Od totalno zapostavljenog, zanemarenog, pa čak i zaboravljenog djelića talijanskog velikana Lazija, sve do nezaustavljivog i nezamjenjivog junaka u samo dva mjeseca. Priča hrvatskog veznjaka Tome Bašića, koji je jučer proslavio 29. rođendan, predstavlja jednu od uistinu najnevjerojatnijih promjena statusa igrača u klubu u povijesti talijanske Serie A.
Do 29. rujna ove godine Bašić je na nastup u redovima rimskog kluba čekao čak 665 dana. Unutar tog perioda bila je i jedna kratka, šestomjesečna posudba u Salernitani, no čak i kad taj period izbacimo iz igre, Zagrepčanin nije dobio priliku zaigrati za svoj klub više od godinu dana. Čak se za početak ove sezone nije našao ni na popisu registriranih igrača Lazija za Serie A, no nezgodna klupska situacija s ozljedama i suspenzijama mu je otvorila vrata.
Za utakmicu protiv Genoe tog 29. rujna trener Maurizio Sarri nije mogao računati na čak pet veznjaka (Rovella, Vecino i Dele-Bashiru su bili ozlijeđeni, a Guendouzi i Belahyane suspendirani), i to je natjeralo stratega na davanje prilike Bašiću od prve minute. Toma je svoju, pomalo i neočekivanu priliku ugrabio fantastično, od tada je bio starter u osam nizanih utakmica, te uz sjajne igre dodao pogodak i dvije asistencije. Bez Bašića je Lazio u prve četiri utakmice upisao tri poraza i jedan remi, a s njim u početnoj postavi u osam utakmica upisao četiri pobjede, tri remija i tek jedan poraz. Trener Sarri, a i cjelokupna talijanska nogometna javnost, puni su riječi hvale za Hrvata koji je doživio pravu renesansu, a mi smo o cijeloj situaciji porazgovarali s Bašićevim agentom, bivšim albanskim reprezentativcem i bivšim igračem Hajduka, Adrianom Aliajem.
Za početak, koliko dugo znate Bašića i koliko je blizak vaš odnos?
- Sada ga već devet godina vodim kao agent, od vremena kad je igrao u Hajduku. To je bilo, davno, prošlo je dosta vremena od toga. Ušli smo u tu priču kad je došao u Hajduk, tada je bio početak naše suradnje. Sjećam se naših početaka. On je bio jako dobro dijete koje dolazi iz jako dobre obitelji. Na početku sam imao više sastanaka s njegovim ocem, i sve je od početka bilo, što bi se reklo, na nivou. Toma je uvijek bio razigran, pozitivan i s dobrom energijom, i u svlačionici i van nje. Jako se voli šaliti i baš je pozitivac. Jako je zdrav u glavi, neopterećen svim tim glupostima koje postoje danas u svijetu.
Prije nego što se dotaknemo ovog sjajnog posljednjeg perioda, kako je Toma stigao u Lazio i kako se nosio s ovim dugim periodom u kojem nije igrao?
- Moramo se malo vratiti unatrag i moram vam reći neke važne stvari. Prvo smo ga prodali iz Hajduka u Bordeaux, koji je tada bio jako dobar, kao trener ga je vodio Gustavo Poyet. Bila je to jedna odlična stepenica između za njega, ciljali smo jedan korak između u kojem će se on razvijati. Odradio je tri godine u Bordeauxu i onda je otišao za gotovo 10 milijuna eura u Lazio. U igri su tada bili i Benfica i Napoli, ali smo se odlučili za Lazio zato što je Sarri htio takav profil igrača. Prva godina je bila odlična, moram to priznati, uspio se nametnuti Sarriju, ući u prvih jedanaest. Čak je iz prve postave izbacio Luisa Alberta koji je tada bio zvijezda momčadi. Nakon toga dolazi taj jedan pad koji je po meni više bio na psihološkoj bazi, nekakav 'blackout' u njegovoj karijeri. Uspjeli smo tada odraditi posudbu u Salernitanu, gdje je on igrao jako dobro, a onda je došla ta prošla sezona koja je bila najzahtjevnija - rekao je Aliaj, pa nastavio o toj prošloj sezoni:
- Moram priznati da sam bio jako razočaran odnosom tadašnjeg trenera Marca Baronija prema Tomi. Po meni Baroni uopće nije bio razina Lazija. Toma u toj sezoni nije igrao ni minute, a nije bilo nikakvog razloga da on ne zadovoljava neke kriterije. On je cijelo vrijeme trenirao, radio i šutio, nije radio nikakve probleme. Kad bih išao kod njega kući u Rim, njegova kuća ima više aparata za treninge i raznih utega od valjda bilo kojeg igrača, pa sam se našalio s njim i rekao mu da je više para potrošio na sve te sprave nego na auto. Bez obzira na situaciju, držao je sebe u fokusu i nastavio maksimalno raditi.
