Konferencija za medije uoči uzvratne utakmice protiv Omonije trebala je biti rutinska, ispunjena taktičkim analizama i očekivanjima. Umjesto toga, u press salu na Rujevici nadvila se tišina nakon što je klub potvrdio da je glavni trener Victor Sanchez u utorak navečer završio u bolnici zbog zdravstvenih tegoba. Iako su prve vijesti bile ohrabrujuće, govoreći da se Španjolac osjeća dobro, bilo je jasno da momčad u jednu od najvažnijih utakmica sezone ulazi bez svog vođe na klupi. Njegovu ulogu preuzeo je pomoćnik Ramiro Munoz, a na igračima je bio zadatak da na terenu pokažu karakter i pobjedom pošalju najljepšu poruku podrške svom šefu.
Početak utakmice bio je sve samo ne ohrabrujući. Kao da je šok zbog izostanka trenera ostavio traga, Rijeka je djelovala nervozno, a hladan tuš stigao je već u 13. minuti kada je Muamer Tanković doveo Omoniju u vodstvo. Samo nekoliko minuta kasnije, novi udarac, branič Téo Barišić morao je zbog ozljede napustiti igru. U tim se trenucima činilo da se sve urotilo protiv riječke momčadi i da europski san polako blijedi pred ispunjenim tribinama Rujevice, koje su na trenutak utihnule.
No, sve se promijenilo u drugom poluvremenu. Iz svlačionice je izašla neka druga, odlučnija i hrabrija Rijeka, a orkestrom je dirigirao sjajni Toni Fruk. Povratnik nakon ozljede prvo je u 52. minuti fantastičnim udarcem s ruba šesnaesterca poravnao rezultat, da bi petnaest minuta kasnije, u 67. minuti, još jednom zatresao mrežu. Natrčao je na odbijenu loptu nakon udarca Adu-Adjeija i iz blizine je pospremio u gol za potpuni preokret i erupciju oduševljenja na stadionu. Fruk je pokazao zašto je ključni igrač ove momčadi, preuzevši odgovornost kad je bilo najpotrebnije.
Potvrda povijesnog prolaska stigla je u 79. minuti, kada je engleski napadač Daniel Adu-Adjei iskoristio veliku pogrešku gostujuće obrane, zaobišao vratara i elegantnim lobom postavio konačnih 3:1. Rijeka je tako s ukupnih 4:1 izborila osminu finala Konferencijske lige i prvo europsko proljeće u nokaut fazi još od sezone 1979./1980. Nakon posljednjeg sučevog zvižduka, slavlje je moglo početi, a misli su bile usmjerene prema čovjeku koji je sve to posložio.
"Prije svega čestitke ekipi. Pokazali su nevjerojatan karakter. Jako sam ponosan na njih, a siguran sam da je i Victor", izjavio je nakon utakmice vidno emotivni Ramiro Munoz, privremeni šef na klupi. "Još se nismo čuli, ali sigurno je sretan i ponosan. Ovakve večeri su čarobne, ali igrači su ti koji to moraju ostvariti na terenu. Ovi dečki imaju više od samog srca kojeg su ostavili na terenu, imaju i dušu." Rijeka je tako, unatoč svim nedaćama, pokazala snagu zajedništva i poslala jasnu poruku, kako suparnicima, tako i svom bolesnom treneru: ovo je momčad koja se nikada ne predaje.
Otvori KEKS Pay
