Frano Šušnjara 6. lipnja prošle godine postao je dopredsjednik Dinama, a potom i predsjednik NO-a Dinama. Ovaj 44-godišnji visokopozicionirani menadžer u automobilskoj industriji (generalni direktor Opela za jugoistočnu Europu) prije toga je bio jedan od 13 članova Izvršnog odbora, a u Dinamo je ušao prije dvije godine na listi "Dinamovo proljeće". Bio je jedan od onih koji su krajem 2023. čvrsto odlučili vratiti demokraciju u Dinamo, koji su krenuli u borbu protiv, u tom trenutku, nedodirljivih Barišića, Peras i Hanžela... Danas, s dvogodišnjim odmakom od te bitke u kojoj su im mnogi davali male šanse za pobjedu, u razgovoru za Večernji list analizira što je demokratizacija donijela klubu.
Početkom lipnja bit će godina dana otkad ste postali dopredsjednik pa predsjednik Nadzornog odbora Dinama. Što se u vašem životu promijenilo s tom novom, odgovornom funkcijom?
Sve se promijenilo s tim novim statutom, za koji su se navijači godinama zalagali i borili. Naša je borba dobila konačnu potvrdu. Osjećao sam se kao što ću se osjećati jednog dana kada mi djeca dobiju diplomu. Spoznaja da je taj statut donesen suštinska je promjena u zadnjih godinu dana.
Koliko ste zadovoljni odrađenim u tih devet mjeseci koliko ste na funkciji? Koja su okvirno vaša zaduženja u klubu?
Cijeli se život vodim načelom – sve što je dobro, može biti bolje. I volio bih da tako svi razmišljamo. Ovo je višegodišnji proces. Devet mjeseci samo je "teaser" onoga što klub tek treba postati. Pred nama su bitni identitetski, sportski, marketinški te infrastrukturni iskoraci koji će omogućiti našem klubu i članovima ponos pripadnosti plavoj boji. Vjerujemo u još ljepšu plavu budućnost.
Kakva je vaša suradnja sa Zvonimirom Bobanom?
Koristio bih riječi: identitetski jasna, transparentna i dinamična. Zvone prije svega nevjerojatno voli Dinamo. On se s njim budi i ide s njime spavati. Nevjerojatna je energija koju ima. Kad smo sami, u nekim promišljanima, zna mi istaknuti da je ovo što imamo pravi blagoslov. Sa Zvonom, mi proljećari smo se našli ponajprije na vrijednosnoj platformi onoga kakav Dinamo želimo te emociji koju zajedno gajimo prema našem klubu. Kada se nađete na takvim frekvencijama, onda nema ega ni individualiziranja. Prošli smo i rezultatsku krizu, pokazali smo otpor pritisku, ali i odgovornost prema ideji i procesu. Ne gledamo uvijek identično na sve stvari. I to je dobro. Čini nas to kompletnijim. Trčimo zajedno u istom smjeru jer je klub iznad svih nas i radimo što je najbolje za njega. To je temelj uspješne suradnje i povjerenja.
Kako funkcionirate s ostalim članovima uprave i sportskim sektorom?
S kolegama Manenicom, Puhalom i Dabcem funkcioniramo jako dobro. Prošli smo dosta toga zajedno, jednu tešku sezonu tranzicije gdje je trebalo istrpjeti kritiku zbog sportskog neuspjeha. To su profesionalci koji su u svakoj svojoj domeni došli s prethodnim iskustvom te samim time mogu pridonijeti rastu kluba. Oni su se dokazali, ali imaju stalnu potrebu da čine klub boljim, što je u skladu s onim što smo već naveli. Hvala im na suradnji i nevjerojatnoj količini sati i energije koje su utkali, sa svojim timovima i našom radnom zajednicom, u izgradnju Dinama.
A vi nadzornjaci, članovi Nadzornog odbora?
