Sinoć sam pogledao premijeru predstave Radio Dubrava u Domu HV-a u Zvonimirovoj, mjestu koje je, možda i simbolično, postalo privremeni dom ansambla Komedije. Bio je to emotivan povratak u prošlost, u vrijeme nastanka moderne Hrvatske. Poznati songovi Prljavog kazališta, uz izvrsnu izvedbu glumačkog ansambla, pretvorili su večer u katarzično putovanje unatrag. Bilo je tu i smijeha i tuge, one specifične tuge koju se ne može potpuno razumjeti.
Glavni junak mjuzikla nosi teško ratno breme – PTSP. Već tijekom prvih scena, koje su mladi glumci Damian Humski i Ružica Maurus upečatljivo iznijeli, obuzela me tuga koja nije utihnula ni dok pišem ove retke. Sjetio sam se svojih novinarskih početaka i jedne od prvih velikih priča o ljudima koji su iz rata izišli kao pobjednici, ali čiji su životi i obitelji ostali pod konstantnom opsadom trauma.
„Ja sam Kata Ronko. Imala sam dva sina kojima sam se ponosila, i obojica su bila u obrani domovine i počinila suicid.“ Ta mi je rečenica sinoć odzvanjala u glavi. Sjetio sam se Katinih sinova. Branimir je imao samo 21 godinu, a Mario 34
.
Ljudi su pucali pred našim očima. Psihički i doslovno. Oni zdravi teško su ih razumjeli. Ili ih nisu razumjeli nikako. Čak su se i njihovi najmiliji jedva nosili s tim teretom. Nestajali su mladi životi – jedan, dva, tri, pa uskoro stotine i tisuće. Posljednje brojke kažu da je više od 3500 branitelja oduzelo sebi život. Jesmo li ih izdali? Jesmo li, potiskujući ratne strahote radi vlastite udobnosti, stvarali nove strahote onima koji nisu znali izići iz svojih najdubljih rovova?
Dok je slobodna Hrvatska žudjela za normalizacijom, mnogi su u njima vidjeli one koji nas „vječito vraćaju u prošlost“. Optuživali smo ih da ne žele živjeti u miru, uz onu ružnu, neljudsku primjedbu: „Važni su bili samo u ratu, zato ne žele da rat prestane.“ Medijima je često bilo važnije naglasiti da je „zločin počinio branitelj“ nego analizirati ponor u kojem se taj čovjek nalazi. Stvorio se nevidljivi zid između „nas“ i „njih“. Jaz koji se nikada nije smio dogoditi, jer „oni“ su oduvijek bili „mi“.
Bili smo nepravedni prema tim dečkima koji su izlaske, „novi val“ i fakultete zamijenili blatom, puškama i smrću. Griješili smo i onda kada smo im davali visoke mirovine, sumnjive invalidnosti i lažna politička obećanja. Mislili smo ih time umiriti, učiniti da „nestanu“ kako bismo izbrisali podsjetnik na rat. No posljedice su se vraćale i njima, i njihovim obiteljima, i cijelom društvu.
Prošla su ta vremena, ali nisu prošle podjele. Mnogi ni danas ne razumiju da kćeri i sinovi, ta „djeca ratnika“ danas čine najpotentniji dio populacije. To su mladi ljudi koji danas biraju, rade i prosvjeduju. Oni na koncertima traže potvrdu za svoje očeve i ono što su dali domovini. Zato nemojmo ponavljati pogreške iz devedesetih. Nemojmo od njih stvarati ono što nisu olako ih nazivajući „ustašama“.
Pokušajmo ih razumjeti. I naučiti. Među nama živi generacija rođena usred ratnog vihora – djeca onih koji su u tenisicama otišli na bojište, čiju smo patnju htjeli učiniti nevidljivom. Pružimo im ruku i učimo iz prošlosti. Nemojmo ih odbaciti i drugi put. Treći put možda nećemo imati priliku za popravni.
Radio Dubrava pametno nudi sretan završetak. Mladost pobjeđuje očaj, a ljubav PTSP. Krug života se zatvara i sve se vraća na početak. Ili točnije – gotovo sve. Rat je ipak morao uzeti svoj danak. Jasenko Houra oduvijek je znao osjetiti bilo radničke Dubrave, čija je mladost Dinamove utakmice zamijenila ratištima. Njegova pjesma „Lupi petama“ i danas odzvanja kao podsjetnik:
Jednog dana kada ovaj rat se završi,
jedva čekam, prijatelji, sve vas da zagrlim.
Ovako sjedim sam, pa vam ponekad otpjevam:
Lupi petama, reci: evo, sve za Hrvatsku,
poljubi zastavu i pusti suzu neku iskrenu.
O, Bože, čuvaj ti naše golubove i sirotinju,
jer bogati se ionako za sebe pobrinu.
Ima dana kada ne znam što ću sa sobom,
jer ne vesele mene bez vas utakmice nedjeljom.
A kada padne evo noć, dozivam vas imenom –
vas su prekrili zastavom i mahovinom.
Ovdje stajem. Pogledajte Radio Dubravu. Nije to samo puko putovanje u prošlost, to je opomena da više nikad ne pogriješimo.
FOTO 'Ovdje Radio Dubrava, dobro jutro Hrvatska': Pogledajte tko je sve došao premijeru novog Komedijinog mjuzikla
Otvori KEKS Pay
