Alarmantni podaci: Samo osam posto građana može razumjeti dugačke tekstove, 65 posto mladih čita samo kad mora
Osim što nam djeca i odrasli ne čitaju niti znaju kako čitati te ne razumiju pročitano, pri dnu smo i u rješavanju problema. Dakle, probleme kojih smo svjesni, goruće nedaće čitalačke kulture, ne znamo ni pročitati da bismo ih mogli riješiti?!
Komentari 7
Članak sam pročitao, ali ništa nisam razumio.
Lektirno natenane proučavanje Dostojevskog i Krleže kao da baš i nije doprinijelo generalnoj pismenosti populacije. Joj, a tek ono epsko, do u detalje opisano nabijanje na kolac kod Andrića, ostane ti za cijeli život u predivnoj uspomeni. Psihički nas utamaniste dosadom i morbidnostima. Mudrovanje oko Ilijade i Odiseje...U doba društvenih mreža...To, to!
Dobro da nije cijeli članak, tko bi to shvatio?
Ipak i ostalih 92 ima pravo glasa. Možda bi mogli zabraniti dugačke tekstove. Sigurno bi inicijativu podržale i braniteljske udruge.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Za to su krivi i portali. Nevjerojatno je koliko ima tekstova koji nikad nisu vidjeli lektora. Tekstovi koje bi netko o pročitao na mobitelu ili monitoru računala su po pravilu pod ključem naplate, a društveno smeće i njihove fotografije s Instagrama su svaki dan pred očima naroda potpuno besplatno. Nadalje, kada se recimo dogodi nekakva nesreća većina portala objavi vijest iz koje se ne vidi niti jedna informacija osim da se negdje dogodila nesreća. Ne piše se o tome što se dogodilo, koje su posljedice na ljude i imovinu, tko je sudjelovao i kako, ima li krivaca. Većina naslova postoje samo radi klika, a iza njih se ne krije ništa vrijedno spomena. Sve ozbiljne vanjskopolitične teme i geopolitične teme pronalazim van hrvatskih medija.