Volimo puno vremena provoditi zajedno, haha… U pravilu su sastanci navečer, nakon što nam završi radno vrijeme. To su ljudi koji su, kao i naši skupštinari, ušli s velikim strahopoštovanjem u cijeli projekt, stavili vlastite karijere na stol kako bi se u toj tranziciji što prije pohvatalo konce i usmjerilo klub u pravom smjeru. Nitko nije tu radi vlastite promocije, štoviše, ne volimo svjetla pozornice. Tu smo radi kluba, a ne švedskog stola u VIP salonu.
Od prvog ste dana bili dio grupe "Dinamovo proljeće". Jeste li sada, s odmakom od više od dvije godine, svjesni kakav ste pothvat napravili?
Koliko god da se nekada podsjetimo što je napravljeno, vjerujem da nismo svjesni. Dinamo je najveći klub u Hrvatskoj i imamo veliku odgovornost izgraditi ga kao primjer u svakom smislu: identitetskom, sportskom, institucionalnom i poslovnom. Previše je tu bilo suza, znoja i krvi naših prošlih generacija da bismo si dozvolili luksuz neuspjeha. Ušli smo u ovo svi sa srcem, stavili se na raspolaganje klubu u vjeri da ćemo uspjeti ispuniti obećanje koje smo dali našim članovima: stvaranje kluba kakav naši članovi priželjkuju. Nakon toga otići ćemo u miru, uzdignuta čela i vratiti se na tribine s kojih smo do sada bodrili naš klub.
Što biste naveli kao dobro napravljeno u klubu u posljednje dvije godine?
U svakoj organizaciji tranzicija uzima svoj danak dok se ne postave nove vrijednosti i procesi. U posljednje dvije godine napravilo se puno toga što pokazuje smjer izgradnje kluba. Da bih vam odgovorio na pitanje, navest ću nekoliko elemenata: toliko željeni demokratski statut, prvi pravi demokratski izbori, profesionalizacija uprave i sustav upravljanja, postavljanje jasnijih upravljačkih procesa i odgovornosti, potpuna rekonstrukcija momčadi koja je bila nužan preduvjet za eru novih uspjeha i dominacije, jasan identitetski smjer kluba kao institucije i na sportskom polju. Veliki pomaci napravljeni su i po pitanju infrastrukture u suradnji s Vladom i Gradom Zagrebom. S poslovne strane, povećanje komercijalnih prihoda koji su narasli s 11 milijuna eura do gotovo 20 milijuna eura, jačanje sponzorstava koji su također pomnožili s više nego dva puta, širenje asortimana na više od 250 artikala, novi web shop, povratak Dinamove revije, otvaranje dva nova fan shopa u Z‑Centru i City Centeru East te inovativni koncept igraonice D‑land. Dinamova je zaklada, otkad smo ušli u klub, u samo godinu dana provela četiri velike humanitarne akcije i podijeljeno je 622.000 eura donacija, kupljena 32 uređaja za neonatalni odjel bolnice Sv. Duh, održano pet koncerata… Jednostavno, vraćamo Dinamo zajednici. I za kraj, ono na što smo najponosniji: dizanje članstva. Dvije rekordne godine i buđenje ideje Dinama kao članskog kluba. Danas smo u ožujku i već smo na 52.000 članova, više nego 1982. Ili 2024. godine.
Kako to da ste pristali biti dio "Dinamova proljeća"? Tko vas je predložio?
Nakon skoro 15 godina provedenih u inozemstvu, moja obitelj i ja odlučili smo se vratiti u domovinu, u mirniji život, s ambicijom da i ovdje nešto stvaramo. Taj "projekt" mirnog života trajao je vrlo kratko. Par kolega sa sjeverne tribine, iz užih krugova Grupe (op.a. BBB), pristupili su mi s prijedlogom da sudjelujem u projektu 'Dinamova proljeća'. "Dovoljno si se šetao po svijetu, ajde se malo sad i ti oznoji." U takvim trenucima ne razmišljate, već krenete instantno na crtu bojišta. Dobili smo priliku vratiti Dinamo navijačima. Ne treba vam veća motivacija. Nema veće priče od Dinama. Krenuli su sastanci s proljećarima, ispisivanje i slaganje izbornog programa te dogovaranje i povratak naše legende Velimira Zajeca na mjesto nositelja liste proljećara. Zeko je iz svoje zaslužene mirovine došao i pomogao nama kako bi se ostvarili preduvjeti da novi statut i proces izgradnje kluba u moderni sportski kolektiv. Sa Zvonom Bobanom osobno sam bio cijelo vrijeme u kontaktu te je i on od tih početaka bio uz 'Dinamovo proljeće' i davao nam nedvosmislenu podršku. Drago mi je da smo uspjeli i u toj nakani, vratiti Zvonu tamo gdje pripada, u naš Dinamo, u hrvatski nogomet. Također, napomenuo bih i zasluge pokojnog Sanjina Španovića koji je također dao svoj veliki obol u prijašnjim inicijativama i u ovoj proljećarskoj. Sanjina sam poznavao godinama i veže nas niz gostovanja s Dinamom i reprezentacijom. Hvala mu za sve.
