Ugledni pravnik, bivši disciplinski sudac HNS-a, veliki dinamovac i cibonaš kojeg poštuju i navijači najžešćih rivala - tako bismo u najkraćim crtama predstavili Sašu Pavličića Bekića koji je s Acom Petrovićem pokrenuo inicijativu "Mi smo Cibona" s ciljem spašavanja financijski propalog zagrebačkog kluba i nekadašnjeg prvaka Europe. U samo tri dana prikupili su gotovo tri milijuna kuna. Što će se dogoditi ako ne uspiju i kako je Cibona došla na rub propasti, Pavličić Bekić tumači u velikom razgovoru za Večernji tv. Novinarki Dei Redžić govorio je i o svojoj ljubavi prema Dinamu i Ciboni, kao i gorućim problemima hrvatskog sporta te objasnio zašto ga kao zakletog dinamovca vole ljudi u Hajduku i Rijeci, iako je na njihovu štetu donosio neke od najtežih odluka dok je bio na mjestu disciplinskog predsjednika HNS-a.
"Najteža odluka koju sam donio uopće nema veze s navijačima, već s kaznom dužnosniku Saveza, a koji mi je bio direktno nadređen. Kaznio sam Alojzija Šuprahu zbog napada na predsjednika Hajduka Marina Brbića najtežom financijskom kaznom u povijesti hrvatskog nogometa. Podsjetimo, Šupraha je u alkoholiziranom stanju udario dužnosnika Hajduka koji je slavio titulu u Kupu svojih juniora. Šupraha mi nikada kasnije nije pristupio ni komentirao odluku. Dinamovac sam, ali sam i hladni profesionalac kad prijava dođe na stol. Ponosan sam što su u momentu kad su me micali iz Saveza iza mene stali Rijeka i Hajduk. Svima je u sjećanju najviše ostala odluka o kazni Soudaniju kojeg sam kaznio utakmicom suspenzije uoči derbija s Hajdukom. Sudac na terenu premišljao se hoće li mu zbog udaranja protivničkog igrača dati žuti ili crveni karton, a ja sam nakon utakmice od njega tražio pojašnjenje. Nemam pravo mijenjati odluku suca, ali imao sam pravo naknadno suspendirati igrača i to sam napravio. Više nisam bio u HNS-u, ali Soudani mi ne zamjera i svake godine čestita mojoj kćeri rođendan, ostali smo u sjajnim odnosima. Moja ljubav prema Dinamu se očitovala baš u tome, želim da klub bude prvak svake godine ali na pošten način. Smeta me što svi govore o Lokomotivi kao o Dinamovoj filijali, a nitko nije prigovarao na to kad je klub ulazio u prvu ligu. Ako je netko kriv za Lokomotivu, onda su to oni koji se nisu bunili. Počelo se prigovarati četiri godine kasnije"
Ali gdje je tu HNS, koja je njihova uloga? I vas su smijenili nakon odluke za Soudanija, kako kažu, sve po pravilima.
"Najveća sankcija bila je to što vlastita kćer nije htjela razgovarati sa mnom, velika je dinamovka"
S vama ide i na svaku utakmicu Cibone?
"Da, i tako već deset godina. To je jedan od razloga koji me doveo do akcije za spas kluba".
Koji je najluđi košarkaški teren na kojem ste radili kao disciplinski sudac?
"Partizanov. Imao sam slučaj kada sam im zatvorio tribinu, a iz kluba su me molili da zatvorim cijelu dvoranu jer ni oni ne znaju kako da smjeste tri frakcije svojih navijača, a da ne dođe do incidenata"
Kako je propala Cibona?
"Kada je klub prošle godine potonuo na dno, tada smo zaključili da je bilo dosta i pokrenuli smo prve korake naše akcije jer želimo pokušati spasiti ono što su upropastili bivši članovi uprava. Podsjetit ću da je 2014. godine Cibona poklonila Crvenoj Zvezdi ulazak u Euroligu nakon osvajanja ABA lige i to je bio moment koji je pogoršao stanje. Zvezda je igrala u Europi, a Cibona je nestala s mape. Trebalo bi pitati ljude koji su tada bili u klubu koji je razlog za to"
Sportski razlog teško je pronaći, postoji li financijski motiv?
"Nema sportskog motiva za to, ali nema ni financijskog. Da je Cibona tada bila u predstečaju i krpala dubioze, još bih i razumio, shvatio bih da se radi o saniranju dugova. Ali Cibona za taj potez nije dobila novac, napominjem - Cibona ga nije dobila. Klub nije imao korist od toga. Treba pitati tadašnje čelnike, a jedan od njih bio je i pokojni gradonačelnik Milan Bandić, on bi jako dobro znao odgovoriti na to pitanje"
Pad kluba počeo je nakon sukoba bivšeg čelnika Bože Miličevića i Milana Bandića?
