Proteklih sam dana imao priliku i zadovoljstvo pročitati knjigu uspomena, dnevničkih zapisa i razmišljanja našeg istaknutog povjesničara Miroslava Bertoše (1938. – 2023.) “Trošenje života. Gdje li je život što ga izgubih živeći?”. Bilo je to rijetko ugodno iskustvo čitanja štiva koje je na mnogo načina poticajno, iako nije provokativno. Možda su najveća provokacija naslov i podnaslov, ali oni su posuđeni od jednog od mnogobrojnih autora koje Bertoša citira, parafrazira ili interpretira.
Nevjerojatna je bila njegova memorija kojom je mogao dozvati romane, pjesme, drame i bilo kakve tekstove koje je nekad bio pročitao, još od vremena osnovne škole. U to sam se mogao uvjeriti i prije čitanja ove knjige, u nekoliko razgovora koje smo vodili posljednjih godina njegovih dolazaka u Zagreb (živio je u Puli). Veselilo ga je citirati poeziju naučenu za školsku lektiru, ili latinske sentencije iz gimnazijskih dana, kojih je, uostalom, puna i ova knjiga.
neven budak
Bertoši je pisanje bilo nusprodukt strastvenog čitanja
Čitanje je tome povjesničaru bilo tako važno da je, po uzoru na neke književne junake, stvorio svoj alter ego, pasioniranog čitatelja koji se nazivao Lector ludens, zaigrani čitatelj
Još nema komentara
Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Otvori KEKS Pay
