Premda je za NBA igrače, oni koji ne igraju u doigravanju, sada vrijeme godišnjih odmora, Livnjak Karlo Matković, krilni–centar New Orleans Pelicansa, već naveliko trenira. A ovaj razgovor obavili smo upravo nakon jednog treninga u zagrebačkom Agram centru.
– Meni je onaj pasivni dio odmora trajao tjedan i pol premda ni tada nisam bio pasivan. Uvijek nešto odradim, plivanje, trčanje ili neki lagani basket. Što se tiče izleta, bio sam u Istanbulu četiri dana. Obično sam tijekom tjedna u Zagrebu i treniram, a vikende koristim za kraća putovanja. Puno sam putovao kao sportaš, ali znate da na tim putovanjima, kada ste u režimu utakmica, nema turizma.
Putuje se jako puno i u NBA ligi jer u osnovnom dijelu sezone svih 30 momčadi igra 82 utakmice, a od toga je 41 gostujuća.
– Sjajna je stvar što mi putujemo čarter-letovima pa ulazimo u zrakoplov izravno s piste, a tako je i pri povratku.
U NBA momčadima brinu se za igrače i na druge načine.
– Neće te tjerati da dodatno radiš i pazit će da se dovoljno odmaraš, da se kvalitetno hraniš, da se dovoljno hidriraš. Kada hoćeš dodatno raditi, reći će ti da ne ideš preko granica vlastita tijela. Kada se zapitaš jesi li danas dovoljno trenirao i poželiš više, oni će ti reći da ne divljaš s treninzima. Ne vole kad ideš iznad vlastitih granica jer kao poslodavac žele da budeš u optimalnom stanju.
Kako u Pelicansima kontroliraju razinu opterećenja?
– Mi nosimo čipove u unutarnjem džepu sportskih hlačica, no oni nam o tim rezultatima nikad ne govore. Ja pak imam poseban sat koji mi govori kada bih trebao na spavanje, prati koliko sam spavao i štošta još. To su mjere u kojima želiš biti uz zelenom, nikako u crvenom.
Što je najbolje vezano uz NBA komfor? Jesu li to deluxe hoteli u kojima odsjedate?
– Mene uopće nije briga kakav je hotel, je li luksuzan ili nije, ako imam udoban krevet i tuš s toplom vodom da se mogu odmoriti i da si mogu pustiti neku seriju. Važno mi je da se mogu naspavati. Doduše, među hotelima u kojima odsjedamo stvarno bude atraktivnih. Recimo u Los Angelesu ili pak Philadelphiji gdje se možete popeti na 60. kat i imati jedinstven pogled.
Što je pak sveukupno najbolja stvar vezana za NBA ligu?
– Svakako to što možeš igrati s najboljim košarkašima na svijetu.
A tko je od tih najboljih na Karla ostavio najsnažniji dojam?
– Jako upečatljiv je Stephen Curry koji igra u svom posebnom ritmu. A baš me iznenadio Kawhi Leonard. Kad je zdrav, on je u top-pet najboljih NBA igrača. LeBron igra s nevjerojatnom lakoćom, Jokić isto tako, a Zupcu sjajno ide, čime nisam iznenađen jer sam igrao s njim u reprezentaciji.
A igrač koji će malo koga ostaviti ravnodušnim jest i njegov suigrač Zion Willimas (198 cm, 130 kg), vrlo masivan i eksplozivan košarkaš.
– Nerealno je koliko je eksplozivan. Kad se on zaleti, njega nitko ne može zaustaviti. Ti znaš da će on kao ljevak ići ulijevo, ali ne možeš mu ništa.
Kako mu se sviđa život u New Orleansu?
– Ako volite karnevale i fešte, onda je to grad za vas, atraktivan i za turiste. To je manji američki grad, svugdje stigneš za 15 minuta. Neke ljude stalno viđaš. A kada igraju Saintsi, momčad američkog nogometa, ulice su pune. Američki nogomet je u Americi religija.
S obzirom na to da je već s 14 godina napustio obiteljski dom u Livnu, a sa 21 se preselio u Ameriku, što je za njega bio veći izazov?
– Veći mi je izazov bio doći u Zagreb kada sam počeo živjeti u Cedevitinu stacionaru. Roditelji nisu mogli sa mnom jer su imali svoj posao u Livnu, tata u policiji, a mama u vrtiću. Osim toga, sestra je još išla u osnovnu školu, a stariji brat je baš završio srednju školu i tražio je posao. Za mene je možda i bolje da sam otišao sam, da steknem životnu disciplinu, da se osamostalim, da odrastem na malo teži način.
