Budućnost, prema Halíku, možda neće izgledati kao povratak punih župa, nego stvaranje "živih cenaculuma" - manjih zajednica susreta i kontemplacije.
Tehnologije poput interneta opisuje kao korisne, ali potencijalno opasne ako se precijene. Podsjeća na Heideggerove riječi da je tehnika "savladala udaljenosti, ali nije stvorila blizinu". Duhovnost, po njemu, ostaje nezamjenjiva u stvarnom susretu. U završnom dijelu Halík se osvrće na identitet Zapada i podsjeća da je kršćanstvo kroz povijest stalno mijenjalo svoje oblike. Nostalgija za "Christianitasom" smatra se mitom. Zadatak teologije je, kaže, razlučivati "povijesne znakove", jer "identitet kršćanstva nije nešto statično". Crkva se uvijek nalazi u procesu preobražavanja - u "resurrectio continua".
Otvori KEKS Pay