Dinamo je krajem ljeta dobio novi, demokratski statut. Kako ste se osjećali tog trenutka, pogotovo kad su se Zajec i Boban zagrlili sa suzama u očima?
To je bio jedan od prijelomnih i najbitnijih trenutaka cijele proljećarske priče. Puno emocija, ponosa, ali i poniznosti i zahvalnosti što ste dobili povjerenje biti protagonist takvog događaja. Puno je ljudi ugradilo svoj trud i izlaganje raznim rizicima u prethodnim pokretima koje je organizirala grupa, pa inicijative ZZD i DTSM. Tim ljudima također treba iskazati maksimalno poštovanje, oni su bili lučonoše i prokrčili su dio puta koji smo mi imali čast othodati do cilja.
Rođeni ste u Zagrebu, odrasli u Senju. Kako to da navijate za Dinamo?
Rođen sam u Zagrebu, otac je iz Sinja, majka iz Bosanske Posavine, a odrastao sam u Senju. Sve tri lokacije imaju svoj specifičan plavi puk. Senj je uvijek bio plavi grad. Dovoljno je bilo vidjeti samo organizaciju Plave noći u rujnu prošle godine. Dinamo nije samo zagrebački klub, već i svjetionik hrvatstva svima nama koji smo odrasli izvan Zagreba, a pogotovo Hrvatima u dijaspori.
Možete li se ukratko predstaviti i opisati svoj poslovni put?
Studirao sam u Zagrebu gdje sam intenzivnije odlazio na utakmice i gostovanja. Radim u autoindustriji 20 godina i mogu reći da je blagoslov baviti se aktivno s dvije najveće strasti. Karijera me vodila u Sloveniju, Pariz i Francusku, Poljsku, Kinu, Brazil, ponovno Pariz i Dubai. U Dubaiju smo nakon par tjedana rekli da je vrijeme za povratak kući. Prije dvije godine smo se vratili, zahvalni i obogaćeni iskustvom života u inozemstvu, a opet puni motiva i u najboljim godinama. I nismo požalili ni sekunde. Nekad treba upoznati drugu stranu da shvatite koliko je i kod nas "trava zelena". Povratak u domovinu bio je pun pogodak.
Uz obveze u Dinamu i Opelu, koliko vam ostaje vremena za privatne hobije?
Obitelj je na prvom mjestu, a dva dinamična posla ne ostavljaju puno vremena za ostale hobije. Ali uvijek se iskopa ponešto vremena i za pokoju dodatnu aktivnost.
Navodno govorite devet jezika? Onda možete razgovarati na materinskom jeziku s većinom Dinamovih igrača...
Imao sam sreću provesti dio života u desetak zemalja. A što se igrača tiče, nekad je i njima čudno, ali lijepo je dočekati ih na njihovu materinskom jeziku. Oni su dio naše Dinamove obitelji i želimo im svaki mogući uspjeh.
Kako ste zadovoljni ovosezonskim rezultatima i igrama momčadi?
Kada se slagala momčad, sa Zvonom smo komentirali kada će nam se dogoditi proklizavanje i kako ga prebroditi. Krize su dio svakog sportskog i poslovnog procesa. Smireno, bez panike, veslate dalje i radite. Rezultati će doći i došli su. Dobili smo sedam od devet derbija, i to dvaput na Poljudu, u Rijeci i dvaput u Osijeku, to se u Dinamovoj povijesti nije jako dugo dogodilo. I to sve s novom momčadi koja se kompletirala tek krajem srpnja. Naravno da može bolje i bit će bolje. Ali mislim da "ni to tak loše zasad".