Nije mu bilo lako ni usred sezone otići u Ameriku.
– Shvatio sam ja na vrijeme da ću živjeti u koferu 20 godina, da ću imati gastarbajterski život. A pogotovo kada si u NBA ligi gdje ne znaš gdje možeš završiti. Evo, u lipnju će biti NBA draft, u toj noći vrlo lako možeš završiti u nekom trejdu. Mogu te probuditi i reći da se pakiraš. Takav je posao kojeg si prihvatio. Nekad ti bude žao napustiti sredinu u koju si se uklopio, no to je biznis.
A po dolasku u Ameriku život ga je odveo najprije u razvojnu G ligu, u momčad Birmingham Baronsa, svojevrsno parkiralište za NBA kandidate.
– Imao sam sreće što sam upao u dobru momčad i što sam imao trenera koji jako dobro razumije košarku. Igrali smo timski, nitko nije bio nadobudan jer se trener sjajno postavio. No ima momčadi u toj ligi koje igraju divljačku košarku. Meni je bilo bolje tamo nego da sjedim klupi u Pelicansima jer sam na terenu mogao vidjeti rezultate svog rada. Trudio sam se ništa ne forsirati i činiti što manje pogrešaka, da što više sličim na NBA igrača.
Je li po pristupanju Pelicansima morao raditi ono to rade novaci?
– Nešto malo. Recimo, kupiti novi špil karata za kartanje u zrakoplovu ili pokoji put limunadu. Nisam radio ništa od onoga što novaci rade u drugim klubovima. Imali smo C.J. McColluma koji je to fino vodio. Uostalom, mi smo mlada ekipa pa bi bilo neobično da netko tko je 25-godišnjak pošalje po nešto onoga s 24 godine.
Dakle, krafne u svlačionicu nije morao donositi?
– Nisam, to je stara škola. Na predstavljanju momčadi, uoči sezone, pjevao jesam, ali taj video nisu objavili pa kao da nisam. A pjevao sam "Party in the USA" Miley Cyrus.
Primijetili smo da ga američki televizijski komentatori zovu Karlo. Je li to zato što teško izgovaraju prezime Matković?
– Izgovaraju oni korektno i moje prezime, no kako u ligi nema nijedan Karlo, a to je ipak drukčije od Carlos, to im je valjda simpatično. U momčadi me zovu i Lo po uzoru na to kako Ivicu Zupca suigrači zovu Zu. Da bi u NBA ligi dobio onaj pravi nadimak, treba se nešto posebno dogoditi. Ovako pak oni često pojednostave imena.
U drugom dijelu sezone, kada je dobio pravu priliku, Karlo je oduševljavao svojim zakucavanjima i blokadama. Što mu je draže?
– Meni je najdraže kada moja trica uđe kao kap, i to ona koju sam puknuo bezobrazno. Volim ja i zakucati, ali kada pogodim takvu tricu, to mi je poseban gušt. Što se pak tiče blokada, najbolje je kada zalijepiš nekoga tko je u kontri. I to nakon što se njegova klupa već ustala u namjeri da proslavi neko monstruozno zakucavanje.
Kad smo već kod trice, to je vrijednost koju je pridodao svojoj igri.
– Radim na tome da popravim mehaniku šuta, da to prijeđe u automatizam. Nedostaje mi šuterska konstanta, broj istih ponavljanja.
Na čemu će najviše raditi ovog ljeta?
– Na tijelu. Obrambeno moram malo spustiti težište, popraviti dijelove skoka, učiti igru.
Po onome kako trči, Karlo je zasigurno jedan od najbržih centara u NBA ligi?
– Volim trčati i trudim se na vrijeme krenuti pri čemu su najvažnija prva tri koraka s obzirom na to da teren nije velik. Oni koji igraju protiv mene moraju trčati kao manijaci.
Matković je o ovoljetnom igranju za reprezentaciju nedavno razgovarao s novim sportskim direktorom HKS-a Krunom Simonom.
– Trenutačno ne znam hoću li moći ili ne, ali ako ne budem imao klupskih obveza, igrat ću drage volje. Obući hrvatski dres mnogo je više nego što ljudi misle. Taj dres je težak, ali vrlo drag – zaključio je Matković.
Otvori KEKS Pay
" Neće te tjerati da dodatno radiš i pazit će da se dovoljno odmaraš, da se kvalitetno hraniš, da se dovoljno hidriraš." ...U jednoj rečenici četiri puta riječca da? Moglo bi se napisati bez ijedne.