Kada bismo sve strelice odgovornosti usmjerili isključivo na profesore i osnovnih i srednjih škola, onda bismo one prve s lakoćom mogli optužiti za, kako se to "stručno" pojasni, nedostatak motivacije, a one druge za apsolutni nemar u izboru lektirnog sadržaja. U toj jednostavnosti završili bismo potragu za nužnim krivcem sve više i sve veće čitalački deformirane mladeži. Jer krivci nam uvijek trebaju, iako nam uvijek ne treba u javnosti iznositi zapravo jedine probleme kojima bi se trebali baviti baš svi.
Djeca i mladi ne samo da više ne čitaju, nego kada bi tu, sada već dinosaursku radnju kojim prosvjetiteljskim čudom i poželjeli, sve više njih zapravo ne zna kako. Jer sve više djece različite školske dobi nije svladalo tehniku čitanja. O toj suvremenoj epidemiji koja traje godinama slabo se ili nikako ne raspravlja, još manje se u cjeloviti kontekst stavljaju stručna i novinska izvješća o sve većim odgodama upisa u prva razrede, sve lošijim rezultatima na nacionalnim ispitima, kao i na različitim testiranjima, poput PISA, pa onda i za kraj sve lošijim rezultatima na ispitima državne mature. Sva ta zasebna izvješća u Hrvatskoj su očigledno zaseban problem kako koje generacije pa dolazimo do porazne istine – sva su nam istraživanja uzaludna, a upozorenja besmislena. Za one koji znaju čitati taj uzaludni posao upozorenja dao bi se parafrazirati grafitom "džaba ste krečili". A da je bilo sreće, za one rijetke "čitljive" ista bi upozorenja završila, barem i ako ništa i nigdje drugdje, u Ministarstvu magije ili kamo veće ludosti na planetu malenom kao kuća, s tri vulkana i ružom. Nije. I gdje smo došli?
Alarmantni podaci: Samo osam posto građana može razumjeti dugačke tekstove, 65 posto mladih čita samo kad mora
Osim što nam djeca i odrasli ne čitaju niti znaju kako čitati te ne razumiju pročitano, pri dnu smo i u rješavanju problema. Dakle, probleme kojih smo svjesni, goruće nedaće čitalačke kulture, ne znamo ni pročitati da bismo ih mogli riješiti?!
Komentara 7
Članak sam pročitao, ali ništa nisam razumio.
Lektirno natenane proučavanje Dostojevskog i Krleže kao da baš i nije doprinijelo generalnoj pismenosti populacije. Joj, a tek ono epsko, do u detalje opisano nabijanje na kolac kod Andrića, ostane ti za cijeli život u predivnoj uspomeni. Psihički nas utamaniste dosadom i morbidnostima. Mudrovanje oko Ilijade i Odiseje...U doba društvenih mreža...To, to!
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Otvori KEKS Pay
Za to su krivi i portali. Nevjerojatno je koliko ima tekstova koji nikad nisu vidjeli lektora. Tekstovi koje bi netko o pročitao na mobitelu ili monitoru računala su po pravilu pod ključem naplate, a društveno smeće i njihove fotografije s Instagrama su svaki dan pred očima naroda potpuno besplatno. Nadalje, kada se recimo dogodi nekakva nesreća većina portala objavi vijest iz koje se ne vidi niti jedna informacija osim da se negdje dogodila nesreća. Ne piše se o tome što se dogodilo, koje su posljedice na ljude i imovinu, tko je sudjelovao i kako, ima li krivaca. Većina naslova postoje samo radi klika, a iza njih se ne krije ništa vrijedno spomena. Sve ozbiljne vanjskopolitične teme i geopolitične teme pronalazim van hrvatskih medija.