Kako doživljavate ovu njegovu priču povratka među važne karike Lazija?
- Taj 'comeback' je nevjerojatan. Italija je moje tržište, imam tu puno igrača i dugo pratim zbivanja. Ljudi me zovu i kažu mi "Adrian, ovo je nevjerojatno". To što je on uspio, na ovakav način, takav povratak u Italiji, u Serie A nikad nije viđen. Baš sam ponosan na njega. Splet okolnosti ga je doveo do te prilike, a on je odgovorio na najbolji mogući način. Toma je igrač koji ima nevjerojatne fizičke predispozicije i kvalitete. Ima tu svoju visinu i još je uz to pravi sportaš. A baš to održavanje svojeg tijela i fizičke spreme ga je dovelo do te situacije da se doslovno ni iz čega mogao odmah vratiti ovom ritmu Serie A. Skrenuo je pažnju na sebe, sada je oko njega sjajna pozitiva. Svi novinari i analitičari oko Serie A sada o njemu govore najljepšim mogućim riječima. Ma to je nešto nevjerojatno.
Teško je povjerovati da je Toma odjednom sad "magično" naučio igrati nogomet za ovu razinu. Uzevši to u obzir, priznaju li u Laziju imalo svoju pogrešku što su ga toliko dugo držali sa strane?
- Znam što se iznutra događa, i odgovorno tvrdim da su u klubu nekoliko puta priznali svoju pogrešku. Sarri je sam rekao da su svi u klubu odgovorni za to da je Toma toliko dugo bio izvan svega. Nema većeg priznanja kad tako jedan veliki trener to kaže i prizna pogrešku. Bila je nepravda prema Tomi, i drago mi je da su u klubu to priznali. Ne mogu reći da ljudi u klubu nisu vjerovali u njega, oni su vjerovali u njega, ali znate kako je to u nogometu. Neki treneri jednostavno preferiraju jedno, a neki drugo. Moram napomenuti i da je talijanska liga po mentalitetu jako specifična. Nije to kao u Njemačkoj, Nizozemskoj ili Belgiji da dobivaš prilike onoliko koliko radiš i daješ na treninzima. U Italiji su tu malo igrice uključene, takvi su Talijani kao nacija, pa se to prenese i u sport. Sada Sarri govori da je Toma nezamjenjiv, da radi razliku i da bez njega ne može stvoriti ekipu u ovom trenutku.
Vidi se i razlika po rezultatima Lazija, kad usporedimo rezultate kluba s Tomom na terenu i bez njega.
- Tako je. Baš sam mu nedavno kroz šalu rekao: "Toma, čovječe, nijedan igrač Serie A nema skor kojeg ti imaš". U osam utakmica ima samo jednu izgubljenu, i to protiv Intera što se i očekivalo. Ovo drugo je sve pozitiva. I stalno je uključen u velike trenutke, ne samo s golovima i asistencijama, nego počinje i važne akcije za golove. Nije da on samo igra, on radi razliku na terenu. Usuđujem se reći da Toma Bašić u ovom trenutku igra na razini za reprezentaciju. Hrvatska danas nema profil igrača kao što je Toma Bašić. Nema takvog ljevaka koji ima 189 centimetara visine, sjajan skok, dugu loptu i odličan udarac iz daljine. Profil Tome Bašića Hrvatska danas, u ovom trenutku, nema.
