Donese li se zaista zakon da država svakom novorođenčetu pokloni hektar zemlje, napravit ću desetero djece, ne s istom ženom, ali bit će ih desetero! – obećava Domagoj Škobić, voćar iz osječkog kraja. I nije to, uvjerava nas, nikakva šala. Već je on otac dvoje djece, ali je razveden i “u potrazi za djevojkom”.
– Stvarno je hvalevrijedna ova vaša inicijativa “jedno dijete – jedan hektar”. Da odmah zaživi, već bi se idućeg proljeća osjetili rezultati, uvjeren sam – dodaje on. Obrađuje 65 hektara na kojima je zasadio trešnje, orahe i marelice.
– Da se mene pita, darovao bih i 20 hektara za svaku bebu, jer bi to sigurno zaustavilo iseljavanje sa sela, započelo naseljavanje ruralnih područja i povratak u domovinu. Ima za to prostora u svakoj općini, vjerujte mi, samo neka razbiju Agrokorove ugovore, što bi po zakonu i trebali – rezimira Škobić.
Prodaja strancima katastrofa
Da je ta mjera postojala prije, slažu se svi u Vukovarsko-srijemskoj županiji, sigurno ne bi toliko Slavonaca napustio svoje domove.
– Ja ne planiram otići iz Hrvatske, ali znam više osoba koje sigurno ne bi otišle iz sela da su imale zemlje na kojoj bi radile i od nje živjele. Ovaj prijedlog je, plastično rečeno, dobar “mamac” da ljudi ostanu. Šteta što nije i prije nešto slično doneseno, dok većina zemlje nije dana u zakup ili prodana – rekao nam je Radomir Palić iz Trpinje kod Vukovara koji se i inače bavi poljoprivredom. I on je stava kako bi broj hektara po djetetu trebao biti veći, “ali i predloženi jedan hektar je solidno, ako bi uzgajali povrće koje je zahtjevnije, ali i donosi veću zaradu”.
Načelnik Općine Gradište Srećko Papac, pak, kaže kako je, kada je riječ o poljoprivrednom zemljištu, “zlo, nažalost, davno posijano”.
– Trebalo je kod prvih podjela i prodaje državne zemlje razmišljati o interesima seljaka jer što je Slavonac bez zemlje? Imamo nešto policije, vojske, liječnika, učitelja i to je to. Zemlja je ono što zadržava ljude na njihovim ognjištima.
Ova je inicijativa svakako dobra, ali je treba politički dogovoriti i izglasati zakon u Saboru – mišljenja je Papac. Dodaje i kako bi pri tome trebalo razmisliti da obitelji dobiju po dva ili tri hektara, ali i da im se uvjetuje nekakva radno intenzivna kultura. Tvrdi kako ostataka zemlje, u svim općinama, ima još te da će je biti još više kada isteknu ugovori o zakupu.
Stjepan Živković načelnik je Magadenovca kod Osijeka, a kako bi preokrenula negativne trendove i zaustavila iseljavanje, ta slavonska općina nudi mladima 30.000 kuna za kupnju kuće u njihovu kraju. Na ostanak su tako već nagnali 20 obitelji, u posljednjih ni godinu i pol. Obradive im zemlje, pak, ponestaje.
– Nama je ostalo još 300 hektara zemljišta, od toga je na 60-ak zajednički pašnjak. Ostalo je, dakle, ono što nikome nije bilo primamljivo u protekla četiri natječaja za zakup. To bi nam, recimo, bio problem ako bismo pokušali provoditi vašu inicijativu – komentira načelnik Živković. No, oživjelo bi to, uvjeren je, stočarske krajeve, poput Like.
– Prodaja poljoprivrednog zemljišta strancima bila bi katastrofa, umjesto toga bi ga trebalo dati u zakup domaćim poljoprivrednicima – poručuje načelnik Sikirevaca Josip Nikolić.
On objašnjava kako je Općina Sikirevci donijela svoj plan o raspolaganju poljoprivrednim zemljištem i ponudila ga domaćim ljudima, ali ne na prodaju, nego samo za najam. Za prodaju su ostavljene samo male nepravilne čestice do 500 kvadrata za koje će, pretpostavlja, interes pokazati jedino susjedi.
– Ja općenito nikada nisam za prodaju zemlje, nego samo za davanje u najam. Samo, to bi zemljište trebalo pošteno podijeliti, da ne bude onih malverzacija po kojima smo mi kao država i narod poznati – ističe Nikolić.
Imali li u Sikirevcima dovoljno mladih koji se žele baviti poljoprivredom?
Poveznica za ostanak
– Mi nemamo toliko puno zemlje kao neke druge općine, ali da je ima, vjerujem da bi bilo puno zainteresiranih. Mladih ima, a ovi koji sada rade većinom su potomci velikih šokačkih obitelji koje već imaju svoje zemlje i onda su još uzeli državne. Većinom su to obitelji s petero djece, tako da poljoprivreda u našem kraju ima budućnost – zaključio je Nikolić.
– Odlična i originalna ideja! – oduševio se i osječko-baranjski župan Ivan Anušić. Županija, pojašnjava, nema polja u svom vlasništvu.
– Država je tu ključna, ona je vlasnik poljoprivrednog zemljišta, a to je gotovo 80 posto ukupnih oranica u Hrvatskoj, a njime raspolažu općine. Antunovac je, primjerice, imao 2000 hektara za davanje u zakup, najam, ostalo je još 200 do 300 i ta općina bi se tu sigurno mogla uklopiti. No, mora postojati odluka s najviše razine, pa tu inicijativu definitivno treba uputiti Ministarstvu poljoprivrede – govori on.
Korist bi bila, uvjeren je, velika.
– Građani će reći kako im nije dovoljno da im se plaća povisi za 700 kuna, da je u Hrvatskoj sve katastrofa, i da je u Irskoj bolje. Sami smo se doveli u tu situaciju, širenjem beznađa. Davanje zemlje djetetu je poruka, i još i više, to je ona poveznica za ostanak u zemlji u kojoj si rođen. Država mu daje hektar zemlje da, kad odraste, može na njoj početi živjeti i raditi. A od jednog hektara plastenika hrani se deseteročlana obitelji – obrazlaže župan.
Zemlja pripada čovjeku kad je privremeno tu na zemlji.Znači samo vračanje zemlje čovjeku.Todoriču ostaviti 180 cm puta 121 cm i dubinu 200 cm.To mu je dovoljno a ni političarima ne treba više.