John Mary, nigerijski nogometaš koji trenutačno igra za novosadsku Vojvodinu, ispričao je u intervju za srpski MozzartSport o najstresnijem danu u životu. Kao dječak živio je u mjestu Kaduni.
- Roditelji su me poslali u dućan i na putu do njega video sam skupinu vojnika kako oštre noževe, bili su zakrivljeni pri vrhu, poput onih perzijskih. Mislio sam da se spremaju na kolinje, ali oštrili su ih iz drugih razloga. Prepoznao sam neke od njih, jer sam igrao nogomet s njihovim sinovima. Svi dućani bili su zatvoreni, izašao sam na glavnu cestu i vidio ljude koji bježe u automobilima. Otišao sam kući i rekao ocu: "Nećemo jesti ništa večeras izgleda da je sve zatvoreno."
Moj otac je imao jake političke veze, nazvao je neke prijatelje i brzo saznao što se sprema. U međuvremenu je pao mrak i više se nismo mogli evakuirati. Živjeli smo u kompleksu od četiri vile i prvo smo čuli vrištanje u jednoj susjednoj vili i vidjeli smo da su je zapalili s ljudima zatvorenim unutra. One koji su uspjeli izaći iz vile, uhvatili su i pogubili, mi smo sve to gledali kroz prozor. Znali smo da je sljedeća naša, čuli smo ih ubrzo na vratima kako viču i pozivaju na smrt. Ne samo muškarci već i njihove žene, obitelji koje smo poznavali i do jučer pozdravljali na ulici. Sljedeća scena – moje dvije sestre, otac, majka u naručju s bebom i ja klečimo ispred kuće, spremni da budemo pogubljeni.
Tijekom 20 godina nije imao snage da priča o ovom incidentu
- Želim to skinuti sa srca i zato što me oslobađa mržnje koju osjećam prema drugim religijama. Nije riječ o muslimanima, kršćanima, pravoslavcima ili katolicima. Ono što sam naučio kao dječak je da političari koriste religiju kao gambit. Poštujem ljude i njihova vjerovanja, ali nemojte meni govoriti da u nešto moram vjerovati. Ne poslije onoga što sam vidio. Kad proživiš to tako mlad, više se ničega ne plašiš u životu i svi ostali izazovi nisu ni blizu stresni.
Zrinka Ljutić u naletu bijesa tresnula štapove o pod, šakom udarila vrata...Kako je završila scena ispred kuće?
- Živote nam je kupio jedan utjecajni čovjek iz muslimanske zajednice, zato što je poznavao mog oca i njegovog oca i zna koliko je naša obitelj bila jaka u prošlosti. Drugi dan su nas odvezli na istok i tako smo preživjeli.
Ovaj tridesetdvogodišnji napadač proputovao je pola svijeta, od prašnjavih terena Afrike, preko egzotičnog Tajlanda i unosne Kine, pa sve do Balkana. Njegova odiseja započela je u Kamerunu, u omladinskom pogonu kluba AS Fortuna de Mfou Yaoundé, iako je rođen u nigerijskoj saveznoj državi Anambra. Već kao tinejdžer otisnuo se u nepoznato, a prva postaja bila mu je Azija. U Tajlandu je promijenio čak četiri kluba u samo dvije godine, igrajući za Buriram United, Bangkok Christian College, Krabi i Prachuap. Pravi izazov tek je slijedio kada je u siječnju 2015. godine odlučio prihvatiti poziv iz Europe. Potpisao je dvoipolgodišnji ugovor s Vojvodinom, srpskim prvoligašem, nadajući se da će to biti njegova odskočna daska za veliku scenu.
Umjesto slave i golova, dočekala ga je noćna mora. Gotovo da nije ni osjetio travnjak, jer je ubrzo doživio jednu od najtežih sportskih ozljeda, puknuće prednjeg križnog ligamenta. Uslijedio je dug i mučan oporavak, a klub na kraju nije imao strpljenja i ugovor je raskinut.
