Iza hrvatske reprezentacije još je jedan uspješan ciklus okončan plasmanom na SP, no sjajne rezultate krajem ove godine upisuju i mlade reprezentativne selekcije. Uspješnu, 2025. godinu prošli smo s prvim čovjekom hrvatskog nogometa, predsjednikom Saveza Marijanom Kustićem, koji je u velikom intervjuu za Večernji list pričao o produženju ugovora s Dalićem, HNL-u, sucima, odnosima s Hajdukom i Dinamom, problemima s infrastrukturom...
Predsjedniče Kustiću, kako ste zadovoljni godinom na izmaku, prije svega novim uspjehom A reprezentacije i plasmanom na osmo veliko natjecanje u nizu?
– Iza nas je još jedna godina u kojoj je hrvatska nogometna reprezentacija pokazala kontinuitet, stabilnost i vrhunsku kvalitetu. Nemojmo zaboraviti da smo prije uspješnih kvalifikacija odigrali odlično u četvrtfinalu Lige nacija protiv Francuske, koju smo kod kuće pobijedili i ispali tek nakon jedanaesteraca u Parizu, čime smo pokazali da apsolutno možemo parirati najboljim svjetskim reprezentacijama. Naš kapetan je sjajno rekao nakon Farskih otoka u Rijeci – neki put zaboravimo koliko je plasman velika stvar, zbog uspjeha to uzimamo kao normalno, a to je sve samo ne normalno. Luka zna što govori, ovo mu je deseto veliko natjecanje i zna koliko je potrebno truda, rada, borbe i karaktera za plasman – pogledajte samo koliko se velikih nogometnih zemalja muči i bori za plasman. Nama je ovo osmo zaredom, ukupno 14. u 16 ciklusa, a to je nevjerojatan kontinuitet. To je pokazatelj sustavnog rada u Savezu, kao i u klubovima, a to što su ove kvalifikacije odradili 'lagano' ponajprije treba pripisati izbornikovoj stručnosti i karakteru i kvaliteti naših igrača. Puno smo čitali o tome kako su ovo najlakše kvalifikacije ikad, ali u ovakvoj skupini nemate pravo na kiks jer si sve možete zakomplicirati. Mi smo to odradili bez ijednog krivog koraka, prvi puta u povijesti, što govori o fokusu i koncentraciji cijele ekipe do samog kraja. I zato još jednom čestitam igračima, izborniku i stručnom stožeru te svima iz HNS-ove obitelji na još jednom velikom uspjehu hrvatskog nogometa. Naravno, plasman A reprezentacije samo je kruna svega lijepoga što ćemo pamtiti iz 2025. godine. Uz odlične reprezentacije mlađih selekcija, sigurno pamtimo najuzbudljiviju završnicu SuperSport HNL-a u povijesti, otvorili smo gradilište kampa HNS-a gdje radovi sjajno napreduju, potpisali rekordan ugovor za TV prava...
Jeste li očekivali da ćemo se takvom lakoćom prošetati do Svjetskog prvenstva? Koja je tajna uspjeha naše reprezentacije?
– U kvalifikacijama nikada nema lagane šetnje, ali vjerovao sam da ćemo odraditi posao kako treba. Nakon što smo završili natjecanje u Ligi nacija i saznali u koju skupinu idemo, bili smo svjesni da smo favoriti i od toga nismo bježali. Mislim da je Hrvatska odmah u lipnju uspostavila jasne odnose snaga, pobijedivši Gibraltar sa 7:0 i potom svladavši Češku kao glavnog rivala s 5:1 u Osijeku. To je sigurno bila najvažnija utakmica ovih kvalifikacija gdje smo bili na najvišoj razini u terminu koji nam obično ne odgovara. Tu sam se uvjerio da su izbornik i igrači puni želje da ove kvalifikacije odrade maksimalno, što su potom na jesen na najbolji mogući način i dovršili. Naša je tajna, mogli bismo reći i posebno oružje, zajedništvo i obiteljska atmosfera. Svi dišemo kao jedan i siguran sam da takvu atmosferu kako u reprezentaciji tako i Savezu nema nitko na svijetu.
