Premda je turski veleposlanik Ahmet Tuta, u posljednje dvije godine putujući Hrvatskom od Osijeka preko Rijeke sve do Dubrovnika, imao prilike dobro upoznati svoje domaćine, teme njegova intervjua za Večernji list ipak su, nakon neuspjela pokušaja vojnog udara u srpnju, diktirala dramatična događanja u njegovoj zemlji.
S obzirom na terorističke prijetnje Europi, pa i vašoj domovini, osjećate li se sigurnim u Hrvatskoj?
Terorizam, na žalost, ne bira ciljeve, prijeti svim državama jer terorizam nema religiju i naciju, čemu smo nedavno svjedočili u Njemačkoj i Francuskoj, kao i u nedavnim napadima u Turskoj. Osobno, osjećam se sigurno u Hrvatskoj i nadam se da će tako i ostati za sve nas u vašoj zemlji.
Što se to, iz vaše perspektive, dogodilo 15. srpnja?
Teroristička organizacija pod vodstvom Fethullaha Gülena pokušala je izvesti puč protiv naše demokratske, legitimno izabrane Vlade. To su učinili teroristi u vojnim odorama, mala frakcija unutar turske vojske, koja je pokušala ubiti predsjednika Erdoğana i srušiti građane tenkovima, bombardirala parlament, izvršila napad na državne institucije i ljude vojnim zrakoplovima i helikopterima, ubijajući policajce i civile. Više je od 240 ljudi ubijeno, više od 2000 ranjeno. U pitanju je poseban datum za našu demokratsku povijest kao primjer svim nacijama diljem svijeta kako je naš narod uspio obraniti Vladu i demokraciju.
Međutim, osim vojnika, uhićene su i tisuće drugih, sudaca, novinara, profesora, a mnogi su zlostavljani i prije suda, na što je upozorio i Amnesty International. Kako odgovarate?
Uhićeni su dijelovi vojske koji su participirali u pokušaju puča, dok su djelatnici javnih službi tek suspendirani, preventivno. Organizacija FETO, sljedbenici Fethullaha Gulena, imala je brojne ogranke ne samo u vojsci nego i u pravosuđu i u drugim tijelima državne organizacije. Ocjene Amnesty International nisu prihvatljive, naša Vlada je otprije prihvatila načelo nulte tolerancije prema mučenju. Njihova izjava vjerojatno se odnosi na zdravstveno stanje vojnika koji su se sukobili s policijom, dok su pružali otpor, pa je pretpostavka da su ozlijeđeni prilikom pokušaja uhićenja. To je bilo nužno, ali odvedeni su najprije u bolnicu gdje im je ukazana liječnička skrb, a tek kasnije na ispitivanje.
Kako komentirate tvrdnje zapadnih analitičara da je uvođenje izvanrednog stanja bio samo paravan za revanšizam, za Erdoğanov obračun s gülenistima?
Treba uzeti u obzir sljedeću činjenicu: da je vojni udar uspio, Turska bi sada bila pod vojnom vlašću. Da je Vlada srušena, mi bismo danas pričali o drukčijoj Turskoj. Posao države je da osigura sigurnost našim građanima. Vlada je morala učiniti potrebne mjere i proglasiti izvanredno stanje. To su učinile i druge zemlje poput Francuske i Belgiju, kao dvije EU članice u kojima je izvanredno stanje već neko vrijeme na snazi premda ondje nije poginuo ni približan broj ljudi kao u Turskoj, da ne spominjemo aktiviranje borbenih aviona F-16 i tenkove. Mjere su uperene prema limitiranju aktivnosti FETO organizacije, ali to nema dodirnih točaka sa svakodnevnim životom običnih ljudi.
No, i Ankara je priznala pogreške u čistkama nakon vojnog udara.
