Zvuk čekića o nakovanj, ritam udaraca i preciznost ruke koja oblikuje metal prizori su koji danas rijetko koga ostavljaju ravnodušnim. Upravo takvu sliku, gotovo zaboravljenu u modernom svijetu, već dva desetljeća oživljava Mario Sokolić, kovač i samostalni likovni umjetnik iz Varaždina, poznat pod imenom "Kovač svog kova".
Na sajmovima diljem Hrvatske, osobito na obali i na srednjovjekovnim manifestacijama, Sokolić pred publikom demonstrira tehniku hladnog kovanja – postupak kakav se koristio stoljećima.
Suveniri rasuti po svijetu
Pred očima posjetitelja nastaju dukati hrvatskih velikana, medaljoni, grbovi i razni ukrasi, svaki je komad jedinstven, oblikovan snagom ruke i strpljenjem koje je nekoć bilo temelj svakog zanata.
U vremenu brze proizvodnje i jeftinih suvenira ovakav pristup djeluje gotovo nestvarno. Posjetitelji se često zadržavaju dulje nego što su planirali, promatrajući kako od komada metala nastaje predmet s pričom. Upravo su ta neposrednost i autentičnost ono što Sokolićev rad izdvaja – svaki udarac čekića nije samo tehnički potez nego i svojevrsna veza s prošlošću koju prenosi novim generacijama.
Zato njegov rad nije samo obrt nego i živa lekcija iz povijesti i identiteta.
– Na sajmovima izrađujem dukate hrvatskih velikana, od svetog Jurja, bana Jelačića, kralja Tomislava pa nadalje. Imam oko 40 vrsta. Radim starom tehnikom hladnog kovanja, na licu mjesta, kako se nekada radilo. Uz to graviram krasopis na gotici i glagoljici – od imena na privjescima do potkovica za sreću, povijesnih grbova i narukvica – objašnjava Sokolić.
Interes publike, kaže, i dalje postoji, što potvrđuju brojni pozivi na sajmove i turnire. Ljudi i dalje prepoznaju vrijednost ručnog rada, osobito u vremenu masovne proizvodnje.
– Još ima dosta ljudi koji cijene ručni rad. Stranim turistima to je posebno zanimljivo, žele originalan suvenir, a ne nešto industrijsko. Na kraju, moje kovanice završe diljem svijeta – kaže, dodajući kako se katkad našali da će se jednog dana netko pitati tko su Hrvati, kad se njihovo ime nalazi na tolikim predmetima diljem planeta.
Ipak, upozorava da stari zanati polako nestaju. Razloge vidi u društvenim promjenama koje su desetljećima poticale ljude da biraju sigurnije, industrijske poslove.
– Nekad se govorilo da je to težak posao i da treba ići u tvornice. Danas vidimo da onaj tko se bavi ovim zanatom, ima posla. Problem je što nas je sve manje. Primjerice, potkivanjem konja u Hrvatskoj bavi se samo nekoliko ljudi – ističe.
Sokolićeva priča počela je prije dvadesetak godina, najprije radom u udruzi, a potom i u vlastitom obrtu, koji vodi već 14 godina. Znanje je stjecao uz pomoć starijih majstora iz Varaždina i Međimurja, ali, kako kaže, najviše se uči radom.
– Možete dobiti savjete, ali tek kad sami počnete raditi, shvatite kako sve funkcionira. I danas, nakon 20 godina, još učim – priznaje.
Osim kovanjem, bavi se i ilustracijom, a iza njega je i rad na seriji slikovnica inspiriranih djelima Ivane Brlić-Mažuranić. Sudjelovao je i u projektu "Priče iz davnina", koji je spojio umjetnost, povijest i obrt.
Vrijednost ručne izrade
U svom radu koristi različite materijale – aluminij, bakar, broncu, srebro i tombak, leguru poznatu po iznimnoj trajnosti. Dio materijala reciklira, čime dodatno naglašava održivost i vrijednost ručne proizvodnje.
– Tombak može trajati i tisućama godina, kao rimske kovanice. Upravo zato mi je zanimljiv – kaže.
Iako katkad radi i vatrom, posebno za potrebe televizijskih snimanja, specijalizirao se za hladno kovanje i graviranje. Izrađuje i replike povijesnog oružja, poput mačeva i sjekira, ali i razne rekvizite za manifestacije i kulturne projekte.
Njegov rad ne završava na sajmovima. Nakon nastupa vraća se u svoje "Dvori Sokolove" u Varaždinu – prostor koji je sam osmislio i sagradio kao vlastiti svijet, svojevrsno utočište u kojem se susreću umjetnost, povijest i obrt.
– Htio sam stvoriti poseban prostor u kojem mogu živjeti i raditi ono što volim – kaže Sokolić.
U vremenu u kojem tehnologija ubrzano mijenja svakodnevicu, njegov rad podsjeća da vrijednost ručne izrade i dalje ima svoje mjesto. Možda ne u masovnoj proizvodnji, ali svakako u očuvanju identiteta i kulturne baštine.
Otvori KEKS Pay