Imate li možda neke želje uoči ždrijeba u Washingtonu i kakva su vaša očekivanja od SP-a?
– Nemam posebnih želja. Cilj je proći skupinu, a nakon toga idemo utakmicu po utakmicu. Hrvatska je reprezentacija navikla ići daleko i vjerujem da će momčad opet dati maksimum i ponosno predstavljati državu. Naši navijači, cijeli narod, od reprezentacije su navikli na najveće moguće uspjehe, igračima je to dodatna motivacija i vjerujem da neće razočarati.
Nakon završetka SP-a 2026. istječe ugovor izborniku Zlatku Daliću. Hoćete li mu ga produljiti prije početka SP-a? Jeste li već razgovarali s njim?
– Sa Zlatkom Dalićem imamo izvanredan odnos i kontinuiranu komunikaciju. On zna da ima maksimalnu podršku Saveza. O daljnjim koracima razgovarat ćemo otvoreno i partnerski, u trenutku koji će biti najbolji i za njega i za reprezentaciju. Fokus nam je sada na pripremnim aktivnostima za Svjetsko prvenstvo.
Nekima je manje poznato, ali vi ste bili jedan od ključnih ljudi koji su se krajem 2017. zalagali za dolazak Zlatka Dalića na klupu Hrvatske. Zbog čega ste mu tada toliko vjerovali i jeste li tog listopada 2017. pomislili da će nam donijeti dvije medalje s SP-a i jednu u Ligi nacija?
– Zlatka Dalića sam pratio i poznavao puno prije nego što je preuzeo izborničku poziciju. Oduvijek mi je, kao čovjek i kao trener odavao neku mirnu i tihu snagu. Imao je ljubav prema Hrvatskoj i tada mi se činilo kao da je on pravi izbor za klupu Hrvatske kojoj je nedostajalo zajedništva i pozitivnog naboja. Nisam mogao ni sanjati da će s reprezentacijom osvojiti dvije svjetske medalje i medalju u Ligi nacija, ali sam znao da će reprezentacija uz njega rasti.
Nakon neprolaska skupine na Euru 2024. bilo je i onih koji su tražili Dalićevu smjenu. Jeste li vi ikada razmišljali o njegovoj smjeni?
– Ne. Analizirali smo situaciju, razgovarali i zaključili da je i dalje pravi čovjek da vodi reprezentaciju. Rezultat na Euru nije bio onakav kakvom smo se nadali, ali sekunde su nas dijelile od plasmana u drugi krug. Zlatkovi rezultati u godinama prije toga i njegov autoritet govore dovoljno, a najvažnije mi je bilo vidjeti da i dalje ima veliku strast prema ovom poslu i da ga je taj nešto lošiji rezultat na Euru samo napunio još većom željom da ostvari nove uspjehe s reprezentacijom.
Izbornik Zlatko Dalić bojkotira glasanja u Fifinu izboru za nagradu "The Best". Kao što je javno rekao, to radi zbog toga što "Fifa loše tretira hrvatsku reprezentaciju i daje joj premalen respekt". Što vi kao predsjednik Saveza mislite o tome, podržavate li izbornikov prosvjed?
– Razumijem njegov stav da Hrvatska zaslužuje veći respekt. Naš je fokus na tome da respekt i priznanja zaslužimo na terenu, ali HNS će se uvijek boriti za što bolju poziciju hrvatskog nogometa u međunarodnim organizacijama kao i za to da igrači dobiju poštovanje koje su zaslužili. Ovogodišnje je glasovanje u tijeku, možda izbornik ove godine iznenadi i vas i Fifu pa pošalje svoje glasove, haha. Poznajete svi Zlatka kao osobu koja uvijek gaji poštovanje prema protivnicima, prema kolegama trenerima, prema sucima ili krovnim organizacijama, što ne znači da se uvijek mora složiti sa svakom odlukom ili potezom. Vidjeli ste video koji smo mu pripremili za 100. utakmicu i s koliko poštovanja o njemu govore drugi izbornici – on je svojim ponašanjem i rezultatima zaslužio takav respekt, siguran sam da i u Fifi poštuju Zlatka i naše uspjehe.
