O hrvatskom domoljublju u Beogradu može govoriti samo netko koga u Srbiji poštuju. Ivica Tucak najbolji je "veleposlanik" Hrvatske u Srbiji. Sportski pljesak beogradske publike nakon intoniranja hrvatske himne pljesak je i njegovu sportskom duhu. Novinarka vodećeg srpskog sportskog portala Sportal.rs u razgovoru s našim vaterpolo izbornikom rekla je "svi za vas kažu da ste gospodin" te je podsjetila kako je unatoč osvojenim olimpijskim, svjetskim i europskim medaljama rekao kako bi volio da ga igrači više pamte kao dobrog čovjeka.
Tucak je uzvratio kako medalje jesu mjerilo uspjeha, ali njemu je važna i ta "dimenzija čovjeka" i "vrijednosti života mnogo su važnije od sportskog uspjeha". Tucak opet oduševljava, ustrajno pokazujući da je veliki čovjek, gospodin, domoljub i sportaš. Vaterpolo kao sport, i njegovi hrvatski i srpski simboli kao što su Ivica Tucak i Dejan Savić, suprotnost su državno-političkim odnosima između dviju zemalja. Tucak je s epitetima govorio o svom prijatelju, srpskoj reprezentaciji i, prema njegovu mišljenju, godinama najboljem svjetskom vaterpolistu Dušanu Mandiću, a osobito je odjeknulo: "Dejan Savić za mene nije Srbin, niti sam ja za njega Hrvat, da ne upotrebljavam one teže izraze, koji se nažalost koriste. On je za mene gospodin sportaš, prijatelj, drug, ljudska gromada – ne samo u fizičkom smislu. Čovjek pun emocija, duha, inteligentan, načitan; s njim možeš proći 1500 tema i u svakoj uživati. Kome je to palo ružno, neka mu je, kome je lijepo – hvala Bogu. Sport treba spajati ljude."
Za bivšeg srpskoga, a sada izbornika Crne Gore, rekao je još: "Naravno da ću napraviti sve da ga pobijedim, kao i on mene, ali prijatelji ćemo ostati do kraja života." Velika je i njegova lekcija o patriotizmu, kako za domoljubne pozere tako i za one koji u bilo kakvom isticanju ljubavi prema Hrvatskoj vide bauk nacionalizma. Kad je počelo "kuhati" 90-ih, Tucak je bio igrač Crvene zvijezde. O tome je u Beogradu rekao: "Ja sam Hrvat, rođen u Šibeniku, i naravno da u tom sukobu nisam imao što razmišljati – vratio sam se svojoj kući, roditeljima i svojoj zemlji. Nikada ne osuđujući nikoga, bez ijedne ružne riječi. Ja imam jednu jedinu domovinu, to je Hrvatska. Volim je kao sebe. Ako je to nacionalizam, voljeti svoje, onda sam nacionalist, volim svoju Hrvatsku. Ali šovinist nisam, nikada nisam mrzio nikoga.". Njegovo domoljublje ne mjeri se mržnjom prema drugima, ono je nepatvoreno, nije patetično, raskalašeno i glumljeno, već iskreno. Niti je vaterpolo sport u kojem se domoljublje može unovčiti kao u nekim drugim sportovima. Voljeti svoje, poštovati tuđe, biti hrvatski domoljub koji poštuje druge, velika je i vrijedna ljudska poruka. Zato je i Mondo.rs komentirao: "Ivica Tucak svima očitao lekciju".
I to koincidira s izvješćima srpskih medija o "skandalu" u Švedskoj gdje su naši rukometaši tražili da se na turniru pušta "Ako ne znaš što je bilo" u Thompsonovoj izvedbi, što je Europska rukometna federacija zabranila. Novosti.rs pod egidom "Bruka i sramota!" pišu: "Ustaška posla! Hrvati zgrozili cijeli svijet na Europskom prvenstvu." Riječ je o antihrvatskoj propagandi i mrzilačkoj percepciji. Srbi percipiraju Thompsona kao provokaciju, ali budimo iskreni i njegova nesporna ratna pjesma, koliko god bila našim rukometašima motivacijski snažna, ne pridonosi sportskom ozračju. EHF mora i o tome voditi računa pa uvažavati i percepciju koja je pretjerana i pogrešna. Malmö je grad sa značajnom srpskom dijasporom koja tamo ima i srpsku pravoslavnu crkvu svetih Kirila i Metodija. I o tome je trebalo voditi računa.
Otvori KEKS Pay
