Splićanka, prevoditeljica i dobra poznavateljica njemačke književne
scene Alida Bremer već je godinama nezaobilazna moderatorica na
sajmovima u Frankfurtu, Leipzigu, Puli... Trenutačno je u središtu
pozornosti jer je njen program hrvatskog nastupa na sajmu knjiga u
Leipzigu, gdje bi Hrvatska 2008. trebala biti zemlja partner, naišao na
žestoke kritike Vijeća Zajednice nakladnika i knjižara.
Kritike su doprle i do ušiju njemačkih organizatora, ovogodišnji sajam
počinje za četrdesetak dana, a ministar Biškupić smiruje loptu tvrdeći
da će se Hrvatska u Leipzigu i ovog i sljedećeg proljeća dostojno
predstaviti.
Tko je birao program za Leipzig 2007.
i 2008. Ako ste vi i Gyorgy Dalos, imate li ugovor s Ministarstvom?
– Projekt programa za Leipzig 2008. – a nastup 2007. dio je tog
programa – pisali smo Dalos i ja na zahtjev Zajednice nakladnika i
knjižara u rujnu 2005., točno godinu dana nakon što je Zajednica
dogovorila suradnju s Leipzigom za zemlju partnera. Potom ništa nije
napravila pa je u prvi hrvatski termin (2007.) “uskočila” Slovenija.
Ovaj nam posao nije plaćen niti su ga naručitelji ikad stručno
komentirali.
Ministar kulture pod pritiskom Zajednice još u jesen 2004., a onda u
ožujku 2006., obećao direktoru Leipziga Oliveru Zilleu da će Hrvatska
biti zemlja partner. Kad je ministru u studenome 2006. postalo jasno da
Zajednica nije napravila nijedan korak u realizaciji projekta, u
prosincu je imenovao g. Dalosa i mene voditeljima projekta, ali ugovore
nismo još dobili. Ovaj fatalni gubitak vremena imat će negativne
posljedice na objavljivanje knjiga, na što smo neumorno ukazivali.
U Ministarstvu nam je rečeno da će se raspisati natječaj za agenciju
koja bi bila izvršni “treći” u tripartitnom ugovoru. Dakle naši bi
ugovori trebali biti zaključeni kad i ovaj s agencijom, no ja i dalje
ne znam kada će to biti. Tek po zaključivanju ugovora možemo pozvati
hrvatske kulturne institucije, društva i izdavače s jedne i njemačke i
austrijske strane da se uključe u projekt.
Program za Leipzig 2007. druge su zemlje počele raditi u jesen 2006., a
mi smo u prosincu (imenovani bez ugovora), zbog pritiska rokova,
nadoknađivali propušteno. Tipično je da se Zajednica nakladnika sastala
potkraj siječnja 2007. da govori o programu...
Gdje je nestao Nikica Petrak, kojega
je ministar imenovao za šefa radne grupe za pripremu Leipziga?
– Nikica Petrak je među rijetkim hrvatskim piscima koji govori
njegovanim njemačkim jezikom i kao takav bi bio idealan reprezentant
hrvatskog nastupa. On nikad nije bio imenovan nikakvim šefom, nego je
uvijek trebao biti spiritus rector hrvatskog nastupa. Ministar mu je
ponudio tu počasnu ulogu i on ju je isprva prihvatio.
Od samog početka je rekao da je spreman razgovarati o literaturi i o
hrvatskoj kulturi, a da mu ne treba funkcija i sinekura.
On je – kad su hrvatski mediji, inače jako skloni izrazima kao što su
“povjerenstvo, povjerenik, šef, vijeće” – njega prozvali nekom vrstom
trećićanskog “osmog povjerenika” za nekakav Leipzig, koji u tom momentu
nije niti postojao kao konkretan projekt, to demantirao.
Nikica Petrak je dakle važan hrvatski autor, koji odlično komunicira s
njemačkim kolegama i nadam se da mu nekvalificirane i apsurdne izjave
po hrvatskim medijima neće ubiti volju da i dalje oduševljava njemačku
publiku i njemačke pjesnike svojim rafiniranim pesimizmom, kao što je
bio slučaj u Düsseldorfu lani u studenome.
Može li članstvo u nekoj udruzi pisaca
biti kriterij za odlazak na sajam?
– Ministar kulture je u razgovoru sa mnom inzistirao na zastupljenosti
oba Društva, ali to s moje strane nikad nije bilo upitno, jer su gotovo
svi hrvatski pisci negdje učlanjeni i oba Društva imaju odličnih
članova.
Članstvo u nekoj udruzi pisaca nema veze s odlascima na sajmove.
Kriterij članstva u Društvu u Njemačkoj ne postoji, postojao je samo u
DDR-u. Sigurna sam da nijedan hrvatski nakladnik nikad nije kupio prava
nekog stranog pisca zato što je ovaj član nekog društva u svojoj
zemlji. Ili možete zamisliti kako hrvatski nakladnik javlja agentu
Orhana Pamuka da neće uzeti njegove knjige jer ovaj nije član TDP ili
jer nije član DTK? Vjerujete li da je Dan Brown član ADP ili DAK? Ili
da je bilo moguće spriječiti planetarni uspjeh Harryja Pottera
upozorenjem na činjenicu da autorica nije platila članarinu u DBK?
U mom programu, kaže Valter Lisica u vašem članku, je “njih 99 posto iz
Hrvatskog društva pisaca. A što je s članovima Društva hrvatskih
književnika?“. Na kraju članka navode se i imena iz mog radnog
programa: Od tih imena njih šest su pisci iz DHK. Ako šest pisaca iz
DHK čine jedan posto, koliko pisaca ove godine putuje u Leipzig?
Šeststo, naravno. Koliko među njima, dakle, članova HDP? Petsto
devedeset četiri. Bilo bi smiješno da nije tužno...
Ako je za odlazak pisaca u Leipzig
važan njemačkih prijevod, zašto tamo ne ide Aralica, a ima njemačke
prijevode?
– U slučaju nastupa u Njemačkoj najteže pitanje je kako zainteresirati
njemačke nakladnike za hrvatske pisce i njemačku javnost za hrvatsku
kulturnu scenu danas? Kako diskutirati s njemačkim kolegama,
medijima... o budućnosti Hrvatske u sklopu EU (ili izvan njega), što je
pitanje koje njih prilično zanima.
Ja zamišljam da bismo nastupom u Njemačkoj trebali prenijeti dojam
moderne, otvorene, deprovincijalizirane, razigrane, nasmiješene,
polemične, ironične, teorijski potkovane, obrazovane, ali pri tom
uvijek tolerantne i politički korektne Hrvatske, u kojoj se poštuju
prava nacionalnih i inih manjina, u kojoj je dostojanstvo pojedinca
iznad populističkih parola i emocija.
To nikako ne znači da se upravo Europi ne treba reći u lice ono što je
ide upravo po ovim pitanjima. Ne mislim da se Europi treba dodvoravati,
ali isto tako nikako ne mislim da su u pravu oni koji tvrde da su sve
vrijednosti europske demokracije glupost i licemjerje. Meni osobno za
takav program izgledaju pogodnija neka druga imena od Ivana Aralice,
čak i kad nemaju prijevode na njemački jezik.
Alida Bremer o žestokim kritikama na njezin program hrvatskog nastupa na sajmu knjiga u Leipzigu
Otvori KEKS Pay