Ova vam je godina uspješna i po tome što ste ušli u Izvršni odbor Uefe. Koja su vam tamo zaduženja i kolika je čast biti tek drugi Hrvat u IO-u Uefe?
– Velika mi je čast biti dio Izvršnog odbora Uefe te mogu još jednom zahvaliti predsjedniku Čeferinu i kolegama predsjednicima drugih europskih saveza na velikom povjerenju. Smatram da je to nagrada za rad koji je napravio cijeli HNS proteklih godina. I zbog toga sam beskrajno zahvalan svojim suradnicima. Doista sam ponosan na to kako rade u interesu hrvatskog nogometa. Što se samog Izvršnog odbora tiče, radim na razvojnim i strateškim temama europskog nogometa. To je prilika da Hrvatska ima snažan glas na najvišoj razini nogometne organizacije.
Koliko ta vaša funkcija i dobri odnosi s Aleksandrom Čeferinom mogu pomoći hrvatskom nogometu?
– S gospodinom Čeferinom u odličnim sam odnosima. Puno razgovaramo, gledamo gdje postoji prostor za napredak. On je odlična osoba i nevjerojatan nogometni djelatnik. Baš kao i svi mi, budi se i ide spavati s nogometom u mislima. Nikada nije odbio nijedan konstruktivan prijedlog i suradnja s njim do sada je donijela puno toga za hrvatski nogomet, a siguran sam da će i u budućnosti.
Osim uspjeha A reprezentacije, kraj 2025. obilježili su i sjajni rezultati mladih selekcija. Reprezentacijama do 19 i 21 godine ide sjajno u kvalifikacijama za Euro, dok je U-17 vrsta nedavno nastupila na SP-u.
– Ljudi često misle da je uspjeh seniorske reprezentacije pokazatelj uspjeha nekog nogometnog saveza. On je naravno najsnažniji pokazatelj i najvažnija stavka u radu nekog saveza, ali temelji cijelog nogometa mlađe su dobne kategorije. Pogledajte samo proteklih desetak dana – U-17 reprezentacija prošla je u drugi krug na Svjetskom prvenstvu, nova U-17 generacija pobijedila je Nizozemsku i prošla u drugi krug kvalifikacija, U-19 selekcija prošla je dalje s maksimalnim učinkom od tri pobjede, U-21 reprezentacija upisala je još dvije pobjede u kvalifikacijama za Euro. Rezultat u mlađim kategorijama nije primaran i nema snažnu korelaciju u odnosu na to koliko ćete dobiti A reprezentativaca iz jedne generacije, ali nije nevažan jer želimo od ranih nogu te najtalentiranije dečke naučiti da je hrvatska navika – pobjeđivati. I to pobjeđivati na temelju svog talenta, ali i snažnog zajedništva. Kada sam u Dohu došao dati podršku našoj U-17 reprezentaciji, najviše me razveselilo to što sam vidio da dišu baš kao u A reprezentaciji – kao obitelj. Znam da se taj izraz već malo "izlizao", ali unutar jedne sportske ekipe to nije lako postići, a naše selekcije upravo tako funkcioniraju. Hrvatska je svjetski lider kada govorimo o razvoju mladih igrača, to što mi činimo s ovakvom bazom svjetsko je čudo. Stoga sve pohvale svima u našem nogometnom sektoru, od tehničkog direktora Stipe Pletikose preko glavnog instruktora Petra Krpana do svih izbornika, trenera i instruktora, kao i naravno ljudima u klupskim akademijama. S obzirom na tu malu bazu, jako je važno što smo koncentrirani i na dijasporu, gdje zaista dobro pronalazimo najbolje talente.
