Proslavljena srpska tekvondoašica Tijana Bogdanović nedavno je zamijenila borilišta i naporne treninge za opuštanje na Jadranskoj obali. Svoj rođendan odlučila je proslaviti u slikovitoj Opatiji, a trenutke uživanja podijelila je i sa svojim pratiteljima na društvenim mrežama. Fotografije s odmora otkrile su vedru i nasmijanu stranu sportašice koja je navikla na pritisak najvećih svjetskih natjecanja. U njezinom životu sport i privatnost često se isprepliću, pa tako njezino srce pripada još jednom vrhunskom sportašu, srpskom vaterpolskom reprezentativcu Marku Raduloviću. Ovaj bijeg na Kvarner bio je savršena prilika za punjenje baterija prije novih izazova.
Njezin put do zvijezda započeo je nevjerojatno rano, u rodnom Kruševcu. Imala je samo četiri godine kada ju je otac, Bratislav Bogdanović, inače potpukovnik Vojske Srbije, prvi put odveo na trening tekvondoa. Njegova namjera bila je jednostavna - kao vojnik koji cijeni borilačke vještine, želio je da njegova kći nauči kako se obraniti. Očeva želja prerasla je u njezinu životnu strast. Dok je otac bio njezin najveći kritičar, ali i najčvršći oslonac, majka je pružala nježniju stranu roditeljske podrške. Uz stariju sestru, odrastala je u okruženju koje je poticalo disciplinu, rad i sportski duh.
Nakon što je postala trostruka uzastopna prvakinja Balkana te juniorska prvakinja Europe i svijeta, na veliku scenu stupila je s nevjerojatnom lakoćom. Prekretnica karijere dogodila se na Olimpijskim igrama u Rio de Janeiru 2016. godine. Sa samo 18 godina, bila je najmlađa natjecateljica u tekvondou, a kući se vratila sa srebrnom medaljom oko vrata, što i danas opisuje kao najbolji trenutak u životu. Taj uspjeh donio joj je golemu popularnost za koju, kako sama priznaje, tada nije bila spremna. Žrtva je bila velika - neredovito pohađanje škole i propuštanje druženja s prijateljima bili su cijena uspjeha. No, kako ističe, sve je bilo lakše uz pravi tim ljudi oko sebe.
Upravo je timska sinergija ono što Tijana ističe kao ključ osvajanja medalja. Iza njezinih pojedinačnih pobjeda stoji cijela vojska stručnjaka i voljenih osoba. Taj tim čine njezina obitelj, psiholog, kondicijski trener, nutricionist, sparing partneri te, naravno, njezin osobni i reprezentativni trener Dragan Jović, pod čijim vodstvom trenira u klubu TK Galeb. Veliku inspiraciju pronašla je i u srpskoj ikoni tekvondoa, Milici Mandić, s kojom je dijelila dvoranu i trenera.
Pet godina nakon Rija, na Olimpijskim igrama u Tokiju, Tijana se suočila s potpuno drukčijim okolnostima. Zbog pandemije, natjecanje je održano bez publike, što je stvorilo atmosferu nalik onoj na nekom lokalnom turniru. Ipak, za nju je to bila olakotna okolnost. U tim tihim uvjetima, uspjela je osvojiti brončanu medalju, čime je postala jedina sportašica iz Srbije u pojedinačnim sportovima koja je osvojila odličja na dvjema uzastopnim Olimpijskim igrama.
Paralelno sa sportskom karijerom, Tijana nikada nije zanemarila važnost obrazovanja. Svjesna da sportska karijera ne traje vječno, posvetila se studiju psihologije na Sveučilištu Singidunum u Beogradu. Njezin interes za psihologiju nije slučajan - mentalna priprema ključan je dio njezinog sporta, a znanje koje stječe na fakultetu planira primijeniti i u budućoj karijeri nakon što jednog dana završi s natjecanjima.
Kao jedna od najprepoznatljivijih sportašica u regiji, Tijana Bogdanović svjesna je svoje uloge uzora mlađim generacijama. Tu odgovornost shvaća vrlo ozbiljno, posebno na društvenim mrežama gdje je u kontaktu s obožavateljima diljem svijeta. Kroz sve uspone i padove, Tijana se vodi jednostavnom, ali moćnom filozofijom. Njezin moto glasi: "Uvijek postavi cilj visoko i daj sve od sebe. Ako to možeš sanjati, možeš to i učiniti." Ta misao vodilja pomogla joj je da prebrodi najteže trenutke i ostvari snove koji su se nekad činili nedostižnima. Iako je već ostvarila gotovo sve, jedan cilj i dalje ostaje - zlatna olimpijska medalja.
Otvori KEKS Pay
Dnevna doza