Nakon razočaravajućeg iskustva u Srbiji, spas je pronašao u susjednoj Sloveniji. U ljeto 2016. godine potpisao je jednogodišnji ugovor s Rudarom iz Velenja i tu je njegova karijera doživjela potpunu renesansu. U slovenskoj Prvoj Ligi napokon je pokazao svoj golgeterski instinkt i nezaustavljivu snagu. Sezonu 2016./17. završio je kao najbolji strijelac prvenstva sa 17 postignutih golova, što mu je donijelo titulu kralja strijelaca i vratilo samopouzdanje. Njegove igre nisu prošle nezapaženo, a najkonkretnija ponuda stigla je s Dalekog istoka. U siječnju 2018. preselio se u Kinu, potpisavši za drugoligaša Meizhou Hakka. U Kini je doživio potpunu eksploziju, postavši ikona kluba i miljenik navijača.
U prvoj sezoni zabio je čak 24 gola, ponovno osvojio titulu najboljeg strijelca i uveo svoj klub u elitnu Kinesku Superligu. Uspjesi su se nastavili i u najvišem rangu, što mu je donijelo transfer u bogatiji Shenzhen, a kasnije je igrao i u Japanu, Saudijskoj Arabiji te Turskoj. Paralelno s klupskim uspjesima, ostvario je i svoj reprezentativni san. Iako rođeni Nigerijac, zbog nogometnog odrastanja u Kamerunu i dvojnog nasljeđa, odlučio se za naturalizaciju i prihvaćanje poziva kamerunske reprezentacije. Nakon što je prošao mlađe uzraste, poziv za seniorsku vrstu stigao je 2021. godine. Svoj jedini nastup za "Neukrotive lavove" upisao je šestog rujna 2021. godine u kvalifikacijskoj utakmici za Svjetsko prvenstvo protiv Obale Bjelokosti. Ušao je u igru u 62. minuti umjesto Moumija Ngamaleua u porazu od 2:1. Iako nije dobio novu priliku, ispunio je san svakog nogometaša da predstavlja jednu zemlju na najvećoj sceni.
Upravo u periodu kada je bio na vrhuncu, tijekom posudbe u japanskom klubu Avispa Fukuoka 2021. godine, John Mary je proživljavao svoje najteže trenutke. U šokantnom intervjuu koji je kasnije dao, otvorio je dušu i priznao da se borio sa suicidalnim mislima. Osjećao se zarobljeno i bespomoćno, a situacija je eskalirala do te mjere da je bio novčano kažnjavan samo zato što je slobodno izražavao svoje mišljenje. Pritisak je postao neizdrživ.
FOTO Kako je slavni nogometaš najboljem prijatelju oteo ženu: 'Sjela je kraj mene bez imalo srama...' - Bili su to moji najniži trenuci. Osjećao sam se kao da mi oduzimaju dostojanstvo i slobodu. Pomislio sam na najgore, htio sam si oduzeti život jer nisam vidio izlaz - priznao je nogometaš, otkrivajući mračnu stranu profesionalnog sporta o kojoj se rijetko govori.
Njegova ispovijest nije stala samo na problemima s mentalnim zdravljem. S jednakom je iskrenošću progovorio i o svojim privatnim pogreškama koje su mu, kako kaže, ostavile trajne ožiljke na duši. Priznao je preljub, rekavši kako je "prevario svoju suprugu s lokalnom ženom" i da nosi ogroman teret krivnje jer je svojim postupcima "uništio živote svoje djece".
U Kini, u klubu Meizhou Hakka, pronašao je utočište. Tamo je, kako kaže, stekao bliske prijatelje, pronašao novu djevojku i osjetio ljubav i podršku kakvu dugo nije imao. Čak je izrazio želju da ondje ostane dugoročno i završi karijeru, jer je Kinu počeo smatrati svojim drugim domom. Nakon epizoda u Turskoj, gdje je igrao za Rizespor i Manisu, te kratkog povratka u Kinu, sudbina ga je ponovno vratila na Balkan. Početkom 2025. godine potpisao je za Novi Pazar, da bi u srpnju iste godine uslijedio senzacionalan povratak u Vojvodinu, klub u kojem je desetljeće ranije doživio tešku ozljedu.
Kaj ti je dosadno Mrvec, ha..?