ZAGREB - Ante Kostelić je na izboru najboljih sportaša godine zračio ponosom. Kako i ne bi kada je još jednom potvrđeno da je Gips pater familias najpopularnije i najuspješnije hrvatske sportske obitelji.
- To se i moralo dogoditi s obzirom na to da smo mi tako povezani. Da ima još netko treći možda bi i on dobio nagradu.
Što se pak tiče samih priznanja (Janica i Ivica su najbolji sportaši, a on je najbolji trener i otac), Gips kaže:
- Svaki čovjek dovoljno je tašt da voli priznanja. Kojiput i bilo kakva. Nažalost, dodjeljivanje nagrada katkada je i podmetanje, što se vidi i po izborima za sportaše svijeta. Zato ostavljam svim ovim svjetskim agencijama na dušu da biraju lakrdijaša Schumachera za sportaša godine nakon što je lažirao jednu utrku. Zamislite što bi bilo da Janici netko pusti utrku? On je pristao na tu ulogu, na tu lakrdiju, i ne može biti izabran za sportaša svijeta jer to je apsolutno nesportski. Mnoge su nagrade danas lakrdija, pa čak i Nobelova nagrada za mir koju je, recimo, dobio čovjek koji je najveći potpirivač rata (Kissinger). Zato ja najviše volim priznanja, olimpijske medalje, koje vam moraju dati kada i ne žele.
Nezaobilazno je bilo i pitanje o Jukićevima. Što kaže na izjavu Željka Jukića da će se vratiti u Hrvatsku jedino ako Ante postane predsjednik HOO-a?
- Ha-ha-ha. Pa ja to ne mogu biti. Ja za to nemam vremena. Nije u redu da mene pitate treba li uopće Jukiće pokušati vratiti. To trebate pitati čovjeka koji je nanio hrvatskom sportu nepreglednu štetu, a to je Antun Vrdoljak. On je potjerao Jukiće. Ne, ne može se Jukiće vratiti. Osim toga, to nije fer, to bi bilo nesportski. S druge strane, tražio sam Jukićevu adresu da mu napišem pismo o tome. Ja svoju djecu nikad ne bih dao drugima. Poklanjati djecu znači nestajati.
D. Brajdić