Otkad ste u vrhu HNS-a, politika Saveza je davanje prilika našim mladim trenerima – od Ćorluke, Olića, Mandže, Budimira, pa nadalje... Trebaju li možda i klubovi HNL-a biti hrabriji i slijediti vašu praksu?
– Ne možemo mi nametati klubovima što trebaju raditi, ali mislim da rezultati naših reprezentacija pokazuju upravo ovo što govorite – da naši treneri itekako zaslužuju priliku. Imamo mlade trenere koji su obrazovani, motivirani i donose novu energiju. Ulaganje u trenerski kadar je ključno, a mislim da je logično da se ti naši mladi treneri razvijaju u domaćem okruženju, a ne da moraju tražiti neke inozemne opcije. A koliko su hrvatski treneri dobri, najbolje pokazuje činjenica da naši treneri poput Kovača, Tudora, Jurića, Bilića, Jakirovića dobivaju prigode u vrlo jakim klubovima i ligama.
U HNL-u su trenutačno tri strana trenera, na klupama Rijeke, Hajduka i Istre. Je li to pokazatelj da premalo vjerujemo domaćim trenerima?
– To je pokazatelj da je hrvatski nogomet prepoznat u Europi i da je SuperSport HNL sve jača i konkurentnija liga. Očekivano je da dobar nogomet privlači strane stručnjake koji sigurno mogu napraviti iskorak u kvaliteti lige. Ipak, ako ćemo tražiti isključivo strance za trenere, a zanemarivati domaće stručnjake, napravit ćemo si medvjeđu uslugu. Lani smo imali u jednom trenutku četiri Talijana – na kraju se nijedan nije dugo zadržao. Kao i kod igrača, nije najvažnija putovnica, već kvaliteta. Mislim da su strani treneri koji spominjete ove sezone u SHNL-u kvalitetni i da mogu donijeti korist svojim momčadima, ali isto tako imam zaista veliku vjeru u naše trenere i to pokazujemo u radu HNS-a. Iskreno, mislim da ni Guardiola, Ancelotti, Klopp ili Mourinho ne bi osvojili drugo i treće mjesto na svijetu s Hrvatskom.
HNL je gotovo uvijek bio poznat kao idealna razvojna liga za mlade igrače, no to se promijenilo. U Dinamu, Rijeci, pa i Osijeku, trenutačno je malo mladih igrača s ozbiljnom minutažom. Može li to biti problem i za mlade reprezentacije, ali u budućnosti i A reprezentaciju?
Zabrinjava nas u određenoj mjeri, jer mladi igrači moraju igrati da bi napredovali. S klubovima razgovaramo o tome, a mi kao Savez svojim programima potičemo klubove da daju priliku mladim igračima. Hrvatska ima ogroman talent i moramo osigurati da taj talent dobije pravi prostor. Ako želimo da A reprezentacija bude snažna i za deset godina, ovo je ključna tema, no na kraju dana i klubovi trebaju prepoznati da je za njih to najbolja sportska i organizacijska politika. Mislim da je to Dinamo godinama radio vrlo uspješno i vjerujem da će njihova akademija nastaviti tim putem, Hajduk je definitivno krenuo u dobrom smjeru po tom pitanju, Osijek i Rijeka imaju odličnu infrastrukturu da im akademije budu na najvišoj razini. Stoga vjerujem da potencijala imamo, trenersku struku također, samo treba više odlučnosti i hrabrosti kod klubova da im pruže priliku. Imam dojam da puno manje toleriramo pogreške domaćem talentu nego stranom igraču, a u inozemstvu je drugačije – stranac mora biti 20 ili 30 posto bolji da bi igrao prije domaćeg igrača. Bilo bi dobro da je tako i kod nas!
Postoji li možda neki mehanizam kojim bi HNS mogao poticati klubove da što više forsiraju mlade igrače?
– Postoje neki mehanizmi, ali želimo biti pažljivi u njihovoj primjeni. Ne bismo htjeli dekretom "naređivati" klubovima tko mora igrati, to može imati kontraefekt, pa smo stava da je bolje određenom vrstom stimulacija potaknuti klubove da mlađim igračima daju više minuta i prilika. Dosta razgovaramo o toj temi te će naša struka predložiti konkretne poteze kojima ćemo motivirati klubove.
