Nakon početnog poraza od Japanki (12:25), hrvatske vaterpolistice doživjele su još veći poraz od Grkinja (7:31), no nije to ništa neočekivano. Ženski vaterpolo je u svijetu prilično raslojen, velika je razlika između reprezentacija zemalja koje pripadaju svjetskom vrhu i onih koji su sretne što na Svjetskom prvenstvu mogu sudjelovati. A upravo je takva hrvatska nacionalna vrsta, kojoj je ovo debitantski nastup, i koja je došla u Singapur u najmlađem sastavu, s 13 od 15 igračica koje imaju od 16 do 20 godina. Stoga je realno očekivati nešto slično i u sljedećoj utakmici, koju u utorak igraju protiv Mađarica, a tek onda će naše djevojke, u razigravanju od 13. do 16. mjesta, biti u prilici igrati s ravnopravnim protivnicima, a možda nekoga i pobijediti.
No pionirski koraci uvijek su mukotrpni, katkada i bolni, ali treba ustrajati kao što su to odlučili u Hrvatskom vaterpolskom savezu. Odlučili su ulagati u ovaj naraštaj koji već od 10. kolovoza očekuje nastup na Svjetskom prvenstvu do 20 godina u Brazilu odakle bi trebale stizati ipak puno povoljnije vijesti od ovih iz Singapura. Jer onamo će otići za bogato (i pomalo bolno) iskustvo sučeljavanja s puno boljima od sebe što bi im trebalo pomoći u srazu s vršnjakinjama.
A u utakmici s Grkinjama pogotke za “barakudice” postizale su Lara Srhoj, koja je prednjačila s tri ubačaja u suparničku mrežu, te Neli Janković, Iva Rožić, Magdalena Butić i kapetanica Matea Skelin koje su postigle po jedan pogodak. K’o za vraga još se u utakmici s Japankama ozlijedila Jelena Butić (lom kažiprsta desne ruke), koja je, premda 18-godišnjakinja, jedna od naših najboljih vaterpolistica. Za Grčku, koja je imala šut od čak 78 posto uspješnosti (31 od 40), najviše su zabile Tricha (5) i Santa (5) te Plevritou (4).
Već sama činjenica da su hrvatske vratarke ukupno imale tri obrane (Medvešek samo jednu, a Trojan Jimenez dvije) govori o kakvoj je plivačkoj, igračkoj pa i biološkoj dominaciji bila riječ. I zato nije u redu rugati se tim djevojkama jer one daju sve od sebe, koliko mogu, a odgovor na pitanje zašto ne mogu više, između ostalog, već treba tražiti i u odnosu prema ženskom sportu u Hrvatskoj. Posebno kada je riječ o relativno mladom ženskom sportu u koji smo, očito, prekasno počeli ulagati. A svako zakašnjelo školovanje skuplje se plaća nego redovno. Zbog toga se i događa da nam se djevojke s 22 – 23 godine ostavljaju vaterpola, pogotovo ako ih pritisnu fakultetske obveze ili pak kada izađu na tržište rada. Jedan takav primjer je, recimo, i liječnica Kiara Brnetić (26), koja je između posla u struci, i vaterpola logično izabrala ono od čega će živjeti. A bila je, za vrijeme studija medicine, odlična igračica i jako bi pomogla ovoj neiskusnoj ekipi.
Otvori KEKS Pay
Zašto vaterpolistice upisuju teške poraze na SP-u?Zato što su slabe. A kako će biti bolje? Upravo igranjem ovakovih utakmica protiv puno boljih suparnica.