Nogometni klub Jaska Vinogradar promovirao je raskošnu monografiju „Stoljeće Jastrebova – 100 godina Nogometnog kluba Jaska (1925. – 2025.) autora Tomislava Tadića i Nine Škrabea. Predstavljanju knjige o najstarijem i najbrojnijem sportskom klubu grada Jastrebarskog i jaskanskog kraja nazočili su brojni bivši i sadašnji igrači, treneri i dužnosnici te navijači modro-bijelih s Centrale. NK Jaska Vinogradar natječe se u 4. HNL Središte.
Na predstavljanju monografije njezin autor Nino Škrabe istaknuo je važnost NK Jaske za društveni, kulturni i sportski život grada Jaske u proteklih 100 godina te pozvao sve prisutne da pomognu klubu kako bi opstao i napredovao. Zamolio je da se klubu vrati kafić na Centrali, od čije bi najamnine i zarade Jaska mogla lakše otplaćivati svoje brojne troškove. Pozvao je također da vlast i oporba okupe predstavnike svih tvrtki koje posluju u Jastrebarskom i okolici te da ih potaknu na sponzorsku pomoć stogodišnjem simbolu, brendu i imidžu grada.
- Ne treba zaboraviti na činjenicu da u klubu svakodnevno trenira i natječe se 15 momčadi s oko 300 registriranih nogometaša, uglavnom djece i mladih – napomenuo je Škrabe.
A tko je bio najveći nogometaš jaskanskog kraja? Bio je to bez sumnje Marijan Bradvić (1948.-2019.). U arhivi Večernjeg lista, u broju od 17. svibnja 1978., na sportskim stranicama pronaći ćete izvješće utakmice iz Atene pod naslovom „Amateri prvaci Europe”. U tekstu među ostalim stoji: „Amaterska reprezentacija Jugoslavije postala je europski prvak. U finalu završnog turnira u Ateni svladala je domaćina Grčku s 2:1 u produžecima”. Nabrojani su i nogometaši koji su pod vodstvom slavnoga Otta Barića, tada trenera vinkovačkog Dinama, dohvatili ovu vrijednu titulu: Maršalek, Gudunić, Jovin, Breber, Starovlah, Vujadinović, Kojović, Bradvić, Zrilić, Kurčubić, Grnčarov (Nenezić).
Kapetan te momčadi bio je Jaskanac Marijan Bradvić, u to vrijeme zvijezda moćnoga drugoligaša bihaćkog Jedinstva, vječiti ljubimac publike gdje god je istrčao, i prije i poslije Bihaća; u svojoj Jaski, u Rijeci (Orijent), u Mariboru, Križevcima, Torontu. Naravno i u Zagrebu.
Još jedan pogled u Večernjakovu arhivu, u broj od 29. lipnja 1978. godine. Tamo je pisalo:
„Nekadašnji igrač Dinama Marijan Bradvić najbolja je desna spojka Druge lige zapad u sezoni 1977./1978. U dresu bihaćkog Jedinstva odigrao je na tom mjestu 29 utakmica, skupio zbroj ocjena 211.5 i postigao vrlo dobar prosjek od 6.82.” Nije, stoga, nimalo neobično da su ga krajišnici Bosanske krajine obožavali, i čak tri puta proglašavali ga najboljim sportašem Bihaća.
Zadržimo se još malo na 1975. godini i na možda najsvijetlijem trenutku Marine karijere. U srpnju te godine, Marijan je „skoknuvši” iz Bihaća preko Bare, u Kanadu, u dresu Toronto Croatije makar na 90 minuta nadmašio najvećega svih vremena, slavnoga Pelea. Bradvićeva momčad na svom je stadionu Varsity u Torontu pred 21.573 navijača nadigrala Peleov Cosmos 3:0, a naš Jaskanac letio je toga dana travnjakom, grabežljiv poput jastreba iz svoga zavičaja, da je zadivio i velikog Pelea.
I još jedna crtica iz Marine prebogate faktografije. Na Dinamovoj ljetnoj turneji u Španjolskoj, u kolovozu 1970. godine, Marijan je zaigrao protiv - Real Madrida. U toj utakmici odigranoj u Malagi pred 30 tisuća gledatelja Dinamo je bio poražen 2:4, ali je unatoč porazu ostavio dobar dojam. Večernjakov izvjestitelj iz Malage ocjenu 8 dodijelio je gorostasnom Miljkoviću, zatim Vabecu 7.5, a sedmice Ramljaku, Gucmirtlu, Ražiću, Rori i – Bradviću.
Marijan Bradvić sportska je legenda jaskanskog kraja. Bio je dobričina, blag i topao čovjek, vječito nasmiješen i veseo. Popularan i omiljen. Kao nogometaš plemenitaš, lepršav vezist koji je znao i mogao sve; silovito zapucati, pretrčati suparnika, ali i istrčati maraton, podvaliti i namjestiti. Bio je brkat i karizmatičan, toliko poznat i slavan da je zavrijedio najveću počast koju klub može ukazati svome velikanu: njegovi Jaskanci nazvali su stadion po Marijanu Bradviću Mari.
Otvori KEKS Pay
Haha ne znamo. To je nebitno