Kako gledate na sve veći broj stranih igrača u HNL-u? Ima ih skoro 40 posto.
– To je trend europskih liga. Što bi rekli u Engleskoj, gdje ih je 70 posto? Ili u Italiji, gdje ih je 67 posto? HNL raste i samim tim raste i broj stranaca. To je razumljivo, posebno jer imamo realno malu bazu, pa su onda najbolji hrvatski mladi igrači prilično skupi i rano odlaze u inozemstvo, dok je ipak povoljnije dovesti nekog stranca. Sve dok imamo pravu ravnotežu i dok mladi hrvatski igrači nisu potisnuti, ovakvu brojku možemo prihvatiti. Hrvatska će uvijek morati imati jasnu strategiju razvoja domaćeg talenta. Isto kako ne možemo govoriti klubovima koliko mladi igrači moraju igrati, tako ne možemo uvjetovati ni koga će dovesti. Bitno je da svi klubovi znaju kako će Savez učiniti sve da se u SHNL-u razvijaju mlađi igrači jer je to jedini način da naš nogomet i dalje bude u svjetskom vrhu.
HNL je i ove godine jako zanimljiv i napet, a u takvim okolnostima suci još više dolaze u fokus klubova i javnosti. Kako vi ocjenjujete suđenje u HNL-u i pomake koji su posljednjih sezona sigurno vidljivi?
– Vidljiv je napredak. Puno se ulaže u edukaciju, fizičku pripremu i VAR protokole. Naravno da još ima prostora za napredak. Važno je naglasiti da se hrvatsko suđenje podiže iz sezone u sezonu. Pogrešaka će uvijek biti, ono što je tu krucijalno jest da nisu namjerne. Kada pogledate kakve se pogreške događaju i na utakmicama Lige prvaka, Premier lige ili La Lige, moramo razumjeti da su one sastavni dio nogometa.
Može li se reći da je općenito vraćeno povjerenje u suđenje? Jesmo li mi možda i prekritični prema sucima?
– Najkritičniji prema sucima su oni koji najmanje razumiju sport i nogomet. Suci griješe isto kao i treneri i igrači. To je sport. Kod nas se uvijek povlači pitanje je li sudačka komisija naklonjena jednom, drugom ili trećem klubu. Od kada sam na čelu HNS-a, suđenju pristupam tako da isto bude neovisno i da se u potpunosti uklone te sumnje. Naravno, bilo je tu pogrešaka, ali kao što sam već rekao, ne namjernih. I mislim da dobar dio javnosti to tako i vidi. Ako bi, pak, bilo namjernih grešaka, budite sigurni da će biti sankcionirane u najkraćem roku.
Koliko na to nepovjerenje prema sucima ponekad utječu i sami klubovi, koji potenciraju pogreške na svoj račun, a kada im suci nehotično pomognu, onda to prešute?
– Ponekad reakcije klubova pogoršavaju situaciju, a javnim kritiziranjem najveću štetu rade sebi i natjecanju u kojem participiraju. Moramo proširiti tu svijest da time radimo protiv sebe i našeg sporta. Jasno mi je da su emocije velike, i sam sam nekoliko puta bjesnio na sudačke odluke protiv naše reprezentacije, ali nije mudro gubiti energiju na to. Svi mi koji smo na vodećim pozicijama u nogometu moramo biti odgovorni te kontrolirati reakcije koje dodatno dižu tenzije.
Kako ste vi reagirali na nedavnu izjavu Damira Miškovića koji je nakon utakmice Dinama i Rijeke rekao "Sramota! Recite nam ako Dinamo mora biti prvak"?