Prilikom dolaska na funkciju komunicirali ste da nije primaran naslov već izgradnja zdravog kluba. Možete li to pojasniti?
Što vrijedi osvojiti prvenstvo ako to proslavi 150 ljudi? Klub nisu samo uspjesi, klub je poistovjećenost članova s njim. Dijeljenje dobra i zla, ne okretanje leđa kada ne ide. Klub je više od jedne utakmice i jednog prvenstva. Obećali smo sportske uspjehe, ali kudikamo važnije stvari: statut, članski klub, demokratske izbore, uključenost članova u procese, dostupnost putem članskih dana, prisutnost na Plavim noćima...
Pred Dinamom su izazovne infrastrukturne godine. Za početak, kada se očekuje preseljenje u Kranjčevićevu?
Plan je preseljenje tijekom ove godine. Proces je složen, ali sve strane rade intenzivno. Kranjčevićeva će biti naš privremeni dom, ali želimo da bude dostojan Dinama. Ako sve ostane u okvirima dogovorenog, preseljenje se očekuje u drugoj polovini godine.
Veliki su koraci napravljeni i po pitanju novog kampa. Kada bi se moglo početi graditi?
Projekt kampa jedan je od najvažnijih strateških projekata. Dokumentacija je u visokoj fazi pripreme, a suradnja s Gradom vrlo je dobra. Razgovori oko lokacije za kamp traju već neko vrijeme i blizu smo konačne odluke, cilj je jasan, izgraditi moderan kamp za generacije koje dolaze.
Završni čin infrastrukturne renesanse trebao bi biti novi Maksimir.
Sretni smo što će neki od najboljih svjetskih arhitektonskih ureda sudjelovati u natječaju i što će novi stadion u Maksimiru promijeniti vizuru grada jer to je Dinamo. Optimisti smo, ali i realisti. Projekt takve veličine zahtijeva vrijeme i koordinaciju. Najvažnije je da postoji politička volja i jasan plan. Ako sve faze budu išle bez zastoja, 2031. je realna godina. Maksimir mora biti stadion za iduće generacije.
Proračun Dinama za 2026. iznosi oko 80 milijuna eura. Hoće li biti problem ako se ne uđe u Ligu prvaka?
Liga prvaka donosi ogroman financijski impuls, ali klub ne smije ovisiti isključivo o tome. U posljednje dvije godine komercijalni prihodi znatno su narasli, štoviše udvostručili su se, sponzorski ugovori su jači, a brend Dinama je revitaliziran. Radimo na dugoročno održivom modelu. Liga prvaka je bonus, ali ne uvjet opstanka. Kada planiramo, planiramo uvijek na "centriran" način, a to je Europska liga. Ali, Liga prvaka je cilj.
Koji su najvažniji ciljevi sadašnje vrhuške kluba?
Najvažniji cilj: želimo nastaviti jačati odnos s članovima – bez njih Dinamo ne postoji. Tri sljedeća ključna cilja su institucionalna stabilnost, sportska izvrsnost i infrastrukturni razvoj.
I za kraj – vaša poruka navijačima.
Hvala vam na strpljenju, na podršci i kritici kad je bila potrebna. Dinamo je naš klub, od svih nas. Mi smo samo privremeni čuvari, vaši predstavnici. Sve što radimo, radimo s jednom misijom, da Dinamo bude ponos Zagreba i Hrvatske, klub koji će ostaviti trag generacijama. Ostanite uz klub, budite glasni, zahtjevni i ponosni. Pred nama je lijepa plava budućnost.
Otvori KEKS Pay
Bolje bi bilo da vratite grb kluba. Kakvo je ovo izblijedjelo i isprano čudo pored kojeg se ponosno šepuriš? Možda grb za daltoniste? Gdje su crveno-bijeli kvadratići i kakav je to identitet bez njih?