Hrvatsko skijanje ide dalje s novom velikom nadom. Nastavi li tako
napredovati, Natko Zrnčić Dim će za godinu dana u Vancouveru biti
legitimni kandidat za olimpijsku medalju. A baš to je njegov najveći
sportski san.
Planinario u pelenama
- Slušati hrvatsku himnu koja se svira meni u čast, to je nešto
najveće. U tri moje najveće želje spada i olimpijska medalja bilo koje
boje te da dobijem svoju gondolu u Kitzbuhelu, da se jedna zove mojim
imenom, što bi značilo moju pobjedu ondje.
Za svog mlađeg partnera Ivica Kostelić zna kazati da nema straha.
Uostalom, Natkov je zdravstveni karton potpuno prazan pa i može
neustrašivo juriti.
- Natko je inteligentan i opušten dečko i kada se traži nešto od njega,
radi maksimalno. Nekada izgori u želji, kao i svaki mladi skijaš.
Njegova je kvaliteta da dobro pamti staze. I što je staza teža, to je
on bolji. U Svjetskom kupu staze su sve teže i Natko stoga ima izgleda
da bude sve bolji. Bude li trijezne glave, uz dobru analizu još će
napredovati - kazuje trener za brze discipline Peter Pen.
Zašto je Natko danas takav njegova majka Maja pronalazi razloge u ranom
djetinjstvu. Po njezinu mišljenju, najbolju je dijagnozu dao njegov
bivši trener Marko Bošnjak.
- Prve su godine najvažnije. Natko se rano socijalizirao. Tata ga je s
dvije i pol godine, još u pelenama, vodio na planinarenje. S četiri
godine je sam s tatom bio na jedrilici.
Kada je Natko imao 14 godina, Bošnjak mi je rekao:
- Natko ima glavu kao Janica, samo još nema snagu nogu.
Kako to biva sa sportašima, Natko je bio živahno dijete širokoga kruga
interesa i s viškom energije. Majka se prisjeća:
Svirao violinu
- Igrao je hokej, trenirao tenis, bavio se i borilačkim sportom, ali je
i pjevao u Zagrebačkim mališanima i četiri godine svirao violinu. U ono
ratno doba imao je čak svoju solo točku “Ja sam najmlađi hrvatski
vojnik.”
Pitali smo Natkovu majku kada je shvatila da bi mogao postati uspješan
sportaš.
- Imao je 12 godina kada sam ga pitala zar mu nije dojadilo skijanje,
jer stalno je na hladnoći i u pancericama. A on mi je odgovorio da na
sve to zaboravi kada pobijedi. Ja mu rekoh: “Pa nisi uvijek prvi”, a on
će meni na to: “Nisam, a to znači da moram više trenirati”.
Zvali ga Prdek
Tada su ga zvali Prdek, neki ga tako zovu i danas, no Natko odavno više
nije onaj mali na kraju reda. Danas je skijaš čije nastupe hvali čak i
veliki Piero Gross, koji je za švicarsku televiziju za Natkovu
spustašku vožnju u gornjem dijelu staze rekao da je to bio jedan od
najboljih nastupa koje je vidio.
- Ma da!? Pa to je nevjerojatan kompliment - skromno će Natko, s kojim
već drugu sezonu radi Austrijanac Walter Hubman.
- Vrhunski je trener, radio je s Austrijancima kada su imali 10 među
prvih 15 spustaša - rekao je Natko.
Natko: San mi je zlato na OI