Dok srpski predsjednik Aleksandar Vučić ne prestaje s bombastičnim najavama o novom Nacionalnom stadionu u beogradskom predgrađu Surčin, predstavljajući ga kao jedan od tri najljepša u Europi, s Kosova stiže neočekivan odgovor koji bi mu mogao pomrsiti račune. Projekt u Srbiji, čija je cijena narasla s početnih 257 milijuna na gotovo nevjerojatnu milijardu eura, trebao bi imati kapacitet od 52 tisuće mjesta i biti dovršen do kraja 2026. godine. Stadion je zamišljen kao kruna kompleksa za EXPO 2027., a Vučić je već samouvjereno najavio kako će se upravo na njemu 2028. godine igrati finale Europske lige, čime bi Srbija potvrdila svoj status u svijetu nogometa.
Međutim, čini se da Srbija neće biti jedini kandidat iz regije s takvim ambicijama. Dok traju pripremni radovi u Surčinu, i Kosovo kuje velike planove. Kao dio priprema za domaćinstvo Mediteranskih igara 2030. godine, Priština planira izgradnju vlastitog Nacionalnog stadiona. Iako je projekt sa cijenom od 250 milijuna eura znatno skromniji od srpskog, njegove ambicije nimalo ne zaostaju. Novi kosovski stadion trebao bi imati kapacitet od oko 30 tisuća mjesta i zadovoljavati sve najviše standarde UEFA-e, a planirani dovršetak gradnje je početak 2028. godine.
Ono što ovu priču pretvara u izravno regionalno nadmetanje jest činjenica da i Priština, odmah po završetku stadiona, namjerava podnijeti kandidaturu za domaćinstvo nekog europskog finala. To znači da bi se za organizaciju finala Europske ili Konferencijske lige 2028. ili 2029. godine mogli boriti i Beograd i Priština, što čitavoj situaciji daje posebnu političku težinu. Priča o sportskoj infrastrukturi tako je postala poligon za novu vrstu rivalstva, gdje se prestiž ne mjeri samo na terenu, već i u velebnim građevinskim projektima.
Ova utrka u izgradnji nije izolirani slučaj, već dio širih strategija. Srpski stadion dio je golemog kompleksa koji uključuje i šoping-centar te nogometnu akademiju. S druge strane, Kosovo je pokrenulo petogodišnji plan ulaganja u sportsku infrastrukturu koji obuhvaća obnovu i izgradnju čak 24 sportska objekta diljem zemlje, pripremajući se za najveći sportski događaj u svojoj povijesti. Dok se Srbija suočava s kritikama zbog netransparentnosti i goleme cijene svojeg projekta, Kosovo ga vidi kao priliku za međunarodnu afirmaciju. Jedno je sigurno, Balkan će u idućih nekoliko godina postati bogatiji za dva moderna stadiona, a borba za prestiž tek je započela.