– Spomenuo sam već – emocije su velike i razumijem kada se nakon poraza igrači, treneri ili predsjednici ljute i traže krivce. Damiru Miškoviću stalo je do kluba, do Rijeke... No, Damir je dopredsjednik HNS-a i kao takav ima ulogu štititi naše zajedničko natjecanje od negativnosti. Siguran sam da on prvi zna da nitko "ne mora" biti prvak i da se dogodio sudački previd, ali kada čujete takvu izjavu možete je pogrešno interpretirati i zato trebamo biti odmjereni i pažljivi u javnim nastupima.
Kakvi su vaši odnosi s klubovima HNL-a? HNS jedno vrijeme nije imao idealne odnose s Hajdukom i Dinamom, kakvi su oni sada?
– Odnosi su dobri i korektni. Imamo jako dobru komunikaciju, zajedno radimo na rješavanju problema. Ne moramo se uvijek slagati u svemu, ali bitan je respekt i međusobno uvažavanje.
Dinamo i Hajduk žele svoje ljude u Izvršnom odboru HNS-a, kakav je vaš stav o tome?
– To što traže je legitimno, ali tu postoji jasna demokratska procedura, tj. izbori. Klubovi su važan dio Saveza i drago mi je da postoji želja za intenzivnijom suradnjom. U Hrvatskoj je više od 1500 klubova, sustav je takav da svi imaju priliku na neki način biti zastupljeni u Skupštini ili Izvršnom odboru, ponajprije putem svojih županijskih nogometnih saveza.
Uzevši u obzir vašu funkciju u Savezu i Uefi, često razgovarate s brojnim visokim nogometnim dužnosnicima diljem svijeta. Kakav je njihov pogled na Hrvatsku, prvo po pitanju kvalitete samih nogometaša i rezultata, potom naših klubova, a zatim i našeg sustava, infrastrukture, suđenja? Podijelite s nama neke detalje iz tih razgovora.
– S kime god razgovaram iz svjetskog nogometa, opčinjen je našim talentom i rezultatima. Što reći o zemlji od četiri milijuna ljudi koja u 30 godina ima više medalja sa svjetskih prvenstava od svih zemalja, osim Francuske i Njemačke? Istodobno ne mogu vjerovati kakvu radnu etiku imaju naši nogometaši te strast s kojom nastupaju za reprezentaciju. Mogu i reći da nam neke velike svjetske nogometne slike zavide na našim uspjesima u posljednjih nekoliko godina i ne mogu se načuditi kako zemlja takve veličine postiže takve rezultate. S druge strane, ono čemu se ne mogu načuditi u negativnom smislu naša je stadionska infrastruktura. No nešto se događa i po tom pitanju, pa se nadam da će za nekoliko godina razgovarati jedino o našem talentu i našim igračima.
Je li sramota za cijelu državu što reprezentacija, kad je u Zagrebu, mora igrati na onakvom ruglu od stadiona?
– Nažalost, infrastruktura dugi niz godina nije pratila sportske rezultate. Sve oko toga već je ispričano milijun puta i ne bih se ponavljao, ali me raduje što postoje ozbiljni pomaci po tom pitanju. Kranjčevićeva se već gradi, a ona je preduvjet izgradnje novog Maksimira, za koji postoji jasna odluka i model financiranja Vlade RH i Grada Zagreba. Isto tako, Vlada RH najavila je podršku ozbiljnom stadionskom projektu u Splitu. U Osijeku već imamo odličan stadion, Rujevica je dobro rješenje, uz nadu da se može riješiti i pitanje Kantride. Grade se još neki stadioni, postoje i još neki realno izvedivi projekti i mislim da ćemo za šest-sedam godina moći reći da je slika stadionske infrastrukture na razini koju hrvatski nogomet zaslužuje.
Kakva je situacija s kampom u Velikoj Gorici?
– Nedavno smo obišli gradilište s potpredsjednikom Vlade Brankom Bačićem i ministrom Tončijem Glavinom i iz prve ruke smo se uvjerili kako radovi napreduju iznimno dobro, za sada čak ispred terminskog plana. Vlada RH na čelu s premijerom Andrejem Plenkovićem radi odlične stvari za hrvatski nogomet, ali i cijeli sport. Prepoznali su koliko nogomet donosi cijeloj državi u svim segmentima i imamo odličnu suradnju. Sigurni smo da tijekom 2027. useljavamo u novo sjedište Saveza i otvorimo taj toliko željeni kamp.
