Nakon uistinu fenomenalnog niza od 13 uzastopnih sezona u kojima je barem jedan hrvatski nogometaš zaigrao u finalu Lige prvaka, sada smo na drugoj uzastopnoj sezoni u kojima nećemo imati nijednog predstavnika u najvažnijoj utakmici sezone u klupskom nogometu. Prošle sezone nije bilo Hrvata u finalnom ogledu Paris Saint-Germaina i Intera, a ni ove ga neće biti u finalu između PSG-a i Arsenala, koje se igra 30. svibnja u Budimpešti.
Na početku je važno naglasiti da to nije indikacija velikog pada, budući da Hrvatska i dalje ima igrače u klubovima čije momčadi kotiraju visoko u svjetskim razmjerima, poput Bayern Münchena i Manchester Cityja. Isto tako, Hrvatska je tijekom povijesti imala i dulja razdoblja bez finalista: jedan niz od četiri sezone (od 2005./2006. do 2008./2009.) te jedan od tri sezone (od 1998./1999. do 2000./2001.). Ne bi bilo pretjerano reći da nas je ovih 13 sezona s uzastopnim finalistima malo i razmazilo. Budući da se hrvatska samostalnost i početak Lige prvaka s ovim nazivom i ovim formatom (od sezone 1992./1993.) gotovo podudaraju, uoči ovosezonskog finala Lige prvaka vrijedi se podsjetiti kompletnog popisa Hrvata koji su zaigrali u ovoj utakmici najviših uloga.
Ukupno gledano, od 1992. pa do danas 18 je različitih hrvatskih nogometaša bilo u zapisniku finala Lige prvaka. Ipak, nisu svi ondje bili samo jednom, mnogi od njih igrali su i više puta, pa je tako ukupno 31 put Hrvat zaigrao u finalu elitnog europskog natjecanja. Naravno, uvjerljivo prvo mjesto po broju nastupa u finalu drži neuništivi kapetan vatrenih Luka Modrić sa šest finala, ujedno šest naslova, po čemu je najtrofejniji igrač u povijesti Lige prvaka (dijeli prvo mjesto s Kroosom, Carvajalom, Nachom i Gentom).
Drugo mjesto drži još jedan maestro iz veznog reda, Mateo Kovačić koji je četiri puta u svojoj karijeri bio dio finala Lige prvaka te također u finalima ima savršen omjer. Triput je Mateo dolazio do trofeja s Modrićem u Real Madridu (2016., 2017. i 2018.), a jednom je osvojio "klempavi pehar" i u dresu Chelseaja (2021.), čime je jedini Hrvat koji je osvajao titulu s dva različita kluba. Ipak, nije Kovačić jedini Hrvat koji je u finalima zaigrao s dva kluba. To su činili i legendarni hrvatski napadači, Alen Bokšić za Marseille 1993. i Juventus 1997. te Mario Mandžukić za Bayern 2013. i Juventus 2017. godine. Mandžukić je jedini Hrvat koji je u finalu zabio za dva različita kluba te jedan od samo tri igrača u svijetu koja su to učinila, uz Cristiana Ronalda (Manchester United i Real Madrid) te Marcela Desaillyja (Marseille i Milan).
Osim Mandže i Boke, u više od jednog finala Lige prvaka bili su i Zvonimir Boban u dresu Milana, Dejan Lovren u dresu Liverpoola te Ivica Olić i Danijel Pranjić u dresu Bayerna iz Münchena. Boban i Lovren imali su polovičan uspjeh u finalima, dok su Olić i Pranjić s Bayernom izgubili u oba finala, protiv Intera 2010. godine te protiv Chelseaja 2012. godine. I potom dolazimo do igrača koji su jednom igrali u finalu Lige prvaka; Ivan Rakitić (Barcelona), Ivan Perišić (Bayern München), Davor Šuker (Real Madrid), Marcelo Brozović (Inter), Igor Bišćan (Liverpool), Igor Tudor (Juventus), Dado Pršo (Monaco) te Boris Živković, Marko Babić i Jurica Vranješ (sva trojica Bayer Leverkusen).
Ipak, nije Hrvatska ove sezone u potpunosti bez predstavnika u europskim klupskim završnicama. U finalima preostala dva europska natjecanja, Europskoj ligi i Konferencijskoj ligi, Hrvatska u svakom ima po jednog predstavnika. Igor Matanović sa svojim će Freiburgom 20. svibnja u Istanbulu vrlo vjerojatno kao prvi napadač zaigrati za trofej Europske lige protiv Aston Ville, dok će Borna Sosa najizglednije kao pričuvni lijevi bek biti u momčadi Crystal Palacea u finalu Konferencijske lige protiv Rayo Vallecana 27. svibnja u Leipzigu. Ako Sosa dođe do minutaže, postat će prvi Hrvat u povijesti koji je zaigrao u finalu Konferencijske lige. Imali smo dosad jednog predstavnika u finalu, Josipa Brekala koji je bio u zapisniku Fiorentine u finalu 2023. godine protiv West Hama, ali nije ulazio u igru s klupe u susretu u kojem je na kraju West Ham slavio 2:1. Dakle, Hrvatska tako čeka i na prvog osvajača Konferencijske lige, pa se Sosa ima priliku upisati u povijesne knjige i na taj način. Uzevši u obzir da prošle sezone Hrvatska nije imala predstavnika ni u jednom od tri finala europskih natjecanja, ova sezona ipak je mali korak naprijed.
Otvori KEKS Pay