U ovom trenutku proces se još odvija, suspenzija ne znači uhićenje, ali nakon priznanja sudionika u udaru postalo je razvidno da nije u pitanju samo mala teroristička ćelija u vojsci nego i cijela mreža koja seže u policiju, sudstvo, medije. Svjesni smo važnosti slobode medija i pluraliteta mišljenja i istraga je ograničena samo na one koji podržavaju organizaciju FETO.
Koliko je realno uvođenje smrtne kazne?
To je zahtjev turske javnosti. Gotovo 80 posto građana traži od Vlade i parlamenta da uzme u razmatranje uvođenje smrtne kazne jer teroristi trebaju biti kažnjeni tako da nitko više ponovno ne pokuša ništa slično. Svjesni smo da je smrtna kazna davno uklonjena iz naše legislative, kao i naših međunarodnih obveza, ali nužno je otvoriti demokratsku debatu u turskom društvu o tom pitanju. Ne treba nagađati prije nego što javna rasprava u parlamentu otpočne, no treba uzeti u obzir da postoje i druge zemlje diljem svijeta koje još uvijek provode smrtnu kaznu.
Ali ne u Europskoj uniji, gdje se takav potez neće tolerirati. Do koje je mjere ulazak u EU Turskoj i danas primaran cilj?
Turska je otvorila pregovore s EU prije mnogo godina, uz otpor nekih članica. Članstvo u EU jest naš strateški izbor, ali moramo uzeti u obzir da zbog recentnih događaja poput Brexita ili prijepora između zemalja članica oko izbjegličke krize ne možemo pričati o jedinstvu EU jer lideri tih zemalja imaju različite ideje o različitim problemima. Ulazak Turske u EU naš je cilj, ali mi nećemo nikoga moliti za ulazak.
Jeste li ogorčeni što njemačke vlasti nedavno nisu dopustile predsjedniku Erdoğanu da se videolinkom obrati pristašama?
To pitanje treba uputiti njemačkim vlastima i zapitati ih o slobodi izražavanja, što je jedan od principa koji EU gorljivo brani. Skup potpore toga dana u Njemačkoj i Belgiji bio je doprinos našoj borbi za demokraciju, pa bi one europske zemlje koje se zalažu za demokratske vrijednosti trebale biti prve koje iskreno podržavaju takve dosegnute standarde. A kad znamo da su prije nekoliko godina u Njemačkoj dopustili obraćanje lidera terorističke organizacije Kurdske radničke partije (PKK), rekao bih da je riječ o dvostrukim standardima.
Nedavno ste izjavili da mreža Fethullaha Gülena ima svoju ispostavu i u Zagrebu, u jednoj školi stranih jezika. Možete li reći o kojoj je školi riječ i s kakvim se to aktivnostima bave?
Sudeći prema izvješćima iz obavještajne zajednice, jasno je da postoji veza FETO organizacije i zagrebačke škole, ali u interesu suradnje s hrvatskim vlastima i osjetljivosti teme, detalje ne smijem podijeliti s javnošću.
Mislite li da je realno da SAD izruče Gülena Turskoj?
Ako su američke vlasti iskrene o suradnji sa svojom turskom saveznicom, onda bi trebale odgovoriti na turski zahtjev. Američke vlasti traže dokaz, a jedan takav dobio je prije nekoliko dana Joseph Dunford, zapovjednik Združenog stožera američke vojske kada se u Ankari susreo s načelnikom Glavnog stožera turskih Oružanih snaga, generalom Hulusijem Akarom. Kada ga je pitao ima li dokaze da iza pokušaja puča stoji Gülen, naš general mu je rekao: Ja sam bio taj koji je zarobljen te noći kada su mi ponudili da putem telefona razgovaram upravo s Gülenom. Sve je jasno. Amerikanci bi ga trebali izručiti.
>>'Veliki dio svijeta ima smrtnu kaznu, uvest ćemo je ako narod želi'
Sultan Erdogan i njegovi sljedbenici. I takvima se moramo klanjati. Opet će biti problema s Turcima.