Početkom godine dobili ste novi četverogodišnji mandat na čelu HNS-a, koji su vam primarni ciljevi u tom razdoblju?
– Ponajprije je cilj HNS-a da nastavimo ostvarivati uspjehe kao dosad. Želimo razvijati mlade igrače i fokus će nam idućih godina sigurno još više biti na mlađim kategorijama i svemu ovome što smo već ovdje razgovarali – posebno kako osigurati više minuta mladim igračima u domaćim klupskim natjecanjima. Naravno, bitan je cilj i infrastruktura. Od one u najnižim ligama, do toga da reprezentacija ima stadione kakve zaslužuje. Mi ćemo sigurno sagraditi kamp i to će biti ostvarenje velikog strateškog cilja, ali stadione moraju pogurati gradovi, država i klubovi. I tu vidim osjetan napredak, posebno jer Vlada na čelu s premijerom Plenkovićem djeluje odlučno da pomogne u izgradnji nogometne infrastrukture. Izdvajanja za sportsku infrastrukturu iznimno su povećana proteklih godina i to vrijedi istaknuti kao veliki napredak aktualne Vlade RH. Nogomet mora biti praznik za svakog navijača i svaku obitelj koja dolazi na stadion. Cilj nam je stoga razvijati takvu nogometnu kulturu te dodatno ulagati u odnose s navijačima. Također želimo nastaviti sa standardizacijom i profesionalizacijom svih sustava. Od suđenja preko futsala – koji je odličan i u reprezentativnom i u klupskom izdanju – do ženskog nogometa koji moramo podići na još veću razinu.
Kako je to zaista biti predsjednik HNS-a, kako se to odražava na vaš privatni život i na vašu svakodnevicu? Čitatelji nisu upućeni u to što ta funkcija podrazumijeva, koliko dana godišnje provedete na putu, koliko puno radite...
– Ne želim da zvuči kao floskula, ali zaista kada radite posao koji volite, onda ništa nije teško. Puno sam na putovanjima, sastancima i konferencijama i privatni život tu sigurno pati. Ipak, na kraju dana raditi ovaj posao čast je i privilegij. Sretan sam što sam dobio takvu priliku.
I da zaključimo s još jednom lijepom temom. Luka Modrić porušio je brojne rekorde, a na SP-u u Americi porušit će još neke. Kako biste vi u nekoliko rečenica opisali Luku, kako objašnjavate tu njegovu posvećenost i ljubav prema reprezentaciji i nogometu?
– Luka Modrić jedinstven je nogometaš, sportaš, ali i čovjek. On je najbolji primjer hrvatskog sportaša. Njegove vrijednosti su nevjerojatne. Skromnost, rad, zahvalnost, karakter... Teško je naći nekog sportaša njegova statusa, da se ponaša kao on. On je pravi uzor djeci, ali i svima oko sebe. Kada vidite njega s koliko želje dolazi na svako okupljanje i svaku reprezentativnu akciju, ne preostaje ništa drugo nego da u svom poslu zapnete jednako koliko i on. I zato je savršen lider naše reprezentacije, jer svi drugi slijede sve ono što njega krasi – ljubav prema nogometu, strast prema reprezentaciji i nevjerojatna želja za dokazivanjem i pobjeđivanjem. To su vrijednosti koje su utkane u srž hrvatske reprezentacije i moramo učiniti sve da ih zadržimo i nakon što se Luka jednoga dana oprosti. A taj dan neka bude što kasnije...
Otvori KEKS Pay
Ovo suđenje ne ri-ha je bilo jako jako loše a utakmica je bila laana za sudiit. sudac koda ima neka svoja pravila za faulove a pogotovo žute. nogomet počinje ličiti na rukomet gdje se zna da suci zadnjih 15 minuta ako ikako mogu kuhaju da bude napeto