Budući da je prije godinu dana direktor Lazija Claudio Lotito javno prozvao Bašića za jedan intervju koji je dao hrvatskim medijima, u kojem je objašnjavao zašto je propao njegov povratak u Hajduk, smatrate li da je ta situacija u bilo kojoj mjeri negativno utjecala na Bašićev status u Laziju?
- Definitivno ne. Treneri u Italiji imaju ogroman utjecaj i ovlasti. Treneri kao što su Conte, Sarri ili Allegri imaju ogroman autoritet i nitko se njima ne usudi miješati u posao. Neigranje Tome je bila strogo sportska odluka, najviše Baronija koji nije prepoznao da je Toma odigrao odlično na posudbi u Salernitani. Već na prvom danu priprema Baroni ga je isključio bez da ga je i pogledao kako treba, to mi je bilo neshvatljivo. Tu sam se čak bio i naljutio, imao sam neke teške razgovore s direktorom Lazija i još nekim ljudima iz kluba, ali oni nisu htjeli ulaziti u trenerov posao, jer je on taj koji odlučuje. Ja tu, vezano uz Tomu, najviše krivim Baronija. On je danas trener u Torinu, koji je, evo, neki dan, izgubio kući 5:1 od Coma.
VEZANI ČLANCI:
Kad se nakon svih tih ozljeda i suspenzija saznalo da će Toma konačno biti u konkurenciji za utakmicu protiv Genoe, kakva je bila njegova reakcija?
- Klub ga nije registrirao na ljeto za listu igrača za prvenstvo, ali su ljudi iz kluba mene zvali, i Sarri je zvao Tomu na razgovor. Tada mu je rekao: "Toma, molim te, budi spreman jer te mogu u bilo kojem trenutku uključiti i vratiti te na listu. Zadovoljan sam kako treniraš i radiš". Znam da mu je to osobno rekao. I eto, gle čuda, nakon dva mjeseca su došle sve te ozljede i suspenzije i Sarri ga je vratio na listu. Sjećam se par dana prije te utakmice, bila je to srijeda ili četvrtak, kad mi je Toma rekao da radi na uigravanju i da će možda zaigrati protiv Genoe. Kad smo shvatili da će zaigrati, svi smo bili u šoku, ali onda sam mu rekao: "Toma, nemaš što za izgubiti. Igraj opušteno, kvalitetu imaš, a gore od onoga u čemu si bio ne može. Zato se opusti i igraj bez pritiska". I to je nosio sa sobom u svakoj sljedećoj utakmici, samo je fizički dignuo sebi ritam.
Ova priča može poslužiti i kao odlična motivacija za svakog profesionalnog sportaša, da će prilika doći ako šutiš, radiš i normalno se ponašaš, zar ne?
- Baš tako. Ne bih o imenima i prezimenima, ali znam puno menadžera i roditelja koji tu priču ne vode dobro, koji napuhavaju, izmišljaju i rade probleme talentiranim igračima, a ovo je jedna potpuno zdrava sportska priča. Treba dobro vođenje da bi čovjek bio prizemljen, poslušan i stabilan. I predsjednici poput Trumpa imaju svoje savjetnike. U svemu što radiš na visokoj razini je potrebno imati nekoga tko te savjetuje, pa tako i u sportu. Toma je bio svjestan onoga što ima, i radio je na tome. Toma je najbolji dokaz da jedan profesionalan, miran i opušten pristup bez ikakvih tenzija može dovesti do lijepih stvari. Bitno je biti profesionalac i kad ne igraš, čak i kad primijetiš da se nepravda nanosi prema tebi. Sve ovo je zaslužio i baš sam sretan zbog njega. Sve mu se sada vraća, sve to što je radio, šutio i bio strpljiv. Donedavno sam po pitanju njega imao zatvoren 'mercato', a sad mi je otvoreno tržište. Svi zivkaju i interesiraju se. Što će budućnost donijeti, ne znam, ali ovakav povratak je nešto zaista neviđeno - zaključio je Aliaj.
Otvori KEKS Pay