"Ne bih rekao da se nisu slagali, rekao bih da je to bila ucjena Milana Bandića koji je zahtijevao svoje ljude u klubu, uzeo je Ciboni glavnog sponzora VIP i preusmjerio milijun eura u Snježnu kraljicu. Treba kazati i da mi već 26 godina nemamo svoju dvoranu, a od 2010/11. izgubili smo u ime kredita koji je preuzeo Bandićev grad, 48 poslovnih prostora u sklopu dvorane. Danas Cibona više nema ništa, od 12 igrača u klubu su ostala su dvojica, svi drugi su otišli besplatno. Danas smo već 66. dan u blokadi i to je tragedija. Najveći problem je što i danas ne znamo točan dug. Možemo skupiti pet milijuna eura, ali nemamo nikakav podatak, nemamo izvješće revizije, od rujna prošle godine do danas nemamo nikakvu reviziju. Zato ne znamo hoćemo li uspjeti, ali da nema ove akcije, klub sigurno propada, to sigurno znamo"
Kako treba ustrojiti Cibonu ako bude spašena?
"Cibona je udruga građana. Vratit ćemo se sada na priču udruge 'Dinamo to smo mi', koja je tražila samo da se poštuje zakon. Mi pravnici 15 godina objašnjavamo da Zakon o udrugama propisuje jedan član jedan glas i možemo pričati je li to dobro ili nije, ali zakon je takav. Željeli bismo ustrojiti Skupštinu Cibone prema modelu jedan član jedan glas, ali jasno je da oni koji su uplatili jednu kunu ne mogu imati jednaku snagu kao oni koji su uplatili desetke tisuća eura. Želimo ići u smjeru profesionalnog kluba za koji građani Zagreba više neće morati izdvajati svoj novac. Osobno mi je to teško prihvatiti, jer smatram da je Cibona dio ovog grada. U Europi smo poznati po Ciboni i Dinamu, Zagreb svi znaju po tome, a ne po kazalištu i katedrali, jer iako su lijepi ti objekti, ima i ljepših u svijetu. Sada za Cibonu uplaćuju novac samo oni koji to žele. Kad smo krenuli u akciju, shvatio sam da Cibona ima ustroj koji nisam nigdje vidio na svijetu. Članovi Skupštine, njih točno petorica, nisu odgovarali nikome, Nadzori odbor nije postojao, godinama smo na to upozoravali ali nisu nam dali na važnosti. Nadzorni odbor je postavljen u klub samo jer smo mi bili godinama glasni. Nemoguća je situacija da imate udrugu građana koju financiraju porezni obveznici.
Očekujete li pomoć bivših igrača Cibone koji su još aktivni?
"Naravno da očekujemo pomoć košarkaša koji su iz Cibone napravili transfere u NBA, očekujemo da oni sada pomognu svom klubu. Kako će oni postupiti, ne mogu znati niti potezati ljude za rukav. Znamo da je akcija potegnula do Amerike, a igrači znaju da je stanje u klubu neodrživo. Ako netko ne želi uplatiti, nemam problem s tim"
Cibona je dala čak osam izbornika...
"Osim Mirka Novosela, svi oni su stvorili ime u Ciboni, od Dražena Anzulovića koji se odrekao duga od 200 tisuća eura i donirao, potom Neven Spahija, Aco Petrović koji je odmah uplatio 55 tisuća eura...Otkako sam ušao u ovu akciju, dobio sam toliko poruka podrške od klubova iz Srbije, preko Borca i Mege do Partizana. Ako se sjećate, Partizan je objavio na Facebooku dirljiv post nakon zagrebačkog potresa, to se ne može zaboraviti. Cibona je i dalje mezimica svojih protivnika, kad dođemo u Beograd to je košarkaški praznik. Iskreno ne znam ni kako bi Zadar bez svoje Cibone, bez obzira što nas vrijeđaju na utakmicama, oni nas ipak vole. To nije uvlačenje navijačima Zadra. Dobili smo niz uplata po jednu kunu iz Zadra, Splita i Beograda, uplaćuju nam i u svrhu doznake upisuju dabogda propali. Uplaćuju nam jednu kunu i pišu dabogda propali. Zahvaljujem im za svaku kunu od srca, to su prave navijačke fore i hvala im iskreno na tome. Dali su nam kunu, a neki koji imaju milijune, nema ih nigdje. Ne čujem da NBA zvijezde koje su otišle tamo iz Cibone govore ovih dana nešto o problemu svog kluba. Taj klub svaki čas može otići u stečaj, a onaj tko voli svoj klub, razumjet će to što to znači"
Osjećate li podršku običnih ljudi i navijača Cibone, ima li ih?
"Moram imenovati jednog momka, konobar je na Britancu. Znam u kakvoj je financijskoj situaciji, ima obitelj i djecu. Kada sam vidio da je na našem računu njegova pozamašna uplata, skoro sam se rasplakao. Znam da ne živi lako i zaista me to slomilo, oči su mi bile pune suza. Nemam što drugo reći"
Znači bivši igrači koji su košarkaški imali ili imaju dobre karijere i zaradili vani neke novce bi u ime toga što su igrali u tom klubu trebali oprostiti dugove ili uplatiti pozamašna sredstva na nekakav kao spasiteljski račun? Zašto? Pa ti igrači su igrački puno dali klubu, a niti jedan nije otišao iz kluba (barem oni prije ovog sada raspašoja) bez plaćene odštete. Znači radnici koji su nekada radili u npr. DTR-u su trebali svojim novcem spašavati poduzeće u kojemu su nekada radili i mnogi stekli mirovinu, a neki drugi su tu firmu upropastili? Što je ovo? Socijalističko-populistička umotvorina? Hvatanje para na nekakav kvazi-sentiment?